Arhimandrit Sava (Janjić): „Kosovske vlasti sistematski nastoje da Kosovo očiste od Srba i konačno pretvore u jedan etnički, albanski prostor“
Uoči ktitorske slave manastira Visoki Dečani situacija oko ove Svetinje nije nimalo mirna. Albanci, isprovocirani neulaskom u INTERPOL, počeli su najprije da pale srpske proizvode, što je preraslo i u druge provokacije a kulminiralo hapšenjima Srba 23. novembra ujutru, navodno, zbog ubistva Olivera Ivanovića? Kakva je realna situacija u okolini Dečana?
-Jeste. Nažalost, svjedoci smo jedne destabilizacije koja je inicirana isključivo od predstavnika kosovskih vlasti. Oni su pokrenuli uvođenje taksi, odnosno tarifa na robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine, prvo 10%, pa 100%, dok roba sa drugih prostora može normalno da dolazi na Kosovo. To je jednostrani akt koji je u suprotnosti sa dogovorom o slobodnoj trgovini u centralnoj Evropi (CEFTA), što je jako loše. Kako smo čuli, to su zvanično osudili i predstavnici Evropske unije i tražili od vlasti Kosova da povuče takvu odluku. Ambasadori zapadnih zemalja joše jednom su, o svemu tome, razgovarali sa premijerom tkz. Kosova i naglasili da je potrebno da se situacija drži mirnom. Takođe, uvedeno je i pravilo da iz Srbije ne može da ulazi roba koja na svojoj carinskoj deklaraciji ne nosi oznaku ,,Republika Kosovo“, ne može čak da piše ni samo Kosovo ili Kosovo i Metohija. Time se opet diskrimiše roba iz Srbije. Na robi, koja na Kosovo dolazi sa drugih prostora ne mora da piše to ,,Republika Kosovo“, može da ulazi samo pod oznakom Kosovo. Ovim najnovijim zavhtjevom, praktično se onemogućava uvoz bilo kakve robe sa teritorije Srbije. Štaviše, najavljuje se da se te mjere mogu ukinuti samo ako Srbija prizna Kosovo. Ovako otvorene političke ucjene, prije svega, imaju za cilj da izvrše pritisak na vlasti u Beogradu, dok je najveća žrtva (kolateralna šteta), naš narod ovdje koji ne može normalno da se snabdijeva i prolazi jednu dramatičnu situaciju. Ne mogu da nam dolaze energenti, gorivo, pelet za Prizrensku Bogosloviju, ne može da nam stigne ugalj za manastir… Iamo problem sa lijekovima, sa raznom humanitarnom robom, sa namirnicama, koje dolaze posebno na sjever Kosova i srpske sredine. U Kamenici su, na primjer, sve srpske prodavnice zatvorene, jer prodaju većinom srpsku robu a čak postoji i opasnost da im inspekcija tu robu zaplijeni. Vidjeli smo ovih dana i demonstrativne primjere uništavanja srpske robe, što je jedno iživljavanje i primitivizam. Ovakvo ponašanje Albanaca, najviše štete može da napravi upravo Kosovu, posebno ako Srbija uzvrati dodatnim mjerama. Izvoz iz Srbije na Kosovo je dosta mali, samo 3% te se, prema tome, to suštinski ne može mnogo odraziti na privredu Srbije, ali se odražava na život kosovskih Srba, građana koji ovdje žive i koje kosovske vlasi na taj način sistematski maltretiraju.
Istovremeno, na snazi je i dolazak specijalnih policijskih snaga, i ta odluka da baš sada uhapse navodno osumnjičene za ubistvo Olivera Ivanovića. Nisam sasvim siguran da je to stvarno slučaj, jer već mjesecima na tom planu nije napravljen nikakav napredak. Sve je to, i stvari, iskorišćeno da bi se tenzije dodatno podigle, dok su u pitanju neki sasvim drugi obračuni.
