Bogojavljenje
Pripremaj se Zavulone, ukrašavaj Neftalime, Jordane rijeko stani i primi, sa uzigravanjem, Vladiku koji dolazi da se krsti. Veseli se Adame s Pramaterom. Ne krijte sebe kao nekad u raju, jer Onaj koji vas je nekad vidio nage, sada se Sam obnažio da se obuče u prvobitnu odeždu; Hristos dolazi svu tvar da obnovi.
Riječima tropara, koji pjevamo pred Bogojavljenje, otkriva se najdublja tajna naše vjere, tajna da se tvar raduje Gospodu koji dolazi. Rijeka Jordan ostaje u ushićenju znajući da dolazi Onaj koji ju je stvorio, a sva tvar pjeva očekujući Onoga koji će vratiti prvobitni obraz našoj paloj prirodi. Dolazi Onaj koji se Sam obnažio radi krštenja, da bi vaspostavio onu prvobitnu ljepotu ljudskog lika na koju je čovjek prizvan i koja je njegovo jedino blago.
Taj prvobitni, nepatvoreni, neoštećeni obraz, kakvim je Bog stvorio Adama u raju, pokvaren našim padom, iako još uvijek ima svoju sliku, više nije isti i traži iskupljenje i vraćanje u svoje prvobitno stanje. Gospod je dolaskom na Jordan i silaskom u vodu krštenja na sebe primio ljudske grijehe da ih očisti. On koji je bezgrešan, primio je naše grijehe da bi nas oslobodio grijeha. Zato se sva tvar veseli gledajući Gospoda koji dolazi, jer zna da ljudska istorija ima dva dijela, jedan do dolaska Hristovog na zemlju, drugi od Njegovog dolaska.
Svojim silaskom u vodu Jordana i početkom propovijedi, Hristos nam je dao mogućnost da se vratimo svom prvobitnom naznačenju. Gospod nije nasilnik, On predlaže spasenje: Ko hoće za Mnom da ide, neka pođe – neka se naslađuje vječnih dobara Mojih, učestvujući u Mome liku onako kako Ja učestvujem u ljudskoj prirodi.
Uzevši na sebe ljudsku prirodu, Gospod nam daje mogućnost uzlaženja do Sebe, koje se nikada ne završava i traje u vječnosti. Kako reče jedan od divnih pravoslavnih otaca naših dana: čovjekovo usavršavanje u Hristu ima jedan kraj, a to je beskraj. Naše usavršavanje ne prestaje ni u vječnosti a zalog kojim ulazimo u tu tajnu mali je: Ko hoće da ide za Mnom neka uzme krst svoj, i pođe za mnom.
Mali je zalog koji Bog traži od nas, a velika su obećanja koja daje, jer On zna slabosti naše, da je duh srčan a tijelo slabo, da je ljudska priroda podložna truležnosti i da, u mladosti, um čovječji stremi ka zlu. Zato predlaže puteve spasenja koje je Sam stvorio za sve koji su u Njemu, radujući se, više od nas samih, našem spasenju.
Takva je ljubav Gospodnja, takav je Gospod – Njegova je priroda ljubav. Gospod se, iako neobjašnjiv, ipak može objasniti riječju Ljubav. Gospod pokazuje koliko mu je stalo do nas, jer nas nije stvorio iz bilo kog drugog razloga osim iz prevelike ljubavi Svoje, koja se izlila na nas toliko da On sve što ima dijeli sa čovjekom. Dijeli čak i čovječansku prirodu, u koju ulazi, da je osvešta iznutra i prikaže Bogu Ocu nepatvorenom i čistom u liku Svome.
Na Bogojavljenje se pozdravljamo radosnim pozdravom: Bog se javi! Vaistinu se javi!
Vaistinu se javi spasonosna blagodat poslata svim ljudima – jedinorodni Sin Oca našeg, koji siđe među nas da ponese grijehe naše, da nas iznutra iscijeli primivši krštenje od slugu.
Oni koji se krštavaju pokazuju da imaju gospodara, a Gospod sišavši u ljudsku prirodu pokaza da ona za gospodara ima Boga, koji sišavši među nas postade jedno sa nama. Bog je sišao da bi nam omogućio da učestvujemo u slavi Njegovoj. Isus dolazi, biva jedno sa nama da bi nas učinio jednakima Sebi, da bi sva ona divna, prevelika i predragocjena obećanja našem rodu bila darovana kroz otpuštenje grijehova i pričislenje Svetom Imenu Njegovom u tajni Svetog krštenja. Primajući Sveto krštenje, primajući na sebe pečat Hristov, dar usinovljenja s visine, Bog svima nama koji Ga priznajemo za Boga i Gospoda svoga, omogućava da pođemo putem zapovijesti Njegovih. Sišavši u vode Jordana, Bog nam je pokazao da ljudsko bivstvovanje nije bez smisla, i da ima za cilj da stigne do svog Tvorca. Ljudima na zemlji nije moguće stići ni do veličina zemaljskih, a naš Gospodar, Bog Tvorac svih svjetova, omogućava nam da stignemo baš do Njega – ne do prolaznih zemaljskih veličina već do Onoga koji je Tvorac svjetova, Vaskrsitelj i Iskupitelj naš.
