Na praznik kada naša Sveta crkva proslavlja Svetu prepodobnomučenicu Fevroniju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao arhimandrit Rafailo, iguman manastira Podmaine u Budvi, uz sasluženje: jeromonaha Evstatija, igumana manastira na Obodu na Rijeci Crnojevića, protojereja Predraga Šćepanovića, kao i jeromonaha Onufrija, sabrata manastira Tresija na Kosmaju.
Molitvenom sabranju molitveno je prisustvovao Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosaireski i južno- centralnoamerički g. Kirilo.
Nakon osveštanja slavskog kolača, prinesenog u čast Prepodobnomučenice Fevronije, sabranima obratio se načalstvujući arhimandrit Rafailo koji je kazao da svetitelji Božiji prizivaju i okupljaju vjerne duše blagodaću Božijom i svojom svetošću:
“Sveta Fevronija nas je danas sabrala svojom svetošću, pobožnošću. Svetitelji su blagodatni magneti koji nose u sebi svetotrojični magnetizam. Kada privlače, oni ne privlače tek tako samo k sebi i za svoj račun i radi svoje sujete. Nema baš nijednog svetitelja tog tipa, a svi oni sveci, lažne veličine, takozvani idoli, nemajući u sebi taj svetotrojični magnetizam, uvijek varaju i k sebi prizivajući, čineći i nas ako ih poštujemo – idolopoklonicima”.
On je naglasio da praznike svetitelja najbolje proslavljamo kada se sjedinjujemo sa Hristom:
“Pričestivši se, sjedinjujući se sa Hristom, mi proslavljamo praznik Svete prepodobnomučenice Fevronije na najbolji mogući način jer se svetitelji raduju samo kad se sa Hristom sjedinjujemo i samo to i takvo liturgijsko poštovanje oni priznaju i prihvataju”.
Arhimandrit Rafailo je ukazao da mošti Svete Fevronije koje se čuvaju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici predstavljaju vrijedan resurs i države i naroda:
“Dao nam je Bog mnogo toga kao malo kojem drugom narodu, ali vjerujte, u moštima svetitelja imamo najveće blago uz Svetinju na svetinjama, a to je Svetinja Tijela i Krvi Gospoda Isusa Hrista”.
Otac Rafailo se osvrnuo i na bescen riznicu svetinja koje malu Crnu Goru čine velikom, među kojima su i mošti Svete Fevronije, koje po riječima arhimandrita Rafaila treba koristiti na pravi način, odnosno, na takav način što ćemo im pristupati molitveno:
“U riznici svetinja, koja nije mala u našem narodu, a nije mala ni u našoj maloj, a velikoj Crnoj Gori, posebno mjesto u tom svetom trezoru zauzima ovaj svešteni ćivot, ova sveštena banja Svete Fevronije. Ponosimo se sa time braćo i sestre. Znajmo to da cijenimo i da koristimo na pravi način, prije svega molitveno obraćajući se njoj, jer ona je tu radi nas, vrlo bliska je Hristu imajući veliku smjelost pred Onim pred kojim ni serafimi ni heruvimi ne pristupaju tek tako”.
On je zatim ukazao i na postojanje duhovnih zakona, navodeći pritom duhovni zakon u kojem potvrđuju naša djela kroz ispitivanja i iskušenja u našem životu:
“A duhovni zakon jeste to da sve što učinimo valjano mora biti, kako kažu sveti oci, i zapečaćeno. Prosto je, ne valja dobro ako nije zapečaćeno. A biće na taj način što će biti ispitano i iskušano. Ono što je zapečaćeno na taj način, ne blijedi do današnjega dana. A šta je sve izblijedjelo kroz istoriju, kroz vrijeme i epohe!? Mnogo je pečata koji su popustili i više ne važe, a pogledajte pečat Božiji na moštima Svete Fevronije, pogledajte kako vjekovima moćno svjedoči istinu Božiju i ljubav Božiju”, besjedio je arhimandrit Rafailo.
Podsjetio je da je istinsko poštovanje i čuvanje svetinja u duhovnom smislu spremnost na iskušenja i ispitivanja.
“Mi trebamo da znamo, ako želimo da budemo u duhovnom smislu istinski poklonici naših svetinja, naših svetitelja i mučenika, treba da budemo spremni na promjene, na iskušenja i ispitivanja, jer samo zapečaćeno djelo ima vječnu vrijednost. To što smo mi danas dobri, pa i sjutra i prekosjutra, to ne znači da je to dobro postojano. Mnogo je onih koji su dobro počeli, koji su krenuli da grade, da zidaju, ali kad naiđe iskušenje nailazi u njima i sablazan od nevolje, utekoše od stradanje i pobjegoše od krsta i dobro koje je do tada činjeno – više ne važi. Nije zapečaćeno i nema vječnu vrijednost”, obrazložio je arhimandrit Rafailo.
Naposlijetku, on je zablagodario na dubljem Božijem promislu zahvaljujući kojem se narod u Crnoj Gori pripremio i pokazao spremnim da ponese bescen blago riznice Božijih svetinja, budući da je na taj način Bog potvrdio trud i podvig naroda koji niko ne može da negira.
“Neka je blagosloven promisao Božiji koji se stara o nama i koji dopušta tako dragocjene nevolje i iskušenja na nas. Jer, bez iskušenja, naročito onih koje smo imali kao narod u proteklih godinu i po, kako bi drugačije ponijeli sve ove svetinje hramova, manastira, moštiju? Ovoliku svetinju ovog hrama u Podgorici, ili onog u Baru? Morali smo kao narod biti provjereni da bi se sav naš trud zapečatio, potvrdio i kao takav postao siguran jer pečate Božije niko ne može da otpečati. Evo primjera Svete Fevronije i njene snage veće nego ikad. Ona ide kroz vrijeme, a nosi vječnost u sebi”, poručio je arhimandrit Rafailo.
Tekst, foto & video: Boris Musić
