Molitveno proslavljanje prvog srpskog Arhiepiskopa i Prosvetitelja, Svetog oca našeg Save, 26. i 27. januara 2021. godine, bilo je posebno svečano u njegovom manastiru Mileševi, u kojem su njegove svete mošti počivale tri i po veka.
U navečerje praznika, služeno je praznično večernje sa petohlebnicom koje su služili Arhijerejski namesnik prijepoljski protojerej Igor Erić, sekretar Mitropolije crnogorsko-primorske, protojerej Igor Balaban i đakon Ivan Savić, u molitvenom prisustvu Preosvećenog Episkopa buenosaireskog i južno- centralno američkog g. Kirila i Preosvećenog Episkopa mileševskog g. Atanasija.
Nakon službe, u prijepoljskom Domu kulture uz poštovanje epidemijskih mera održana je svečana Svetosavska akademija u kojoj su učešće uzeli vokalni sastav Srpski pravoslavni pojci iz Beograda, mladi guslar iz Pljevalja Vaso Đondović, frulaš Luka Vidaković iz Prijepolja.
O Svetom Savi nadahnuto je besedio Vladika Kirilo: – Ranjen takvom ljubavlju Sina Božijega, jedan drugi zemaljski princ, Rastko Nemanjić, takođe osiromaši, do monaške rize, da bi postao princ tišine t.j. bezmolvija, i da bi se mi, njegov srpski narod, obogatili njegovim siromaštvom. Princ Rastko je ostavio dvor svoga telesnog oca sa njegovom lepotom, zabavama i udobnostima u jelu i piću, i sve to zamenio prostom monaškom rizom, skromnom kelijom, postom i askezom. Rastku je bilo samo 17 godina kada je postao monah Sava.
– Kao što je Sava podražavao najveće isposnike i duhovnike želeo je da i drugi, naročito iz njegovog naroda, idu njegovim putem. Sveti Sava je najveću pažnju posvetio upravo uzdizanju srpskog monaštva i to je činio očigledno svestan činjenice da je Pravoslavlje nepotpuno bez monaštva koje živi u tradicijama drevnih asketa hrišćanskog istoka. Kroz tu krajnju askezu i podvig Sveti Sava je utvrdio svoju duhovnu vertikalu i iskazao ljubav prema Bogu.
– Ljubav prema svom narodu i svojim roditeljima, i želja da izvede svoj narod iz “egipatskog ropstva”, njegova plemenita težnja da od Srba načini sveti narod, izveli su ga iz voljene pustinje i doveli na poprište istorije gde će Sava izgraditi i tu svoju duhovnu horizontalu – ljubav prema bližnjima. Na tom Krstu dvojedine ljubavi, prema Bogu i prema bližnjima, Sveti Sava će biti raspet celog svog života.
Sutradan na Savindan, nakon jutrenja, Božanskom Liturgijom predstojao je Episkop Kirilo uz sasluženje domaćina, Episkopa Atanasija, sveštenika, sveštenomonaha i đakona iz Eparhija crnogorsko-primorske i mileševske.
Veći broj vernika pristupio je Trpezi Gospodnjoj, nasladošćujući se Prečasnim darovima Tela i Krvi Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista.
– Isto kao što je Jedinorodni Sin Božiji spojio božansku i čovečansku prirodu tako i za svaki narod na zemlji postoje Sveti ljudi koji su kameni međaši za to da se mi kao divlja maslina nakalemimo na pitomu maslinu Crkve Pravoslavne, i tako nas je, kako se kaže u njegovom troparu, Sveti Sava zasadio u raju, u mislenom raju. Svetitelji, pošto su primili Boga u sebe, odnosno Njegov beskonačni život, oni postaju vanvremeni i vanprostorni, za njih vreme i prostor nisu ograničenja, tako da je Sveti Sava prisutan, jednako danas kao i pre 785 godina, kada se on upokojio, besedio je vladika Kirilo i nastavio:
– Sveti Sava je postao Vaseljenski svetitelj naročito zato što su Srbi seleći se zbog raznih razloga u razne zemlje ovoga sveta, pre svega, na prvom mestu gradili hramove Svetom ocu našem Savi. On je taj angel koji je naš brod upravio na Istok. Krunišući svog brata Stefana za kralja on je time našu Crkvu večno vezao za to istočno predanje. U vremenu kad se klatno na Balkanu klatilo kome ćemo se privoleti centru, ili Rimu, ili Carigradu, ili Jerusalimu, Sveti Sava, zajedno sa njegovim ocem i bratom, bili su ti izabrani angeli koji su nas uputili na pravi put Pravoslavlja, istakao je Episkop Kirilo.
Potom se obratio i Preosvećeni Episkop Atanasije koji je podsetio na godinu koja je iza nas, a pre svega na to da su zbog postojeće pandemije izazvane Korona virusom sve aktivnosti bile stopirane ili usporene. No bez obzira na to mnogo je događaja bilo, od prošle proslave Svetoga Save. – U Crnoj Gori smo uspeli da odbranimo svetinje i da dokažemo da smo Svetosavci, i tako ćemo i nastaviti, kao Svetosavski narod, bez obzira na spoljašnje teškoće, i bez obzira na bilo kakve epidemije i bolesti, naglasio je Episkop Atanasije.
Vladika se zahvalio i uvaženom gostu, Preosvećenom Episkopu Kirilu, koji je došao da sa nama podeli i dopuni radost proslave najvećeg srpskog svetitelja, Svetog Save.
