U Nedelju Raslabljenog, paroh podgorički protojerej-stavrofor Branko Tapušković služio je svetu Liturgiju u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Doljanima. Po pročitanom Jevanđelju sabranom vjernom narodu se obratio besjedom u kojoj je tumačio jevanđelsko začalo o iscjeljenju bolesnika koji je 38 godina bio prikovan za postelju, povezujući ovu biblijsku priču sa savremenim duhovnim izazovima.
„Gospod je čovjeka koji je 38 godina proveo u postelji iscjelio, utvrdio njegove korijene, gležnjeve, kukove, tetive, mišiće – da postane ponovo zdrav, da može ponovo da hoda svojim nogama,“ podsjetio je otac Branko.
On je istakao da pored fizičke, postoji i duhovna raslabljenost, koja je mnogo prisutnija i opasnija, jer proizilazi iz grijeha i gordosti. Posebno je ukazao na opasnost od samosažaljenja kao oblika gordosti, koji udaljava čovjeka od blagodati Božije.
„Ta duhovna raslabljenost, draga braćo i sestre, danas se najviše ogleda u nečemu što stručnjaci zovu anksioznost, očajanje, beznađe, apatija, tuga, samosažaljenje – a sve je to potpuno suprotno onome što Gospod očekuje od nas.“
Otac Branko je u nastavku besjede upozorio na posebnu vrstu umne raslabljenosti, koju je opisao kao sposobnost čovjeka da čini zlo i mrzi bližnjeg bez ikakve svijesti i savjesti.On je naglasio da razlike među ljudima – bilo političke, ideološke ili druge – ne smiju da naruše bratsku ljubav, koja je osnovno obilježje hrišćanskog života.
„Jer u tome, kad ljubimo jedni druge, po tome će Gospod poznati da smo učenici Njegovi.“
Besjeda je završena molitvenim pozivom na ljubav, mirotvorstvo i gledanje u drugome kao u ikonu Hristovu: „Blaženi mirotvorci, jer će se sinovi Božiji nazvati… gledajući u drugome ikonu Hristovu, da tako i mi proslavimo Gospoda, da i On nas proslavi u Carstvu Svome – vječnom i neprolaznom.“
Nataša Stefanović
Foto: arhiva