Svojim silaskom, prije dvije hiljade godina, u vode Jordana, Gospod je učinio da kroz vode jordanske blagodat Božija vječno bruji. Na praznik Bogojavljenja, Gospod svake godine silazi na vodu koju Mu prinosimo kako bismo je učinili istovjetnom onoj vodi u koju je Prevječni Sin Božji sišao. Zbog toga vršimo Veliko vodoosvećenje, da bismo još jednom prizvali blagodat Božju da siđe među nas i sjedini nas sve sa sobom i jedne sa drugima u tajni Velikog vodoosvećenja.
Sabor Svetog Jovana Proroka, Preteče i Krstitelja Gospodnjeg
Sjutradan po Bogojavljenju slavimo bogoglasnu trubu, anđela pustinje, kraj Starog i početak Novog zavjeta, Jovana Proroka, Preteču i Krstitelja Gospodnjeg, koji bogoglasno govori: Pokajte se jer se približi Carstvo nebesko. Približi se, ne samo vremenski, nego je tu, skoro na dohvat ruke, jer u Jordan silazi Tvorac svjetova da primi krštenje od slugu, da prizna da je ljudski rod sluga i uđe u ljudsku prirodu. Slavimo praznik najvećeg rođenog od žene, za koga i sama nelažna usta Gospodnja posvjedočiše da na zemlji nije bilo većeg.
Sveti Jovan je najveći rođeni od žene i po tome što predskazuje dolazak Gospoda našeg Isusa Hrista. On se udostojio da bude taj, time što u planu nije imao ništa svoje, osim tijela, toliko izmoždenog postom da nije ni ličilo na normalno ljudsko tijelo. Živio je u pustinji sa anđelima, napajan blagodaću Božjom, i očekujući Onoga koji će doći. Sveti Jovan nije imao svojih zemaljskih planova zato ga je, kako reče Svetitelj naših dana, starac Pajsije, Bog uključio u svoj plan. Nije bilo ni djelića njegovog srca koje nije bilo okrenuto Gospodu i službi Tajne spasenja. Predodređen za služenje Bogu još u utrobi matere, on Mu je služio svecijelim svojim bićem. Preteča Gospodnji dolazak Gospoda osjetio je još kada je Sveta Jelisaveta primila Presvetu Bogorodicu, a on zaigrao od radosti u njenoj utrobi kao vojnik koji pozdravlja svog Vojskovođu, kao zvijezda koja pozdravlja dolazak nezalaznog Sunca.
Iako na zemlji nije bilo dostojnijeg čovjeka za veliku i Svetu tajnu krštenja Isusovog, krštavajući Ga, Sveti Jovan smatra sebe nedostojnim da položi ruku na Spasitelja. Prorok, Preteča i Krstitelj Gospodnji, gromoglasna truba koja poziva na preobražaj cjelokupnog ljudskog bića, svojim životom pokazuje da je ovaj svijet ništa, da mnoge maske koje sakrivaju našu Nebesku otadžbinu padaju pred istinskim životom i pred dolaskom istinitog lika čovječjeg u licu Isusa Hrista, Bogočovjeka. U tom istinskom liku svi se mi ogledamo i pronalazimo svoje mane i slabosti, mjesta koja treba da popravimo da bismo se saobrazili liku koji nije za ovaj svijet već za neprolazne vjekove. Dostigavši onaj lik, kakvim nas Bog hoće, kakvim Gospod želi da izgledamo, Sveti Jovan ima slobodu i smjelost da poziva na pokajanje, preumljenje i potpuni preobražaj ljudskog bića.
Da li pokajanje znači stalno kajanje za grijehe nas ljudi, koji smo slabe prirode? Mi se kajemo za svoje grijehe, ali pošto ne možemo stalno na njih misliti, treba da znamo da je pokajanje nešto više od toga. Život u pokajanju znači život po zapovijestima Gospodnjim, u kojem čovjek jednostavno nije prijemčiv za grijeh. Ono što čovjek mrzi i čega se ne dotiče, ne može ni da ovlada njime. Život u pokajanju znači život daleko od grijeha, njegovoh uzroka i želje za njim. To je potpuni preobražaj bića, na koji čovjeka jedino sila Hristova može da prizove. Jedino silom Hristovom čovjek može biti sposoban da sprovede pokajanje, da se u njemu održi i zasvijetli svjetlošću budućeg vijeka, pod kojom su svjetla ovog našeg zemaljskog života samo obične blijede svjetiljke, koje se gase kada sine sunce.
