Na drugi dan Božića, praznik Sabora Presvete Bogorodice, u subotu 8. januara 2022. godine, Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Đurđevi Stupovi.
Sasluživalo je sveštenstvo namjesništva beranskog i monaštvo Manastira uz molitveno učešće vjernog naroda.
Vjernicima, koji su se, u božićnoj radosti, molitveno sabrali pod svodovima manastira Đurđevi Stupovi, riječima arhipastirske besjede obratio se Preosvećeni Episkop Metodije, čestitajući divni i veliki praznik Rođenja Hristovog, čiji drugi dan naša sveta Crkva danas proslavlja, ujedno se opominjući Sabora Presvete Bogorodice, preko koje je, naveo je Vladika, izvršen domostroj spasenja roda ljudskog, ovaploćenjem Gospoda i Boga i Spasa našeg Isusa Hrista.
„Sjećajući se Presvete Bogorodice i pravednog Josifa, koji je bio njen zaručnik i koji je pazio na nju, na malog Isusa, sjetimo se, onda, sjećajući se njih i sjećajući se Jevanđelja, opominjemo se da ono što su ljudi propisali, zakon, nadilazi se blagodaću Božjom i trudom svih nas, pojedinačno, da se dostigne cilj jevanđelski, a to je ljubav. Žrtva, kao ideal Jevanđelja, samo je izraz ljubavi koju treba da steknemo u svom podvigu i to je osnovni smisao današnjeg praznika“, rekao je Vladika Metodije, dodavši da je Gospod došao na svijet ne samo da bi ispunio sav zakon i proroke koji su bili napisani, da mi ispunjujući to sledujemo za Njim, nego više od toga da ispunimo, da, po riječima Preosvećenog Episkopa, nadiđemo zakon, proroke, ljudsku prirodu.
„Da, oblagodaćeni Hristovim energijama i božanskim blagodatima, kojima se napajamo kroz Svete Tajne u Crkvi, jedna od njih i glavna jeste Sveta evharistija gdje smo se svi okupili i gdje se pričešćujemo Tijelom i Krvi Hristove, dakle, da nadiđemo sve ono što je priroda ljudska i da uradimo ono što je najveći ideal Jevanđelja, a to je da volimo ne samo svoje bližnje i prijatelje svoje, nego da zavolimo svoje neprijatelje. Zavoljeti svoje neprijatelje ne znači samo nominalno izreći da ih volimo i da nemamo ništa protiv njih, zavoljeti neprijatelje znači da učinimo nešto dobro njima, iskazujući tako svoju ljubav prema onome ko je predmet naše ljubavi. Hristos nas je jedino tome došao učiti, da vjerujući Njemu natopimo svoju vjeru milošću i milosrđem prema bližnjima, tako spasavajući dušu svoju“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo.
On je ukazao na riječi Gospodnje, po kojima šta god da ispunimo, sve što prinosimo i ispunimo zakone ako ne volimo, uzalud nam je.
„Zato je rekao: Milosti hoću, a ne žrtvoprinošenje. Koliko god da smo se spremali za ovaj veliki i divni praznik, kao što smo se trebali pripremati, moramo i trebamo se spremati postom, molitvom, trudom, spoljašnjim vrlinama, djelima, tako isto trebamo i unutrašnjim, duševnim, duhovnim vrlinama, a osnovna, glavna od njih jeste ljubav, odnosno milost prema bližnjemu svojemu. Sve ostalo nam je uzalud ako ne ispunimo taj jedan korak, koji je neophodan i potreban da bi se zadobio život vječni. Jedino time ćemo se prepoznati među ljudima, u ovom svijetu, kao učenici Hristovi, samo po tome ako budemo imali ljubavi jedni prema drugima“, poučavao je Vladika budimljansko-nikšićki.
Naveo je da su Gospoda Isusa Hrista, dok je hodao zemljom, optuživali da ne posti ili da malo posti, da se druži sa grešnicima, a On je rekao da nije došao ovdje da spasi i pozove na spasenje i pokajanje pravednike, nego grešnike.
„On je time pokazao ne da ne treba ispunjavati ono što je spoljašnje, da nam je ono uzaludno ako ne ispunimo ono što je mnogo pretežnije i važnije, bez čega se ne može niko spasiti, a to je steći ljubav i milost prema bližnjem svojem. Na to nas opominje današnji praznik, sjećajući se Presvete Bogorodice. Ona je bila tiha, mirna, skromna, povučena, slušala je sve što joj je blagovijestio arhangel Gavrilo, pa je rekla: Evo sluškinje Gospodnje! Neka mi bude po tvojoj riječi“.
„Kad je vidio pravedni Josif da je trudna, ne znajući kako je zatrudnjela, ona se pred njim nije pravdala, uzdala se u milost Onoga Koji ju je pozvao na to veliko i divno djelo da učestvuje u spasenju roda ljudskog, onda je Josif pokazao svoju plemenitost tako što nije htio da obznani kako je ona nemoralna osoba, ne znajući kako je ona zatrudnjela, nego je naumio tajno da je otpusti da je ne bi obeščastio pred drugim ljudima. Ali, javio mu se anđeo i otkrio mu tu veliku tajnu, pa je i on rekao: Evo sluge Gospodnjeg. Tako se Gospod javio ljudskom rodu od početka, od nastanka svijeta i vijeka, prvo kroz onu divnu tvorevinu, koja pokazuje Njegovu krasotu i ljepotu, Njegovo savršenstvo i dobrotu, onda se javio kao Bog Otac izabranom narodu, sve tako postepeno, ne odjednom i odmah i sve, nego se u etapama javljao ljudskom rodu i otkrivao svoj lik“, besjedio je Preosvećeni Episkop Metodije.