Hvala Bogu sve je to mirno prošlo. Naši ljudi u Sjevernoj Mitrovici bili suzdržani, nije bilo nikakve reakcije, osim mirnih protesta. Veoma je važno sačuvati prisebnost i mir i ni na kakav negativan način ne uzvratiti na ovakve provokacije Albanaca.
Nadamo se u Gospoda da će razumni ljudi u svijetu vidjeti njihovo neodgovorno, bezobrazno ponašanjem prvenstveno prema običnim građanima, prema pacijentima u našim bolnicama, koji se suočavaju sa nedostatkom lijekova. U mitrovičku bolnicu ne može da dođe kiseonik… i još mnogo toga.
Albanci pokušavaju da uguše naš život ovdje. To, s čim se mi ovdje suočavamo već dvadeset godina, u stvari je sistematsko nastojanje da se Kosovo očisti od Srba i konačno pretvori u jedan etnički, albanski prostor. Namjere kosovskih vlasti su potpuno jasne. Nadamo se da u Beogradu neće popustiti i da će insistirati na tome da se Albanci pridržavaju sporazuma koji su sami potpisali. Pridržavanje sporazuma je osnovna civilizaciona tekovina bilo kojeg civilizovanog društva, da se ispunjava ono što se obeća i potpiše.
Srbija nije prekršila ni jedan sporazum. Kosovo otvoreno krši sporazume, i to međunarodne sporazume, koji su međunarodo garantovani i prema tome oni moraju da snose odgovornost i da svoje odluke što prije povuku.
Nadamo se da će situacija ostati mirna i da se neće odraziti na bezbjednost. Važno je da nema provokacija sa srpske strane, niti treba da bude trijumfalizma, jer je i to jedan primitivan način da se seiri nad nečijom nevoljom i neuspjehom.
Politiku treba pustiti političarima. Mi, kada govorimo o nekim političkim pitanjima, govorimo isključivo s pozicije očuvanja našeg naroda. Kad god vidimo da se neka situacija odražava na naš narod, ne samo da imamo odgovornost nego i moralnu obavezu da dignemo svoj glas i da kažemo šta nije u redu. I da upozorimo!
Još juče smo upozorili da može doći do problema jer su neki naši sveštenici bili svjedoci da kretanja jakih policijskih snaga prema Mitrovici, što je jasno ukazivalo da se nešto sprema. Albanci su čak provocirali i naše sveštenike. Jednom svešteniku policajac je pokazivao gestikulacijom da će da ga zakolje. Ali…to su klasične provokacije na koje smo mi, nažalost, navikli“- kaže dečanski Iguman, otac Sava.
-Oče Savo osjeća li se strah kod Srba zbog poslednjih dešavanja na Kosovu i Metohiji?
Srbi na Kosovu i Metohiji su jako hrabri, i ja to ne bih nazvao strahom. Sigurno da postoji jedna zabrinutost, ali smo mi na sve to navikli. I kad nas pitaju kako je ovdje, kažem ovdje se od Kosovske bitke nikad nije smirivalo. Ljudima koji ovdje žive prosto je ušlo u krv da se sa ovakvim problemima nose hrabro….Život se redovno nastavlja. Obavili smo i trgovinu i nismo primjetili ništa što bi ukazalo na neku veću zabrinutost. Naš manastir je, takođe, pod zaštitom KFOR-a…-podsjeća otac Sava.
–Koliko se možemo kao Crkva, čije su najveće Svetinje upravo na Kosovu i Metohiji, osloniti na naše vlasti, s obzirom da se sve češće čuje, upravo iz njihovih usta, riječ razgraničenje. Podsjetite naše slušaoce još jednom šta bi značilo razgraničenje za naš narod na Kosovu?
