“Mi pravoslavni hrišćani u Crnoj Gori smo u Crkvi kao jedna porodica i, hvala Bogu, te muke kroz koje smo prošli su nas zbližile i ujedinile. Da vas zamolim sve, a posebno molim naše vlasti, da očuvaju to narodno jedinstvo i da ga pojačaju. Naravno da će imati svu podršku od vjernog naroda, iako ne želimo da se miješamo u politiku. Želimo samo da radimo svoj posao, da se Bogu molimo, da širimo istinu, ljubav, radost, pravdu, slogu i da se radujemo jedni drugima gdje se god sretenemo”, poručio je juče, 2. juna, Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki i izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije pozdravljajući više hiljada vjernika koji su sabrali u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici da požele dobrodošlicu svom novom mitropolitu.
Izabranog Mitropolita su dočekali predsjednik Skupštine Crne Gore Aleksa Bečić, premijer Zdravko Krivokapić, ministri u Vladi, poslanici u Skupštini Crne Gore iz vladajuće većine i stranački prvaci…
U svom obraćanju, nakon što je sa sveštenstvom i monaštvom odslužio svečano bdenije sa petohljebnicom, izabrani Mitropolit je zablagodario svima na ljubavi i izuzetnoj podršci:
“Veoma se radujem i što su naše nove vlasti ovdje sa nama danas. Hvala vam gospodo. Vi ste smijenili jedan režim koji je u jednom momentu povampirio duh staljinizma i bogoborstva, paganstva i koji se usudio da udari na Crkvu, na svetinje, i da zavadi svoj narod, da nas sve stavi van zakona. Ali ko će kao Bog?! Kada smo bili stavljeni van zakona, tada smo bili na Golgoti, ali smo bili sa Hristom na Golgoti i sila Njegovoga krsta ukrijepila je i objedinila naš narod i uklonile su se sve zavađe i podjele i objedinili smo se oko naše svete vjere, oko Svetog prestola Božijega, oko naših svetinja, zagrlili smo jedni druge, i taj duh osjećam i ovdje večeras u ovome Svetome hramu.”
Vladika Joanikije je kazao da je svaki Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve, kao i sabori u ostalim pomjesnim pravoslavnim crkvama, ima nešto suštinski zajedničko sa Pedesetnicom jer kada se sabira sabor, Crkva se obnavlja po obrascu Pedesetnice, Duh Sveti ukrepljuje i osnažuje, posvećuje i rukovodi.
“Želim da vam prenesem najiskreniju podršku i sve blagoslove i svu ljubav koju je Sveti arhijerejski sabor, na čijem je čelu naš novoizabrani Patrijarh Porfirije, poslao Crnoj Gori popunjavajući svetosavske prestole koje je utvrdio Sveti Sava, a koje uvijek utvrđuje i osnažuje Sveti arhijerejski sabor kada šalje dostojne arhijereje da popune svete tronove i da budu dostojni nasljednici svojih velikih predhodnika. Naravno, draga braćo i sestre, što se mene lično tiče, osjećam se potpuno nedostojnim”, besjedio je vladika Joanikije.
Dobrodošlicu izabranom Mitropolitu Joanikiju je poželio premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić:
“Vi ste dostojan nasljednik trona Svetog Petra Cetinjskog i našeg Mitropolita Amfilohija i ja sam to u svakom trenutku svjedočio i kazao. Ako sam nešto pogriješio, ja vas molim za oprost, jer jedino ste vi taj koji može to da razumije do kraja i da znate da ništa nisam uradio što ne bi blagoslovio Mitropolit Amfilohije.
Mi u različitim trenucima imamo ponekad i neka obećanja koja treba da iskažemo. Mene jedino zavjet Mitropolije crnogorsko-primorske, Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Vasilija Ostroškog i, naravno, kapela na Lovćenu, koja je simbol nečega što smo svi morali da shvatimo da smo tada izgubili, jedan od najvažnijih blagoslova Crne Gore.
