Uroš Joksimović je rođen 7. septembra 2006. godine u Beranama. Uprkos cerebralnoj paralizi, svoja znanja i vještine razvijao je u različitim sferama društvenog života.
Još kao malo dijete, svoja interesovanja je usmjerio na pravoslavnu vjeru i Crkvu, koja je i sada glavni motiv i pokretač njegovog rada. Boraveći u Dnevnom centru u Beranama, slikao je radove sa motivima svetinja, koje je obilazio sa svojom porodicom.
Osim slikanja, otkrio je i dar za pisanu riječ. Do sada ima objavljeno preko stotinu tekstova, koji su ispunjeni ličnim iskustvima, stečenim prilikom obilazaka crkava i manastira širom Crne Gore i Srbije. Poznavaoci Uroševog stvaralaštva smatraju da su u njegovim tekstovima pretočene emocije, doživljaji iz razgovora sa sveštenicima, snovi o hodočašću, ali i istoriografske činjenice, kojima pristupa na objektivan način.
Predstavljajući Uroša Joksimovića, koji hrabro stupa kroz životne nedaće, nadahnut Gospodom i Njegovim krsto-vaskrsnim stradanjem, objavljujemo dio zabilješki ovog mladog čovjeka o tome kako je doživio trenutak kada je postao istinski član Crkve Božje, krštenjem u drevnim Đurđevim Stupovima.
„Moj prvi susret sa Gospodom Bogom i Sinom Njegovim Isusom Hristom i anđelima Božjim.
Bilo je to 2007. godine, na početku života i tek navršenom godinom dana, kada sam kršten u manastiru Đurđevi Stupovi, pravoslavnoj zadužbini Nemanjića.
U naručju Kuma, pod svodovima i ispred oltara manastira Đurđevi Stupovi, kada me je sveštenik umio svetom vodom i uljem namazao, dešava se moj prvi susret sa Gospodom. Od tog trenutka, kada sam primio Gospoda Boga u svojoj duši i srcu nikad me ne napušta, iako sam imao dosta teških trenutaka za mene.
Kada sam samo odrastao, najljepše trenutke vodio sam kroz molitvu i razgovor, uz molitve“, bilježi Uroš Joksimović, kome želimo da ga Gospod osnaži i ukrijepi na putu spasenja i da mu podari što više snova i emocija koje će pretočiti u riječi i slike, na radost naše crkvene zajednice.
Izvor. Eparhija budimljansko-nikšićka