Sveti Jovan je pokazao kakav čovjek treba da bude, gdje treba da budu njegova htjenja i kakav treba da bude njegov odnos prema Bogu i bližnjem. Sveti Jovan zato kaže: Ti treba da rasteš a ja da se umanjujem – ja sam o Tebi propovijedao, a sada kada si došao, ja se sklanjam u stranu kao onaj prijatelj ženikov, koji stoji na svadbi i raduje se glasu ženikovu, puštajući ipak da on bude u središtu događaja.
Riječima da nije dostojan da odriješi obuću Hristovu, Sveti Jovan nam u stvari pokazuje kako mi treba da se odnosimo prema Bogu. Zato što nijesmo zaživjeli pokajanjem, mi mislimo da Hristos treba da služi nama a ne mi Njemu. Nije riječ samo o ispunjavanju naših molbi i želja, već mi vrlo često zaboravljamo, da Bogu služimo samo ako ponesemo Krst koji je On ponio na Golgotu. Bog nas je stvorio, darovavši nam veliku i neizrecivu tajnu vjere. Preobrazivši Svoje biće, On je pomogao spasenju svijeta, sprovodeći to prvo nad Sobom Samim i ostavio nama da blagovijestimo i drugima o silasku Boga u svijet i mogućnosti Njegovog dostizanja kroz ove velike i svete tajne: pokajanje, molitvu i upijanje Boga u sebe.
Velika je tajna na koju Sveti Jovan priziva. To je tajna pokajanja, preobražaja, preumljenja, stavljanja čitavog svog života u njedra Spasova, da bi nas dalje On vodio, ne dozvoljavajući nam da idemo našim ludim putevima ljudskim. Treba da hodimo ka Bogu, da naš put bude bogousmjeren, Bogom vođen, uzvodeći nas ka Tvorcu, koji nas smjerno, a ne nasilno, priziva: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko, i ne propustite ogromnu šansu koja vam je data.
Sveti Jovan Prorok, Preteča i Krstitelj Gospodnji je naša veza sa Starim zavjetom, on je kraj i pečat Starog zavjeta Gospodnjeg koji je Bog napravio sa izabranim narodom jevrejskim. On je i naša veza sa Novim zavjetom jer dočekuje Onog kojem, kako sam kaže, nije dostojan ni remena na obuće da odriješi.
Divne crkvene pjesme koje pjevamo u ove praznične dane pokazuju tu ogromnu tajnu Bogojavljenja, silaska Boga u tijelo, u vode jordanske, Njegovo krštenje, ustezanje Svetog Jovana da ruku stavi na Stvoritelja svog i očisti Njega kome nije bilo potrebno očišćenje, ali je očišćen radi grijehova ljudskih, da budući jedan od nas po blagoizvoljenju i svojoj ogromnoj ljubavi primi očišćenje krštenjem, koje svako od nas treba da primi.
Imamo izuzetnu čast da je Sveti Jovan tu sa nama, u Cetinjskom manastiru, da nas njegova desna ruka blagosilja, vodi i ukazuje na put ka Carstvu nebeskom. Imajući Svetog Jovana, zvijezdu pustinje, ovdje među nama u Cetinjskom manastiru, imamo zaista veliki blagoslov da bliže priđemo Spasitelju našem i kroz njegov primjer, u svom srcu, čujemo poziv Gospodnji za svecijelo služenje, poziv da bitno odvojimo od nebitnog, da spasenje naše odvojimo od zemaljskih strasti i požuda i vidimo da se i u ljudskom tijelu može živjeti anđelski.
Sveti Jovan je na ikonama predstavljen sa anđelskim krilima kako bi se pokazalo da je njegov život bio ravnoangelski i ovdje na zemlji. Svaki anđeo je sav oko, sav um i sav služenje, a takav je bio i Sveti Jovan, Prorok, Preteča i Krstitelj Gospodnji.
Njegovim molitvama neka se svi mi udostojimo neprolaznih i umom nesaznajnih blaga koja je Gospod pripremio za one koji Ga ljube. Njemu neka je slava u Svetima Njegovim. Amin!
Blaženopočivši arhimandrit Luka (Anić)
Priredila: Slobodanka Grdinić
Izvodi iz emisija Pitajte sveštenika i besjeda na Bogojavljenje i Jovanjdan
