U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, u petak 17. marta 2023. godine, održano je predstavljanje knjige „Bogorodica Ljeviška u pesmama“ autorki Radmile Knežević i Lele Marković.
U ime organizatora i kao domaćin ove večeri, prisutne je pozdravio i blagoslovio protojerej Nikola Pejović, starješina podgoričke svetinje, koji je istakao da je ovo veče upravo jedan oblik svjedočanstva da je biće Crne Gore neraskidivo vezano za Kosovo i Metohiju:
,,Želim da izrazim radost u ime cijelog bratstva našeg Sabornog hrama što možemo da prinesemo jednu malu svijeću voštanicu na ovaj zaista tragičan događaj koji se dogodio prije ravno devetnaest godina i da još jednom posvjedočimo koliko je u našoj moći da je biće Crne Gore neraskidivo vezano za Kosovo i Metohiju. Da je to tako potvrđuje nam Petar II Petrović Njegoš koji je o Kosovu tako divno i duboko pjevao i zavjetom nas vezao za to grdno sudilište, za tu grobnicu u koju se nada naša zakopala.”
On je ukazao na to da će uvijek postojati nada da će iznova Kosovo i Metohija vaskrsavati ma kakvi oblaci smutnje i stradanja da se nadviju:
,,Kosovo i Metohija je vjekovni krstovdan srpskog naroda, ali uvijek i iznova je vjekovno naše vaskrsenje i naše nadanje. Kosovo jedino možemo jedino posmatrati i doživljavati ga kroz Hrista. Doživljaj Kosova i Metohije je neizbrisiv, a to je naša nada da će ono uvijek i iznova vaskrsavati ma kakvi oblaci smutnje i stradanja da se nadviju. Ono će opstati kao što je opstalo vjekovima, opstaće i sada jer Kosovo i Metohija ne potrebuje našu pomoć, nego kad odlazimo na Kosovo i Metohiju i kad govorimo o njemu, mi zapravo doživljavamo ukrepljenje i utvrđenje u vjeri gledajući kako naša Crkva i naše svetinje i naš narod tamo žive i opstaju i ispovijedaju vjeru.”
Nakon pozdravnog slova prote Nikole, svima sabranima obratio se jeromonah Isidor, profesor Prizrenske bogoslovije koji je rekao da Bogorodica Ljeviška za srpski narod predstavlja prostor na kojem se nebo izliva na zemlju:
,,Bogorodica Ljeviška za nas ne predstavlja samo jedan objekat, koji je svakako fascinantan u svom estetskom smislu kako spolja tako i iznutra. Nije samo ni objekat koji nas pleni svojom drevnošću, jer i to je ono što je čini specijalnom i važnom. Ona je za nas prostor na kojem se nebo izliva na zemlju i u kojem sam Hristos hodi, spustivši nebesa i izlivši ih do onoga poda same Bogorodice Ljeviške povevši sa sobom celu svitu svetih koji su predstavljeni na onim zidinama.”
On je potom zaključio da je Bogorodica Ljeviška i mučenica i svjedok teških trenutaka i stradalničkih vremena raspetoga Kosova i Metohije:
,,Bogorodica Ljeviška je mučenica jer je stradala u isto vreme kad je stradao i narod, a u isto vreme je i svedok, možda ne na onaj način kada mi govorimo da je nešto živo, ali i te kako kao živi dišući svedok stradanja. Put ka Carstvu nebeskom je put stradanja, to je put krsta. Samim tim put ka Carstvu je moguće dostići sa Hristom koji je prvi stradalnik, prvi svedok i mučenik i to je ono što daje snagu svima nama posebno koji smo u Prizrenu, koji smo na Kosovu i Metohiji i svima koji dolaze.”
Gospodin Novica Đurić, predsjednik Udruženja književnika Crne Gore je zatim istakao da su Kosovo i Metohija zapravo najkrvavije riječi od Hrista pa do današnjih dana:
,,Reklo se i kazuje se da je Kosovo najskuplja srpska riječ, čini mi se da su Kosovo i Metohija najkrvavije riječi od Hrista pa do današnjih dana, da su živi oganj na kojem su sagorjevale okice srpske djece pa sada Ljeviška vidi i Simonida je progledala. Samo da se nama ne otme da oslijepimo i kažemo kako to više ne vidimo i da nije naše već ga prepuštamo onima koji su nas u svakom vijeku nabijali na kolac, onim bjelosvjetskim skitalicama i silnicima. Neka nam izvade oči ako dobrovoljno pristanemo da Lazareva glava bude od njih pokorena bez ijednog boja uz premalo riječi.”