Vi ste danas vratili taj blagoslov, na najbolji način pokazali da je sabornost i jedinstvo SPC važnije od svega.
Što se tiče Temeljnog ugovora, ja vam sad obećavam da ćemo mi to riješiti na najbolji mogući način, na zadovoljstvo i SPC i države Crne Gore.
Dobro nam došli i vjerno služili svom narodu!”
Vladiku je pozdravio i g. Pavle Milić, jedan od ljudi koji je sa blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem počeo gradnju temelja podgoričkog hrama: “Ja i pokojni Mitropolit započeli smo ovaj hram, našijem rukama. Ja i on i još nekoliko ljudi. Znači, to je početak gradnje bio. Sagradili hram, a vi, ako Bog da, da sagradite Crnu Goru sa našim društveno-političkim organizacijama, ljudima, predsjednicima, ministrima. Neka ste dobrodošli i da nam budete sretni ako Bog da, i sad tražim od vas u ime cijelog naroda blagoslov za sve nas.”
Besjeda izabranog Mitropolita Joanikija
„Hristos Vaskrse!
Časni oci sveštenici, poštovani presjedniče Skupštine Crne Gore, poštovani presjedniče Vlade Crne Gore, poštovana gospodo presjednici parlamentarnih stranaka, i poslanici predstavnici parlamentarne većine u Vladi Crne Gore, časni monasi i sestre monahinje, draga braćo i sestre i djeco,
Gospod Isus Hristos, prije svoga Vaznesenja na nebo, rekao je svojim učenicima i apostolima da se za početak ne razilaze iz Jerusalima nego da budu zajedno u molitvi, dok se ne obuku u sile sa visine, dokle ne dođe Duh Sveti utješitelj da ih ukrijepi na djelo apostolske službe i apostolske propovjedi. I sjećamo se tog čudesnog događaja kada su apostoli sabrani na Sionu zajedno na molitvi bili odjednom obasjani Božanskom svjetlošću. I na svakoga od njih je sišao po jedan ognjeni jezik Duha Svetoga koji je prožeo njihova srca, njihov um i volju, i očistio ih od svake nečistote, prosvijetlio i osnažio. To je blagodat Duha Svetoga i sila Božije istine, pravde i ljubavi, dobrote koja se izlila od Hrista, izvora vječne svjetlosti i vječne istine, na Svete apostole. I tek tada su Sveti apostoli bili ukrijepljeni na djelo apostolske službe. Dobili su silu istine i neustrašivost da propovjedaju Jevanđelje Božije, da nastave djelo Hristovo, odnosno, Hristos je djelovao preko njih kao preko svojih organa. I mi do dana današnjega smo sapričasnici tog čudesnog događaja. Svaki naš Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve, koji se sabira, kao i u ostalim pomjesnim pravoslavnim crkvama, ima nešto suštinski zajedničko sa Pedesetnicom, sa onim događajem koji nazivamo rođendanom Crkve. Kada se sabira sabor Crkva se obnavlja po obrascu Pedesetnice jer je Duh Sveti ukrepljuje i osnažuje, posvećuje i rukovodi.
Ja vam donosim radosne vijesti sa našeg Svetog arhijerejskog sabora održanog u Hramu Svetoga Save u Beogradu, a vi znate uglavnom i koje su to vijesti, ali želim da vam prenesem najiskreniju podršku i sve blagoslove i svu ljubav koju je Sveti arhijerejski sabor, na čijem je čelu naš novoizabrani Patrijarh Porfirije, poslao Crnoj Gori popunjavajući svetosavske prestole koje je utvrdio Sveti Sava, a koje uvijek utvrđuje i osnažuje Sveti arhijerejski sabor kada šalje dostojne arhijereje da popune svete tronove i da budu dostojni nasljednici svojih velikih predhodnika. Naravno, draga braćo i sestre, što se mene lično tiče, osjećam se potpuno nedostojnim.
