RASPETOM KOSOVU
Tužno ječe zvona
S visokih Dečana
I u Pećaršiji
Sad vlada tišina
Nadvio se oblak
Garav i sumoran
Đe bijaše nekad
Svjetlost i vedrina
I Ljeviška crkva
Sred starog Prizrena
Sa nekakvom sjetom
Dočekuje zoru
U Hramu se njišu
Stoljetna kandila
Još odolijevaju
Muci i teroru
Na Kosovu polju
Đe božur cvijeće
Izniklo iz ljutih
Neprebolnih rana
Još uvijek gore
Voštanice svijeće
I tako će biti
Do sudnjega dana
U Arhangelima
Na carevom grobu
Svjetlost poigrava
I Boga proslavlja
Svanuće i tužnoj
Napaćenoj zemlji
Koja projavljuje
Silu Svetosavlja
O Kosovo srce
Koje u grudima
Svakog Hrišćanina
Neprestano kuca
I tebe će morat
Ozarit vedrina
Toplih bistrih zraka
Najljepšega sunca
Ne damo te zemljo
Od Boga kupljena
Prolivenom krvlju
Iz boja junaka
Tebe štiti Gospod
Tvorac vasione
I molitve smjerne
Časnijeh monaha.
Blažo LJ. Danilović,
Nikšić 28. februar 2023. godine
(Autor je čtec u drevnom hramu Svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske pravoslavne crkve i srpski narodni pjesnik)
