Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je 23. oktobra 2022. godine Svetu arhijerejsku liturgiju u hramu Preobraženja Gospodnjeg na Žabljaku.
– Okupili smo se u ovaj nedjeljni dan da budemo u molitvi i u zajedništvu, u praštanju jedni prema drugima, da se zajedno Bogu pomolimo, Bogu Tvorcu ne samo nas ljudi nego svega vidljivog i nevidljivog, cjelokupnog svijeta angelskog, nebeskog i zemaljskog jednog Oca i Stvoritelja, i da čujemo onu riječ koju je Sin Njegov jedinorodni Isus Hristos, koji je prije dvije hiljade godina iz prevječnog obitališta Svete Trojice, nebeskog Prestola, sišao u ovu maticu života, uzeo ljudsku prirodu na sebe kroz Majku Božju Bogorodicu i trideset tri godine proživio sa nama, propovjedajući nam blagu vijest o slobodi, istinskoj, pravoj, unutrašnjoj slobodi ne spoljašnjoj, od spoljašnjih neprijatelja koje smo kao takve prepoznali, nego od onog porobljavanja, od suštinske, duhovne robije i ropstva od grijeha, smrti i đavola, tri najveća neprijatelja ljudskog roda, besedio je Vladika Metodije i naglasio:
– To je bio razlog dolaska Hrista u ovaj svijet, a u Jevanđelju koje smo danas čuli dao je ukratko program svakog hrišćanina koji sljeduje Hristu. Program Hristov nije program koji su pisali ljudi, zajednice, grupacije za neki vid organizacije života ovdje, kako treba neka zajednica da živi. On je napisao program kako treba da se oslobodimo od tri najveća neprijatelja ljudskog roda: grijeh, smrt i đavo. Program koji mi treba da ispunimo i koji nam je On u Jevanđelju rekao jeste da sve ono što nam neko zatraži i što damo na zajam da ne tražimo natrag, da ljubimo, ne samo one koji nas ljube, jer kakva nam je za to hvala, nego je postavio tako visoku ljestvicu da ljubimo neprijatelje svoje. Mi, danas, koji jedva da ljubimo i prijatelje svoje, ako im i neku sitnicu učinimo, mislimo da smo se, na taj način, zauvijek odužili prema njima i prema prijateljstvu našem; nego je postavio ljestvicu da ljubimo i neprijatelje svoje. Rekao je da ako nam ko dobro čini, pa da mu dobrom uzvratimo kakva nam je hvala, nego onaj koji nam ne čini dobro, koji nam zlo čini, koji nas pakosti i ogovara, njemu da mislimo i činimo dobro. To je toliko visoko postavljena ljestvica za ljudski rod da samo najhrabriji mogu da sljeduju Hristovom programu, a to je jedini program koji nas može istinski preporoditi, preobraziti, izliječiti našu zajednicu i naše odnose. Nema zajednice bez slobodnog čovjeka, a da dostojanstva nema bez slobode. Bez dostojanstva i slobode nema istinske i prave, normalne, prirodne ljudske integracije u zajednicu nekog pojedinca, a kvalitet tih naših međusobnih odnosa i zajedništvo je ono što treba ovdje u ovom životu da dostignemo. Sve ostalo ćemo ostaviti, kao naši preci, koji ništa nijesu ponijeli na onaj svijet, osim svojih djela i odnosa koje su izgradili sa bližnjima i ljudima oko sebe. U onoj mjeri u kojoj izgradimo te odnose, bez obzira da li nam se ti ljudi dopadali ili ne, to ne treba da nas razdvaja, nego da nas objedinjuje i da se držimo u zajedništvu i ljubavi, jer će nas to jedino spasiti, jedino ćemo tako opstati na ovom svijetu, koji je danas, možda, više nego ikad ugrožen, cjelokupan svijet.
Program koji smo danas čuli je univerzalan, isti, jednak hiljadama godina samo su različiti ljudi i srca koja ga prihvataju ili ne prihvataju. U mjeri, u kojoj ga budemo prihvatili, mi danas ovdje sabrani, u toj mjeri ćemo istinski osjetiti svjetlost, utjehu, mir i blagoslov Božji, opipljivo ćemo ga osjetiti kao što znamo iz našeg iskustva. Kad bilo šta uradimo, kako Bog zapovijeda, u sebi, duboko u svom biću, osjećamo potvrdu da smo nešto dobro uradili i dobijemo nagradu – blagodat Božju; energije Božje se izlivaju na nas kroz naše misli, a kao plod tih misli dolaze i naša djela. Tu kad prelomimo, ispravimo svoju misao, bude čista i svijetla sveukupna naša duša i biće naše biće svijetlo. Kad nam bude zdravo to oko unutrašnje, duhovno kojim gledamo na ovaj svijet cjelokupno naše biće će biti svijetlo i blagosloveno, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
U podnevnim časovima vladika Metodije je održao pomen postradaloj Jeleni Vuković i njenoj djeci Filipu i Anđeli u kanjonu rijeke Tare.