Dosta je priča o takozvanoj podjeli, razgraničenju. Više puta smo iznijeli svoj stav o tome i mi odavde, ali i naša Crkva, prije svega Sveti Arhijerejski sabor, koji je na majskom i novembarskom zasjedanju vrlo jasno iznio stav naše Crkve da smo protiv bilo kakve vrste priznanja Kosova kao samoproglašene države ali isto tako i protiv bilo kakve vrste podjele teritorije. Jer podjela teritorije, ili razgraničenje, ili demarkacija, svi ti nazivi u stvari su samo ublaženi izraz za dovršenje etničkog čišćenja koje bi se sprovelo. Na taj način bi se Albancima na Kosaovu dali oni prostori na kojima živi većina kosovskih Srba i gdje se nalaze naše najveće Svetinje. Južno od Ibra živi većina Srba, za razliku od sjevera Kosova gdje Srbi jesu kompaktiniji kao stanovništvo, ali nas ima manje i manji je broj toliko važnih Svetinja, jer su naše najvažnije svetinje upravo ovdje južno od Ibra. Ovdje je i gotovo cijela naša istorija.
Prema tome to je jedna gubitnička politika, koji oni podržavaju. Ukoliko sprovedu taj svoj pakleni plan, ostaće zapisani na najsramnijim stranicama istorije našega naroda, jer ne samo da će se odreći dijela teritorije nego će praktično prinuditi i ljude na iseljavanje i omogućiti stvaranje jednog etnički čistog albanskog društva ovdje, koje nikad u itoriji nije postojalo. Ovdje su uvijek živjeli Srbi.
Govoriti o nekoj vrsti zaštite Srba ili Svetinja, u slučaju podjele, je apsolutno apsurdno. To mnogi ne razumiju, misleći da će Srbi južno biti zaštićeni, dok će ovi na sjeveru pripasti Srbiji i da će sve biti dobro. Međutim to neće biti tako ukoliko bi Srbija odlučila da, ne daj Bože, prizna cijelo Kosovo. Albanci ni sada ne prihvataju neku suštinskiju zaštitu Srba, niti neku zajednicu srpskih opština.
Srbija čak nije ni pregovarala o zaštiti Svetinja što je skandalozno, što je i pomenuto u saopštenju Svetog arhijerejskog Sabora. Apsolutno nema nikakve brige o našim Svetinjama. Ovi sadašnji na vlasti u Beogradu nikad nikoga iz naše Crkve nisu kontaktirali u vezi zaštite naših manastira i Svetinja, što je jednostavno neoprostivo i nezamislivo normalnom čovjeku. Dali su samo par medijskih izjava, ali to pitanje u Briselu nikada nisu pokrenuli. Zapravo, u slučaju podjele, situacija bi bila još teža za preostale Srbe. Na prostoru, gdje su Albanci još više iritirani gubitkom sjevera Kosova, zaštita Srba bila bi praktično nemoguća. To je nešto kozmetički zamišljeno i to Albanci sigurno ne bi poštovali, a s obzirom kako poštuju i druge sporazume vrlo je jasno kakva bi bila ,,vladavina zakona“ i kako bi se, u tom slučaju, odnosili prema preostalim Srbima i prema našim Svetinjama. Iskreno se nadamo da su oni koji su na vlasti u Srbiji svjesni, ako ne potpuno ali makar u krajičku svoje savjesti, da bi time kumovali dovršenju jednog etničkog čišćenja i nanošenju najveće sramote u istoriji srpskog naroda“-izričit je otac Sava.
–Naše Svetinje, naši Svetitelji i monaštvo su najveći branioci Svete zemlje Kosova i Metohije. Jedan od čuvara Kivota Svetog Kralja Stefana Dečanskog ste upravo Vi i Vaša bratija u manastiru Visoki Dečani. Pored svega toga doživljavate da Vas optužuju da se previše miješate u politiku, ili da kažemo, da previše branite Svetu srpsku zemlju od zla domaćega i onog drugog zla. Optužbe idu čak i dotle da Vas optužuju i što nas izvještavate o realnoj situaciji preko internet mreža, dok mi odvje jedva čekamo da nađemo neku vašu objavu kako bi saznali barem dio kakva je stvarna sigucija u kosovskom getu?
