U nedjelju 22. po Pedesetnici u Sabornom hramu Vaznesenja Gospodnjeg na Toploj, Evharistiju je predvodio starješina hrama, protoprezviter-stavrofor Radomir Nikčević, a sasluživao mu je o. Zoran Miljanić.
Poslije pročitanog jevanđeljskog začala o bogatašu, koji se veseljaše svaki dan i ubogome Lazaru, koji ležaše pred vratima njegovim gnojav i željaše da se nasiti mrvama koje padahu sa trpeze bogatoga, a kad je umro anđeli ga odnesoše u naručje Avraamovo, sabrane je poučio o. Radomir:
„Lazar poslije smrti dobija po svojim zaslugama, a njegove zasluge su odgovor koji je on dao na svoj težak život, na to nošenje Krsta. Lazar je pravednik ne zbog toga što je bolestan i ne zbog toga što je siromah, i ne zbog toga što psi ližu njegove rane, a onih ne tjera, nego zbog toga što je odgovorio na to strašno stradanje svojim trpljenjem do kraja. Dakle, iznio je svoj krst do kraja ne huleći nad svojom sudbinom i ne ropteći na Boga. Strpljivo je čekao svoj kraj, jer je znao da će doći kraj njegovih muka na zemlji.“
Kad umrije bogataš, sahraniše ga i u paklu, nalazeći se u mukama, on prvi put podiže oči k nebu. Čitav život, ovaj tjelesni, gledao je u zemlju i ono što je na zemlji, nikada nije pogledao gore ka nebu nego se, kako kaže Sveto pismo, veselio svaki dan. „I podiže oči svoje i ugleda izdaleka Avraama i Lazara u naručju njegovu“.
“Više Lazar nije dolje ispod kuće, ispred vrata, bolestan i jadan i nemoćan, sad je Lazar gore, a on je dolje i on odozdo vidi Lazara. Naručje Avraama je Carstvo nebesko i Avraam je ovdje slika Božija. Gospod pominje Avraama prvo krijući se sam iza njega, jer je On u ovoj priči Avraam, a s druge strane govoreći Jevrejima, da bi razumjeli, da svaki Jevrej, ako je pravednik, dolazi u naručje svoga praoca. A naručje praoca je Carstvo nebesko.
U nastavku je objasnio da bogatstvo i ono dobro koje Bog daje čovjeku, samo po sebi nije zlo.
„To je način na koji se čovjek odnosi prema onome što je dobio, on može biti dobar ili zao. Sama riječ Bog i bogat govori ko je bogat. Bogat je ustvari Lazar jer je imao Boga u sebi. Lazar je sve vrijeme bio bogatiji od bogataša i pokazalo se na kraju njegovo bogatstvo. Jer njegovo bogatstvo nije bilo ono bogatstvo koje je ovdje i sada, trenutno, nego je njegovo bogatstvo bilo u Bogu, jer je Bog istinsko i pravo bogatstvo.“
V.D. / č. Đ. P.