Kada su me pitali mnogi naši hrišćani, uoči Sabora, ko će biti novi mitropolit crnogorsko-primorski, ja sam samo govorio: Neka bude volja Božija. I naravno molio sam se i ja a tražio sam da se mole i braća i sestre i svi hrišćani, samo da bude volja Božija, ne nikako volja moja, ili bilo koga drugog, nego da se projavi volja Božija preko Svetog arhijerejskog sabora, i da nije tako bilo, teško bih se usudio da se prihvatim ove uzvišene, ali nadasve teške dužnosti.
Međutim, draga braćo i sestre, nije bilo nikakve nedoumice, mene je predložio Njegova svetost Patrijarh srpski gospodin Porfirije i svi arhijereji su to podržali jednoglasno. Ne manje važno je bilo i to što je istovremeno izabran novi episkop budimljansko-nikšićki do sada vikarni Episkog dioklijski, naš brat u Hristu, Metodije (Ostojić).
Gledajući na SPC i njene eparhije i vjerni narod u Crnoj Gori, Sveti arhijerejski sabor nije dozvolio nijednog momenta, da bilo koji od ova prestola svetosavska ostanu upražnjeni. I ja sam blagodaran Patrijarhu i svim arhijerejima što su to tako odlučili bratski, sa velikom ljubavlju i sa velikom brigom prema Crnoj Gori i njenom vjernom narodu, i prema svetinjama u Crnoj Gori.
Rekoh, nije lako sjesti na tu svetu stolicu koja je ukrašena svetošću Svetoga Petra Cetinjskoga, proslavljena poezijom Petra Drugog Petrovića Njegoša, obagrena i uvijena krvlju Svetoga sveštenomučenika Joanikija, utvrđivana suzama i uzdasima Mitropolita i ispovjednika Arsenija Bradvarevića i Mitropolita Danila Dajkovića, a posebno proslavljena mudrošću i viteštvom i blagoslovom koji se izlio na tu stolicu preko našega Mitropolita Amfilohija koji je podnio veliku žrtvu u Crnoj Gori. On je vojevao za istinu i pravdu i za Crkvu Božiju i za njeno jedinstvo od početka do kraja, ali ga je i Bog nagradio. Sve što je započeo to je procvjetalo, kao i ovaj Hram koji je zablistao ovom božanskom ljepotom i ne samo što je lijepo sagrađen i ukrašen, nego što je i ispunjen dušama vjernog naroda, starih i mladih, koji se ovdje objedinjava u Duhu Svetome.
Draga braćo i sestre, ne bih danas govorio nikakv zvanični govor, to ćemo odložiti za ustoličenje, ako Bog da, koje će biti uskoro, ne znamo tačno kada jer su velike obaveze Svjatješega Patrijarha Porfirija, ali on je obećao da će da dođe u Crnu Goru na Cetinje povodom ustoličenja.
Hvala vam na ovoj ljubavi, hvala vam na ovoj izuzetnoj podršci. Veoma se radujem i što su naše nove vlasti ovdje sa nama danas. Hvala vam gospodo. Vi ste smijenili jedan režim koji je u jednom momentu povampirio duh staljinizma i bogoborstva, paganstva i koji se usudio da udari na Crkvu, na svetinje, i da zavadi svoj narod, da nas sve stavi van zakona. Ali ko će kao Bog?! Kada smo bili stavljeni van zakona, tada smo bili na Golgoti, ali smo bili sa Hristom na Golgoti i sila Njegovoga krsta ukrijepila je i objedinila naš narod i uklonile su se sve zavađe i podjele i objedinili smo se oko naše svete vjere, oko Svetog prestola Božijega, oko naših svetinja, zagrlili smo jedni druge, i taj duh osjećam i ovdje večeras u ovome Svetome hramu.
