Veče praštanja Cetinje

Praščalno večernje u Cetinjskom manastiru: Post je prilika da ojačamo u vjeri i steknemo slobodu i duše i tijela

Ime: 06. 03.2022- MITROPOLIT CETINJE- VECE PRASTANJA; Opis: Večernja služba praštanja u Cetinjskom manastiru Tip: audio/mpeg

Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je večeras u navečerje Časnog posta, 6. marta, večernju službu sa činom praštanja u Cetinjskom manastiru.

Na kraju bogosluženja, Mitropolit Joanikije se obratio sabranom narodu, sveštenstvu i svešetnomonaštvu, podsjećajući da u ovim u stihirama Pashe, koje su se večeras pjevale na večernjoj uoči Časnoga posta, blagosiljamo Boga i ispovjedamo da je došlo blagoprijatno vrijeme, da odbacimo dijela tame i da se kroz post i molitvu oblačimo u vrline, u Božiju svjetlost.

“Jer kroz vrline, kroz ugađanje Bogu dolazi velika blagodat na svakoga onoga koji se trudi. Post i molitva je temeljni, osnovni trud hrišćanina. Kroz tjelesni post vježbamo svoje tijelo i oslobađamo ga od svega onoga što je suvišno”, besjedio je vladika.

Objasnio je da se kroz prejedanje i prepijanje, čemu smo svi skloni, čovjek postepeno zarobljava i postaje rob, gubi slobodu, a onda ako je rob tjelesnim požudama, on zaista ne može ni o čemu duhovnome da misli. Može formalno, ali na pravi način ne, jer da bi mislili o duhovnom treba da budemo slobodni, da se oslobodi i naše tijelo i naš duh. Naime, kako je kazao, tjelesni post koliko god da je važan, ukoliko nije udružen sa duhovnim postom, i zato govorimo o postu i molitvi, ne može da donese neku veću korist za dušu.

“Mora se mnogo voditi računa kakvo je naše duševno i duhovno stanje, tako da treba da učimo i duhovni post. A šta je zapravo duhovni post, govori nam ovo veče koje je Crkve ustrojila tako da uzmemo najiskrenije oproštaj jedni do drugih, naročito ako smo s nekim u zavađi ili smo imali neku ružnu riječ, nesporazum, ako je to ostalo neizmireno”, kazao je Mitropolit i dodao da ako su u našoj duši loša osjećanja, ako se duša ispunila grijehom i tamom, to prije svega utiče na nas same, ali i na sve one s kojima dolazimo u kontakt.

Dalje je pojasnio da je svako od nas bezbroj puta pomislio nešto loše, ili zlopamtio, ili imao neko drugo loše osjećanje prema bližnjem, te i zbog toga treba da tražimo oproštaj jedni od drugih i da praštamo jedni drugima:  “Na takav način najbolje dolazimo u situaciju da i nama Bog oprosti za naše grijehe, ako se i mi izmirimo sa našim bližnjim. Da se i mi sa Bogom izmirimo, a to je onda već novi život za svakoga od nas. I ovaj post, koji nas priprema za ulazak u Veliku nedelju, da se poklonimo stradanjima Hristovim, Njegovome krstu i smrti, pogrebu, ali sa molitvom da se udostojimo Njegovoga vaskrsenja i radosti vaskrsenja, nam donosi tu novinu, taj preobražaj. I to je mogućnost za svakoga od nas, prilika koju ne bismo smjeli da propustimo.”

Crkva je ustanovila odavnina ovaj Četrdesetodnevni post koji traje do Lazareve subote, a onda ulazimo, naravno posteći i dalje, u Veliku nedelju djela Božijih, djela spasenja roda ljudskoga. Dakle, ovaj post traje sedam sedmica i ima svoju dinamiku i posti se strožije, naravno u zavisnosti od zdravlja i težine posla koji obavljamo.

“Ovo je velika prilika da ojačamo u vjeri, da steknemo slobodu i duše i tijela. Da se oslobodimo, što znači da steknemo slobodu i pred Bogom i pred bližnjima, a to je s druge strane zapravo ljubav, da uklonimo sve prepreke između nas i Boga”, kazao je Visokopreosvećeni Mitropolit, objasnivši da između Boga i nas ne postoji prepreke što se Boga tiče, već mi svojim lošim postupanjima stavljamo stalno neke prepreke da se On ne nastani u našem srcu. Zato je značajan duhovni post, da se duša nauči postiti od zlih misli i djela, od opakih, otrovnih i suvišnih riječi, svega suvišnoga, da bi iznutra osjetila Božiju blagodat i milost. Na takav način se privlači Božija blagodat, kada tvorimo Božje zapovijesti.

Novi zavjet nas poziva da pazimo ne samo na ono što je spoljašnje i formalno već na unutrašnje, na naše misli, riječi, osjećanja, da se prosvijetli naše unutrašnje biće. A cilj je da zadobijemo blagodat Duha Svetoga, kao što je govorio Sveti Serafim Sarovski: cilj ljudskog života je zadobijanje Duha Svetoga.

“Da se na takav način dotaknemo Božije vječnosti, milosti i istine, pravde, ljubavi i dobrote, a to je ono nepotrošivo, netruležno bogatstvo, blago koje sabiramo na nebesima. Sve što je zemaljsko polako prolazi i mijenja se, propada, ali duhovni darovi nikada ne propadaju. To nam svjedoče svetitelji, molimo se Svetom Jovanu Krstitelju svako veče ovdje pred njegovom desnicom, i Svetom Petru Cetinjskom, i naravno ovdje smo u sijeni ćivota Svetog Vasilija Ostroškoga i vidimo u kakvu su se blagodat obukli svetitelji, kakvu svjetlost i silu Božiju koja iscjeljuje i dušu i tijelo. Dakle mi kao hrišćani imamo tu priliku da upijamo stalno Božiju blagodat i preko molitve, preko bogorazmišljanja, a posebno preko Svetih tajni Hristovih. I ovaj post ima i tu stranu pripreme za sjedinjenje sa Gospodom kroz Svete tajne. Stalno se o tome govori, da postimo i dušom i tijelom da bismo se udostojili Pričešća, da bismo se što bliže sjedinili sa Gospodom kroz Svete tajne, da bi se Gospod nastanio u našim srcima i dušama, jer On to želi”, poručio je Mitropolit Joanikije.

Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je na kraju večernje praštanja, pred početak Svete četrdesetnice, zatražio oproštaj od sabranih, sveštenstva, sveštenomonaštva i vjernika, a onda su svi po drevnom običaju zatražili oproštaj jedni od drugih.

Vesna Dević
Foto: jerođakon Sionije (Zorić)