Te optužbe dolaze iz jedne, već poznate, ateističke svijesti koja je na ovim prostorima stvorena još u doba komunizma, kada je Crkvi bilo zabranjeno da kaže bilo šta. To nije miješanje u politiku. Mi nemamo ni političku stranku niti se svrstavamo u bilo kakve političke ešalone. Nekada se naši stavovi mogu podudariti sa stavovima opozicije, nekada sa pozicijom, u zavisnosti koliko su bliski onome što je naš glavni interes, a to je očuvanje Crkve. Za nas Crkva nisu samo građevine. Crkva je, za nas, naš vjerni narod. Crkva je jedan evharistisjki događaj prije svega, koji se projavljuje kada Episkop i sveštenici služe Svetu liturgiju sa vjernim narodom u Svetinjama, u našim crkvama i manastirima. To je Crkva! I kad god je ta Crkva ugrožena mi imamo ne samo pravo, nego i obavezu da dignemo svoj glas, jer bi bilo apsolutno neoprostivo da ćutimo. Onda bi nas ljudi s pravom optuživali da smo potkupljeni ili ucijenjeni da ćutimo. Naravno, ne izazivamo mi neku revoluciju, ni promjenu vlasti, jer je to potpuno u domenu onih koji se bave politikom i jednog demokratskog sistema, koji bi, ako ništa drugo, trebao da funkcioniše, iako nismo uvjereni da on uopšte funkcioniše.
Što se tiče načina na koji komuniciamo sa ljudima, znamo da je Crkva vijekovima počivala na komunikaciji. Zar nije upravo na Cetinju otvorena i prva štamparija na ovim prostorima, jer su upravo monasi i sveštenici osjetili važnost štampe za komunikaciju, prenošenje riječi istine, jedne svijesti. Nije to samo propovijedanje vjere nego i očuvanje našeg etosa, odnosno našeg nacionalnog bića koje u potpunosti počiva na Svetosavskoj tradiciji. Bez obzira da li živimo u užoj Srbiji, na Kosovu i Metohiji, u Crnoj Gori ili Hercegovini…Srpstvo u tom smislu nije jedna etnička kategorija nego prije svega duhovna, kulturna kategorija koja nas povezuje sa onim vrijednostima koje su naši Sveti Nemanjići razvili, sačuvali i ostavili nam u amanet.
Tviter ili Fejsbuk su samo neki od načina kako se može prenijeti informacija, jer oni ne podliježu nikakvoj cenzuri. Dok, kao što vidimo, danas teško možemo govoriti o slobodnim medijima, jer su oni, većinom, u rukama vladajućeg režima koji njima manipuliše. Zato je veoma dobro da imamo alternativni način informisanja i prenošenja informacija tako da posle niko ne može da kaže da nismo ništa rekli. Mi kažemo šta se sprema i šta može da se desi, tako da, ukoliko se to stvarno desi, posle se ne može reći da se desilo slučajno i da niko nije upozorio. Ostaće zabilježeno, ako ne negdje drugo, ono u istoriji“-kaže Dečanski iguman.
–Oče, sugurno su Vas i mediji natjerali na ovakav vid opštenja sa javnošću?