Mi pravoslavni hrišćani u Crnoj Gori smo u Crkvi kao jedna porodica i, hvala Bogu, te muke kroz koje smo prošli su nas zbližile i ujedinile. I da vas zamolim sve, a posebno molim naše vlasti, da očuvaju to narodno jedinstvo i da ga pojačaju. Naravno da će imati svu podršku od vjernog naroda, iako ne želimo da se miješamo u politiku. Želimo samo da radimo svoj posao, da se Bogu molimo, da širimo istinu, ljubav, radost, pravdu, slogu i da se radujemo jedni drugima gdje se god sretenemo.
Tačno je 22 godine na ovaj praznik od kada sam postao episkop u vrijeme bombardovanja naše otadžbine na praznik Svetoga cara Konstantina i Jelene. I evo danas ovdje se pojavljujem pred vama kao naslednik iako nedostojan blaženopočivšega Mitropolita Amfilohija. Rekoh, nije se lako nazvati njegovim naslednikom, ali računajući na podršku našeg Patrijarha i naše Patrijaršije i svih arhijereja Srpske pravoslavne crkve, računajući i na vašu podršku i na vaše jedinstvo i na vašu iskrenu težnju da uredimo našu otadžbinu, da damo svi iskreni i veliki doprinost koliko god to možemo, ja se nadam da ćemo uz Božiju pomoć to i uspjeti. Da svi pomognemo našem narodu koji je čestit i Božiji, blagosloveni narod Svetog Petra Cetinjskoga i Svetog Vasilija Ostroškoga. Imamo lijepu otadžbinu, Bog nam je sve dao, samo malo više sloge, strpljenja, malo više povjerenja jedni u druge, da čuvamo jedni druge, da podržavamo jedni druge, da se uvijek složimo. Naravno, imamo svi različita mišnjenja i dobro je što ih imamo, jer mi smo slobodni ljudi, nijesmo voštane figure, nego smo ličnosti. Ali kada svi težimo ka dobru, onda ćemo naći i zajednički jezik i najbolje rešenje. I mi na Svetom arhijerejskom saboru imali smo različitih mišljenja, ali smo svoje duše i svoja srca otvorili, da nas dotakne Božija istina, i da nas ukrijepi da najbolje učinimo i najbolje odlučimo. I vidjeli smo, i prenosimo vam to iskustvo, kada smo iskreni i kada zaista težimo ka najboljem, to će nam Bog i dati.
Zato, draga braćo i sestre, veoma se radujem ovoj Svetoj službi, naravno osjećam i strah, i ponekad nemoć, ali uzdajući se u Božiju pomoć, i vaše molitve, prihvatam se ovoga svetoga djela i tražim vašu podršku i vašu ljubav. A ja sam gledao kakvu je žrtvu naš dragi blaženopočivši Mitropolit Amfilohije podnosio za Crnu Goru, šta je sve pretrpio, koje uvrede, i koja iskušenja i koje prepreke je sve prevazišao pa sam dužan da se na moga duhovnoga oca ugledam. Nadam se da će me molitve Svetoga Petra i molitve moga duhovnoga oca Mitropolita Amfilohija ukrijepiti na ovo sveto djelo. Zahvalan sam vam svima, od sveg srca, što ste pokazali takvu ljubav prema Crkvi, da ste njome zadivili cio pravoslavni svijet, ali i sve vjerujuće ljude na planeti. Molim i naše sveštenike koji su tako bili jedinstveni u vrijeme velikih iskušenja kad smo branili svetinje, da to jedinstvo, takođe, njeguju i čuvuju i ubuduće.
Svima vam srećan praznik, blagodat Gospoda našega Isusa Hrista, i ljubav Boga i Oca i zajednica Svetoga Duha da bude sa svima vama, i sada i uvijek i u vjekove, vjekova. Amin!
HRISTOS VASKRSE! VAISTINU VASKRSE
Galerija 1:
Foto: Jovan Radović
Galerija 2:
Foto: Boris Musić
