Mitropolit Amfilohije

Besjeda Mitropolita Amfilohija – Odanije Roždestva 13. 01. 2019. lj. G.

Besjeda Mitropolita Amfilohija – Odanije Roždestva (crkva Svete Trojice, Donji manastir Ostrog 13. 01. 2019. lj. G)

Čusmo riječ Svetog apostola Pavla u njegovoj Poslanici Galatima, gdje kaže: Jevanđelje koje vam propovijedah, Blaga vijest nije od čovjeka niti po čovjeku, nego po otkrivenju Isusa Hrista. I zaista Blaga vijest, svo Jevanđelje, sav Novi zavjet je od Isusa Hrista i po Isusu Hristu. Apostol Pavle je neposredno to Jevanđelje, tu blagu vijest o Njemu kao Sinu Božijem, kao Spasitelju i Bogočovjeku, neposredno čuo od Njega poslije kamenovanja Sv. arhiđakona Stefana u kome je i sam učestvovao.

Apostol Pavle je bio određen da ide dalje, da goni hrišćane koji su se razbijegli od Jerusalima do Damaska. I na tom putu javio mu se Gospod i čuo je riječi: Savle, Savle zašto me goniš?  – A ko si ti Gospode? Onda mu je Gospod otkrio Sebe i svoje ime, i otkrio da je i on izabran od utrobe matere njegove, da bude Njegov svjedok. Od toga događaja ućutao je, nije mogao da govori, a kad mu se otkrilo, otvorila su se njegova usta i počeo je da propovijeda na zaprepašćenje i učenika Hristovih, onih koji su već bili kršteni, a i na zaprepašćenje samih Jevreja koji su ga znali kao gonitelja Hrista i Crkve Njegove.

Međutim, apostol Pavle je zaista postao sasud Božanske blagodati i istine, živi svjedok žive Blage vijesti Hristove koju je propovjedao širom vaseljene, i postao revnosniji od svih ostalih učenika Hristovih. Ostao je zapisan kao prvovrhovni apostol Hristov postradavši za Njega, bacan u more, progonjen, suđen i osuđivan, i na kraju je mučenički postradao zajedno sa apostolom Petrom u Rimu. Tamo se danas nalazi veliki hram koji je podignut na njegovim moštima van zidina staroga Rima, a u drevnohrišćanskim katakombama prvi apostoli koji su slikani su apostol Petar i apostol Pavle, obadvojica postradali za Hrista.

Petar, koji se odricao Hrista po Njegovom proroštvu, boraveći u Rimu za vrijeme Nerona i novog gonjenjenja hrišćana, ponovo se uplašio i krenuo da bježi iz Rima. I danas postoji crkvica na kojoj piše: Qvo vadis, Domine? (Kuda ideš, Gospode?). Naime, kada je Gospod sreo Petra, on Ga je pitao: Gdje ideš Gospode? A Gospodu mu je rekao: Idem ponovo da se razapnem za tebe!. To je potreslo Petra i on se vratio i mučenički postradao. Sahranjen je tamo gdje je niko onaj veličanstveni hram u Rimu Svetog apostola Petra.

To stradanje za Hrista, koje je svojstveno svim apostolima, svojstveno je i samome Gospodu prije njih, a svojstveno je i svoj Crkvi Božijoj do naših vremena.

Crkva Božja, i život onih koji su u Crkvi, nosi na sebe Krst Hristov – raspeće. U znaku raspeća i u znaku vaskrsenja je sva istorija Crkve Hristove i svih koji su se krstili u ime Gospodnje, koji su umrli sa Njim, raspeli se sa Njim da bi sa Njim i vaskrsavali.

Danas slavimo i Prepodobnu Melaniju, jednu od tih koja je sebe prinela Hristu Bogu na dar, kao i novog svetitelja, našeg savremenika, Svetoga ispovjednika Dositeja Zagrebačkog koji je u vrijeme Prvog svjetskog poklanja postradao od obezboženih Bugara, odveden u zarobljeništvo. Poslije je bio izabran za zagrebačkog mitropolita, da bi u toku Drugog svjetskog rata doživio stradanje u Zagrebu i bio prognan. Od tog stradanja se i upokojio u Beogradu 1945. godine i u manastiru Svetog Vavedenja je sahranjen. U vrijeme blaženog spomena Patrijarha Pavla, njegove mošti su izvađene i nalaze se u hramu manastira Vavedenja. Napisana je i knjiga o njemu, žitije njegovo. Divno svjedočanstva o njemu i njegovom stradanju u vremena tog bezbožnog gonjenja Crkve Hristove pravoslavne u ondašnjoj NDH.

Još su trojica episkopa naših postradali: Petar Sarajevski Zimonjić, Platon Banjalučki i Sava Gornjokarlovački. Ne zna se ni gdje su njihove mošti. Za Savu Gornjokarlovačkog, koji je postradao na Pagu, postoji predanje da je mučen i živ zakopan u zemlju pa su traktorom prošli preko njegove glave. Platon Banjalučki je ubijen i bačen u Vrbas. Njegove mošti su kasnije pronađene zajedno sa sveštenikom njegovim, i danas se nalaze u Banjaluci. Petar Zimonjić je najverovatnije ubijen u Jadovnu. Ima ona knjiga našeg vladike Atanasija “Od Kosova do Jadovna” u kojoj je opisan taj masovni pokolj. Kada su od Gospića vođeni žene, djeca i starci, jedna Hrvatica je zapamtila da na čelu jedne grupe bio stari, sjedi sveštenik. Očito da je to bio Mitropolit Petar Zimonjić. I tako redom… četiri episkopa i nekoliko stotina sveštenika… O vjernicima, o Jadovnu, Jasenovcu, Prebilovcima…. da ne govorimo koliko je njih u ovo naše vrijeme mučenički postradalo, noseći krst Hristov.

Živi svjedoci živoga Boga koji je blagovijestio svoju Blagu vijest i otkrio Svetim apostolima tajnu svoje bogočovječanske ličnosti i neprekidno otkriva svima koji se krštavaju u Njegovo ime kroz vjekove do naših vremena. Gospodu našem blagovijestitelju vječnih i neprolaznih tajni, Hristu Bogu nek je slava i hvala u vijekove vjekova, amin!

Vesna Dević