Riječ mediji za tabloide u Srbiji je isuviše ozbiljna i poštovana riječ, jer je to jedno medijsko smeće koje se potura ljudima kako bi im se uništila svaka savjest i svijest, jednom kombinacijom laži, političkih tračeva, pornografije i svakakvih gluposti, koji zajedno sa rijaliti shou-ima i svim drugim ima zadatak da umrtvi svijest našeg naroda. Konačan cilj onih koji ovo rade, a na svakome od vas je da samo zaključi ko iza toga stoji, je ne samo oduzimanje Kosova i Metohije već promjena jednog duhovnog koda, duhovne svijesti našeg naroda, koji od jednog svetosavskog naroda treba da postane neki narod bez lika i obličja u tom jednom melting pot-u svih raznih naroda u svijetu koji jednostavno gubi kontakt sa svojom kulturom, svojom tradicijom. Uloga Crkve je da tu tradiciju sačuva jer nas je upravo ona vijekovima sačuvala u Pravoslavlju.
Narodnom poezijom i sjećanjem na Kosovo, naročito u Crnoj Gori, koja je Srpska Sparta, gdje je to posebno i njegovano, sačuvana je srpska i kosovskometohijska, lazarevska svijest, koja je omogućila da naš narod sačuva svoju vjeru i tradiciju kroz vijekove osmanske okupacije. Teško bi to bilo uraditi da nije bilo tih načina komunikacije i prenošenja naše tradicije. To nema nikakve veze sa miješanjem u politiku.
To je problem samo onih koji se osjećaju prozvani u svojoj savjesti jer su razotkriveni šta rade. Oni će morati da daju odgovor i pred Bogom i pred savješću ukoliko nastave ovako kako su krenuli.
–Mi koji živimo na slobodi, izvan Kosova, isto tako i političari koji odlučuju o našim i sudbinama naših Svetinja na Kosmetu, ne možemo ni da zamislimo jedan vaš dan, kada naokolo bjesne Albanci i njihova ROSU, kada se pominje čak i formiranje Kosovske vojske. Kažete da straha nema i naravno da su Srbi na Kosovu hrabar narod, ali sigurno ima zabrinutosti. Ne možemo ni da zamislimo kakav je jedan dan Vas, koji pokušavate da zaštitite svoj manastir i ostale naše Svetinje, i onih domaćina koji pokušavaju da zaštite svoje porodice. Pričajte nam o tome? Koji su najveći problemi Srba na Kosovu?
To je na prvom mjestu bezbjednost, koja je, u svakom slučaju, poboljšana u odnosu na godine neposredno nakon rata 1999. godine. Ali ja obično kažem da situacija nije -8 nego je -2 ili -1 ali je daleko od toga da je prešla 0 i da je krenulo nešto pozitivno jer su Srbi i dalje diskriminisani na razne načine, što se ovdje osjeća na svakom koraku.
Na primjer, mi imamo odluku Ustavnog suda Kosova, dakle najvišeg suda Kosova, koji nam je potvrdio pravo na 24 hektara zemlje. To odluku direktno blokira niko drugi nego Ramuš Haradinaj, koji je, usput rečeno, ,,premijer“ Kosova i koji bi trebalo da, u nekom normalnom društvu, štiti zakon i pravila. Međutim, niti njihove institucije išta tu preduzimaju, niti to rade međunarodni predstavnici, koji jednostavno puštaju i dopuštaju da jedan takav besporedak funkcioniše dvadeset godina. Sad se, kao, čude, šta se sad dešava i kako Srbija i neke druge zemlje ne mogu to da prihvate i zašto ne mogu da im daju viznu liberalizaciju i tako dalje…Zapravo ne vide da su stvorili jedno disfunkcionalno društvo održavanjem jednog sistema kriminala i klanova koji zapravo uništavaju budućnost samih mladih kosovskih Albanaca, kojih je meni mnogo žao, jer tu ima jako dobre djece, koja su rođena u jednom disfunkcionalnom društvu. I oni traže budućnost, kao i sva druga djeca, i nisu unaprijed formirani za mržnju ali su stalno podsticani na mržnju prema Srbima, da ne bi gledali na probleme u sopstvenom društvu.
