SVETI MARDARIJE LJEŠANSKI

Usred divne Lješanske nahije
Zasja cvijet kakav prije nije
Uskoković loza svima znana
Muško čedo dobila Ivana
Tako su mu nađenuli ime
I divno se ponosili s njime
Još od dana njegove mladosti
Zavolio knjige i znanosti
Otac Petar ljucka veličina
U Kornetu bješe starešina
Jer su tamo izabrali njega
Zbog poštenja i ljuckoga svega
Majka bješe ovog sokolića
Od čestitke kuće Božovića
A imenom bijaše Jelena
Što će rodit sina proslavljena
Bez ikakve nevolje i muke
Pokazao dar je za nauke
Sa nepunih jedanaest godina
Poželio monaškoga čina
Pa moljaše Mitrofana Bana
Koji bješe ličnost svima znana
Mitropolit lomne Crne Gore
Da na svoje prihvati ga dvore
Pošto želju ostvario nije
Vladika ga Srbski Dimitrije
U velikoj lavri Studenici
Zamonaši odmah po prilici
Al’ tu dugo ostanuo nije
Put Carske se zaputi Rusije
Bogoslovske da uči nauke
Što mu pošlo bijaše od ruke
Tu i zvanje prima sveštenika
A i takva bijaše prilika
Pored posta i duhovne straže
Sirotinju čuva i pomaže
Tu bogate primaše darove
Ali njega Srbska zemlja zove
Jer rat prvi počeo bijaše
A on kao zvijezda sijaše
Mitropolit Srbski Dimitrije
Ponovo ga posla put Rusije
On se nije ničem protivio
Pobožan je i poslušan bio
Kad u zemlju Rusiju se vrati
Samo Gospod sa neba će znati
Za njegova djela i podvige
Za staranja i duhovne brige
U pobožnom Ruskome narodu
Propoveda vjeru i slobodu
I odanost Raspetom Gospodu
On je Crnu predstavljao Goru
Na sveopštem Ruskome saboru
Kad radosno zvonila su zvona
Zbog izbora Svetoga Tihona
Patrijarha cijele Rusije
Al’ tu posle ostanuo nije
Putovaše po Svetim mjestima
Od Atosa do Jerusalima
I dočeka u svome životu
Da otsluži službu na Golgotu
Pa taj pastir Anđelskoga lika
Kada mu se ukaza prilika
Na kontinent Američki stupa
Pravoslavne Srbe da zastupa
U Kvinlendu ovu časnu diku
Izabraše za divnog vladiku
Ali on se domovini vraća
Đe ga rado dočekaše braća
Nastojatelj Rakovice posta
Tri godine u Srbiji osta
A umoli Sinod i vladike
Rad duhovne potrebe velike
Te poslaše tamo sokolića
Nikolaja Velimirovića
A devetsto dvadeset i pete
Ponovo ga Amerika srete
Tu imanje za manastir kupi
Da zajedno sve Srbe sakupi
Na to djelo pobožno i milo
Pupin ga je pozva Mihailo
Neumorno i predano radi
Taj vladika čestiti i mladi
Nema ništa da mu radit smeta
A bolest ga salomila kleta
Kojoj tada ne bješe lijeka
A posao težak njega čeka
Želio je hram da se dovrši
To jedino bješe mu na duši
Kamenje je ručno prenosio
I u poslu neumoran bio
I poslove vrši eparhijske
I službe se drži svešteničke
Danju radi a noćima bdije
Svoju dušu Jevanđeljem grije
Slavi Boga i Gospoda Hrista
Hram posmatra časni kako blista
Sav ozaren i čestit bijaše
Pred Gospodom ko luča sijaše
Koliko je uložio truda
Sve već bješe smatrano za čuda
Trideset osma bijaše godina
Kad ovoga duhovnoga džina
I ako je krhkoga tijela
Ali duša bijaše mu smjela
I pred Bogom imaše slobodu
Pa se tako s molitvom Gospodu
U Decembru mjesecu predstavi
Kad Anđeo stade kraj kreveta
Da odnese dušu sa svijeta
U naselja i blaženstvo Raja
Onog što je trpio do kraja
A na zemlji ostade tijelo
Ali Srbstvo saznaće cijelo
Kako ga je Gospod proslavio
I svete mu mošti ostavio
I počasti dao mu velike
Apostolu Srba Amerike
Da ga nova pokoljenja slave
Pored Srbskog svetitelja Save
I ostalih Srbskijeh svjetila
Nebeska ga slava ukrasila
Te ostade da uvijek blista
Kraj Raspetog i Vaskrslog Hrista.