,,Mnogo je javnih priča i pričaonica, odbrane Kosova i Metohije i zakletvi. Ali se vjeruje samo ako izgovorio onu Lazarevu: ,,Lako je predati ono što nisi sagradio. Do Kosova i Metohije se vjekovima stizalo isključivo putevima Gospoda, pa su sada ove nove mape puta proklete avlije kroz koje će proći samo prokletnici roda svoga”, zaključio je gospodin Đurić i potom poručio da zbornik pjesama „Bogorodica Ljeviška u pesmama“ predstavlja trajno zavještanje odbrane svetinja:
,,Ljeviška je svaki čovjek koji se moli Gospodu. A ova knjiga je molitvena odbrana ne samo Ljeviške, knjiga ova je trajno zavještanje te odbrane. Odbraniti svetinje Kosova i Metohije znači ne gasiti svijeće i ne dozvoliti da se nasjkupnja srpska riječ proda za kvintašku siću.”
Naposlijetku, sabranima se obratila koautorka zbornika, knjige, gospođa Radmila Knežević koja je ovom prilikom dala poseban osvrt na lični duhovni preobražaj koji je vezuje za Bogorodicu Ljevišku u njenom rodnom Prizrenu:
,,Kako kaže Dostojevski: Postoje dani u životu koje treba izdržati, ako postoje takvi dani, upravo je ovaj dan pogroma bio takav dan u mom životu, ali verujem i u životu celog srpskog naroda. Svako od nas u životu treba da ima jednu Bogorodicu Ljevišku, kao jedan znak svog duhovnog preobraženja. Neka se ta Bogorodica Ljeviška nekome zove Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici ili se zove Sveta Trojica ili Sopoćani, Žiča, Manasija, Hram Svetoga Save, nije važno, ono što je važno jeste da mi tu Bogorodicu Ljevišku i naš preobražaj doživimo u sebi. Kada to uradimo i kada duhovno sazrimo, lako ćemo mi povratiti Kosovo i Metohiju.”
Ona je poručila da je ostala još jedna svetinja za koju trebamo da se izborimo, a to je Kosovo i Metohija kao nerazdjeljiva teritorija budući da su Kosovo i Metohija neodvojivi od svetinja crkava, groblja i hramova, ali i naroda koji je po njenim riječima, zapravo najveća svetinja:
,,Imali smo ovde u Crnoj Gori litije, izborili smo se za naše svetinje, ali ostala je još jedna svetinja za koju trebamo da se izborimo, a to je Kosovo i Metohija. Kosovo i Metohija je jedna svetinja, jedna crkva, Prizren je oltar te crkve, a centralno mjesto tog oltara je Bogorodica Ljeviška. Kosovo i Metohija je jedna cjelina, ne mogu da sačuvam oltar, a da prodajem pripratu. Kosovo i Metohija je kao dva oka u glavi, kao majka i dete, kao brat i sestra kao dva plućna krila i prema tome sve te teorije o cepanju Kosova i Metohije i pravljenju nekih malih opštinica i priča ne idu na dobro jer mi smo jedno telo i jedna duša, Kosovo i Metohija je jedna svetinja. O čemu možemo da pričamo ako prodamo oltar te svetinje, ako Prizren ne ostane deo te svetinje i ne samo Prizren nego sve na Kosovu i Metohiji, svaka travka, ptica, parče neba, svi ljudi – narod, jer narod je naša svetinja.”
Koautorka antologije „Bogorodica Ljeviška u pesmama“ pjesnikinja Radmila Knežević, je profesionalna glumica, reditelj, pisac drama za djecu; diplomirala je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Prištini – smjer gluma, a na Filološkom fakultetu Univerziteta u Prištini srpski jezik i književnost; glumica je Narodnog pozorišta u Prištini, čije je sjedište sada u Gračanici, izvršni direktor Dječijeg dramskog studija u Budvi. Objavila je sedam knjiga različitih žanrova za djecu i odrasle, dobitnik više nagrada za književni i pozorišni rad.
Veče je bilo humanitarnog karaktera, jer su sredstva od prodaje knjiga namijenjena za obnovu Bogorodice Ljeviške.
Tekst & foto: Boris Musić