To je klasičan način odvraćanja pažnje od suštinskog problema. Problem Srba je pristup imovini, dobijanje nazad uzurpirane imovine…pa nasumična optuživanja ljudi… hapšenja…
Prije neki dan su uhapsili čovjeka u autobusu, koji je, kao, neki ratni zločinac. Putovao je sa ćerkom od devet godina. Živi kao povratnik u jednom selu pored Kline. Sjutradan su ga pustili. Ali njegovo dijete je, tog dana, samo nastavilo putovanje autobusom, sa svom traumom koju je doživjelo. Naravno, ljudi su se pobrinuli da djevojčicu dovedu kući, ali… možete samo zamisliti šta je to dijete prošlo i šta je taj čovjek prošao jer su oni, navodno, ,,napravili grešku“. To je namjerna provokacija koja je, isto tako, protivzakonita, jer po zakonu ne može biti uhapšen roditelj ukoliko se ne preduzmu posebne mjere da se dijete sačuva od traume i da mu se pomogne.
Imamo potpuno kršenje svih zakonskih procedura, iako Kosovo ima jako dobrih zakona koji se, većinom, ne primjenjuju. Sedam kosovskih ministara u kosovskoj Vladi su pod kriminalnom istragom, vodeći kosovski lideri su pod raznim zvaničnim ili nezvaničnim optužbama za zločine, trgovinu organima i tako dalje…Dakle, riječ je o jednom potpuno haotičnom društvu koje se urušava u svakom pogledu i koje prijeti da zapali čitav jedan region.
Potrebno je jako mnogo opreza. Srbiji je sve ovo, dodatno, razlog više da sa takvim društvom ne može napraviti bilo kakav dogovor, niti može da ostavi svoj sopstveni narod na milost i nemilost takvima koji sjutradan ne bi poštovali nikakve zakone ni pravila, za razliku od njihovih predaka koji su makar imali besu i poštovali je. Bili su ovdje stari Arbanasi koji su čuvali manastir, i poginuli bi čuvajući ovu Svetinju. Iamo divnih primjera iz prošlosti. Međutim, danas ne vidimo takvo ponašanje barem kod ovih koji su sada na vlasti, iako sam ubijeđen da njihovo mišljenje ne dijeli većina ljudi ali da i kod njih vlada veliki strah i niko ne smije da se suprotstavi toj vladajućoj oligarhiji.
U svim društvima imamo sličan problem, gdje imamo manjinu koja drži disfunkcionalnim jedno društvo, koje funkcioniše na kombinaciji kriminala i manipulacije zakonima, što jako mnogo otežava život mladih ljudi, koji bivaju prinuđeni da napuštaju svoju zemlju tražeći budućnost u inostranstvu.
Mi kao Crkva ne možemo biti u potpunosti ravnodušni jer naši vjernici odlaze, ne samo sa Kosova i Metohije već i iz Crne Gore, centralne Srbije čak i iz Hrvatske, iako je ona zemlja Evropske unije, upravo zato što na Balkanu, manje-više, funkcionišu takva društva koja su većinom bazirana na jednom bezbožnom nacionalizmu, koji nema veze sa hrišćanskim narodoljubljem.
Autentično, isključivo u našem narodu postoji taj jedan, da ga nazovem svetosavski nacionalizam koji je prije svega, zasnovan na našoj vjeri i osnovnim principima i postulatima Hrišćanstva. Sve to je, nažalost, zloupotrijebljeno od bivših komunističkih lidera i ideologa koji su se 90-ih preko noći pretvorili u vjernike a sada završavaju kao globalisti, evropejci ili čak neopagani, vraćajući se slovenskoj religiji ili postajući agnostici. To je jedan klasičan put ljudi koji nikada nisu ni doživjeli duhovni preobražaj, ali ipak smatraju da su baš oni predodređeni da vode narod. I naravno, vode ga u potpunu propast.
