Mučeničkom Kosovu i Metohiji
U vrijeme svetijeh vladara
Đe je bila kolijevka stara
Odabrana od samog Gospoda
Srpske crkve i Srbskog naroda
Te nikoše Božiji oltari
I svešteni manastiri stari
Đe kandilo negasivo sija
Tu se pruža Srbska Metohija
I Kosovo zemlja osvećena
Kroz vjekove i prošla vremena
Pojahu se himne višnjem Bogu
Za mir ljubav jedinstvo i slogu
Na toj zemlji Božje je znamenje
Sveta svaka travka i kamenje
Tu su mnogi časni sveštenici
Hristu Bogu besmrtnom vladici
Uznosili hvalu kroz vjekove
Te se za to svetom zemljom zove
Tudije su stope Svetog Save
Pronosile iskru Božje slave
U vremena davna te zasija
Gračanica i Patrijaršija
U toj crkvi što je na Golgoti
Svešteni se sijaju ćivoti
Od Srbskijeh Arhiepiskopa
Jer je tuda njina sveta stopa
Prohodila u svojemu rodu
Pojuć himne i hvale Gospodu
Pa Dečani čuveni i slavni
Đe no sija Svetac Pravoslavni
Kralj Dečanski i mučenik Sveti
Taj Nemanjić što neće mrijeti
Čijom slavom svo Kosovo diše
Što čudima istoriju piše
Tu je Devič Svetog Janićija
Đe kandilo žive vjere sija
A molitve uznose Gospodu
Za spas svome Svetosavskom rodu
Arhangeli kod Prizrena grada
Što je zida Silni dok je vlada
Zadužbina Prizrenskoga cara
Velikoga Srbskoga vladara
Pa Ljeviška crkva sred Prizrena
Svjedok Božje slave kroz vremena
I ostali Božiji oltari
I svešteni manastiri stari
Pa Kosovo svo žrtveno polje
Đe se Srbin s Agarjanom kolje
Tu đe blista Mučenika slava
A Svetoga car Lazara glava
Prezirući zemaljsko bogatstvo
Vinula se u Nebesko carstvo
Sa svojijem svetim ratnicima
Kakve samo Srbski narod ima
Na tom polju s krvlju natopljeno
Cvijeće je poniklo crveno
Koje stalno na Kosovu cvjeta
I dušmanu Srbinovom smeta
Zar je malo slave i Svetinja
Tu đe ispod ruševina tinja
Plamen vjere koja grijeh pere
Što pomamno ne vidi zvijere
Nego hoće zemlju da otima
Što tapije na nebesa ima
A ne znaju te otrovne zmije
Da je Pećki Patrijarh Pajsije
U tom hramu od Patrijaršije
Dao žezal Svetom Vasiliju
Da Hristovu služi Liturgiju
Pa kad takvu svi istinu znamo
Kome braćo Kosovo da damo
I ćivote slavne i sveštene
Nisu crkve stijene kamene
Nego naša istorija živa
Kralj Nikola u vrijeme je sniva
Da mu Prizren prestonica bude
Pa zar danas treba da se čude
Metohija što je vazda bila
Srbskog roda kucavica žila
Koju Srbin nikom dati neće
U Dečane dok gore svijeće
No Kosovo dokle god imamo
Dušmanu ga bez krvi ne damo
To mit nije no istina živa
Svaki Srbin da Kosovo sniva
I uvijek Srbsko da će biti
Njega glava Car Lazara štiti
I toliko Svetih sa nebesa
Hriste Bože što Tvoriš čudesa
Sačuvaj nam ti Kosovo ravno
Da nam bude sjajnije i slavno
Kroz vjekove i vječna vremena
Dokle ima Srbskoga imena
I dokle god molitve prinose
Oni koji crnu rizu nose
I čuvaju svetinje i zemlju
Nek je slava Bogu Stvoritelju
Da nam naše Kosovo zaštiti
Moramo ga istinski moliti
Zbog žrtava mnogih što su pale
Koje su ga branile čuvale
Dok dan divni izbavljenja dođe
Da sva muka i nevolja prođe
I u slavi vječitoj zasija
Kosovo i ravna Metohija.
Blažo LJ. Danilović
30. decembar 2022. godine