–Dovoljno je da Albancima ne bude ispunjena i jedna ovako neosnovana želja, kao što je to bio ulazak u INTERPOL, koji im je, očigledno bio obećan, pa da oni izgube strpljenje kao što je to bilo prethodnih dana i da opet na djelu vidimo njihov, dobro poznati, bijes. Kako to komentarišete?
Mi se ne miješamo u ta pitanja. Sigurno postoje razlozi zašto Kosovo nije ušlo u INTERPOL, postoje procedure, pravila, borba protiv kriminala je sigurno jako važna a to se ovdje zloupotrebljava na razne načine. Prosto je nemoguće zamisliti kako jedno društvo, koje ne poštuje sopstvene zakone, može da se pridržava međunarodnih principa borbe protiv kriminala. U svakom slučaju ovo ne treba da bude povod nekom trijumfalizmu jer sve to košta. To jedno vulgarno ponašanje, koje smo mogli da vidimo kod pojedinih političara, koji su odmah potrčali da proslave veliku pobjedu, i time, zapravo dodatno otežaju život nama ovdje. Mnogo bi bilo bolje da i sami pobjeđuju u poštovanju zakona, koji najčešće ne poštuju.
–Oče Savo svima je poznato da su i Albanci dolazili i tražili pomoć kod Svetog Kralja Stefana Dečanskog. Da li je i danas tako?
Nažalost, vrlo rijetko. Dolazi nam sve češće dosta pravoslavnih Hrišćana i rimokatolika iz Albanije. Sa Kosova prilično rijetko što je baš žalosno imajući u vidu da u istoriji imamo zaista divnih primjera gdje su Albanci, ne samo iz interesa, iako je bilo i toga (plaćano im je ili su koristili zauzvrat manastirsku zemlju) nego su smatrali i čašću da čuvaju manastir. Uostalom, kako bi se sačuvali Dečani i Pećka Patrijaršija u uslovima vlasti jedne islamske države kao što je bilo Osmansko carstvo, da nije bilo svijesti među lokalnim stanovništvom da su to ipak hrišćanske svetinje čije porijeklo i identitet niko nije dovodio u pitanje.
Ne možemo reći da je situacija uvijek bila loša ali su, i kroz istoriju, monasi imali dosta problema i uvijek je bilo tih problematičnih grupa i porodica koje su stvarale probleme, dolazeći da pljačkaju i ponašajući se agresivno. Ipak, ima i dobrih primjera. Volio bih da oni budu uzor današnjim kosovskim Alnancima jer je, prije svega, cilj svih nas da živimo u miru i međusobnom poštovanju, svako u svojoj vjeri i tradiciji. To bi jedno društvo, bez obzira kakvo je ono i gdje su granice, trebalo da obezbijedi.
Na kraju inervjua otac Sava kaže da ne očekuje nemire tokom proslave ktitirske slave manastira Visoki Dečani barem što se tiče srpske strane.
,,Što se Albanaca tiče nema nekog neposrednog povoda za tako nešto, osim ako se desi neki incident koji bi tako nešto mogao da podstakne u međuvremenu“-kaže otac Sava.
On toplo, sa poznatom dečanskom gostoprimljivošću, poziva sve na slavu Dečanske Svetinje a i uvijek kada se ukaže prilika za bratski susret.
„Dođite nam, ko god može. Velika nam je radost i drago nam je što nas ljudi ne zaboravljaju i što ostaju vezani za Dečane i naše Kosovo i Metohiju. Uvijek ste dobrodošli na Kosovo i Metohiju. Posebno imamo dosta posjetilaca iz Crne Gore i to nam mnogo znači. Jako je važno da se naše veze održavaju, jer su nas te bratske veze vijekovima i održale kao jedan narod i djecu Svetog Save. Pomenite nas u vašim molitvama. Blagoslov Božji i molitve Svetog Kralja Stefana Dečanskog“- blagoslovio je, pored moštiju Dečanskog čudotvorca, Iguman manastira Visoki Dečani otac Sava (Janjić).
Slobodanka Grdinić
