“A KO JE MOJ BLIŽNJI”
Kako da se zahvalimo Bogu? Kako da se zahvalimo za sve što nam je dao i što imamo? Da li možemo i da li umijemo da iskažemo blagodarnost za to što nas je stvorio. Iz ljubavi stvoren. Po ljubavi postao. Od ljubavi živ. Čovjek, kao kruna svega stvorenoga, kruna Božije promisli ovoga svijeta, udostojivši se Božije milosti, udostojivši se Trojične ljubavi kojom ni anđeli nisu udostojeni. Čovjek, nedostojan, nepotreban sluga Božiji, nedostojan da se nazove čovjekom, udostojen je da se hvali Likom, udostojen je da se veliča Podobijem Božijim. Čovjek, besmrno biće, smrtno poražen.
Hristove riječi, ostavljene nama, nama besmrtnim bićima, besmrtno odbacujemo. Božije besmrtno slovo, na hartijama našega srca, smrtno postaje kada govorimo o milostinji, a siromahu ni pogled ne uputimo, kada govorimo o trpeljenju, a gnijevom živimo, kada govorimo o ljubavi, a mržnjom uzrastamo. Nismo li time osramotili Boga? Nismo li time sebi dali doznanja koliko nisko može da padne ljudska priroda? Sve je to produkt nedovoljne ljubavi prema čovjeku i životu. Da je Bog htio da bude samoljublja i gordosti, ne bi čovjeku bilo mjesta u Božijem promislu stvaranja. Ne znaš li, čovječe, da ti ni ćošak pakla neće ustupiti? Ne znaš li, da ni tamo ne odlaze gori od tebe?
U svima nama, draga braćo i sestre, postoje dvije osobine: Ljubav i nedovoljna ljubav. Ljubav ne znači voljeti samo one koji tebe vole. Nedovoljna ljubav ne znači ne voljeti one koji tebe ne vole. Nego, upravo, ljubav znači voljeti one koji tebe ne vole. To je ta Hristova ljubav kojom On voli nas. Nije li nam bezbroj puta dokazao kako voljeti one koji tebe mrze? Nije li nam dokazao da je to jedina ispravna ljubav? I đavo voli one koji njega vole, pa zar čovjek nije pozvan i prvizvan na nešto veće? Ima ta neka vlaga u čovjeku koja ne da da sagleda duhovnim očima.
Na dan Krsne smrti Gospoda našeg Isusa Hrista, na najtužniji i najsramniji dan, zasija u srcu čovječijem najsjajnija iskra, najsavršenija predstava Božanske ljubavi, u riječima: ,,Sjeti me se, Gospode, kada dođeš u Carstu svome”. A još savršenije, najsavršeniji Čovjek odgovara: ,,Danas ćeš biti sa mnom u raju”.
A ko je moj bližnji? Moj bližnji, to je onaj razbojnik koji je bio sa desne strane Veličanstva na Nebesima! Svaki pokajani, svaki preobraženi Hristov ud! To je svaki onaj koji slavi i veliča ime Božije, a, čak, i onaj koji suprotno čini, jer takavom je zatrovan um i srce pomračeno, zato samo takvom, ti i ja, brate, ljubavlju Tri ipostasnoga Božanstva možemo pomoći, i kao zabludjelu ovčicu vratiti na pravi put. Moj bližnji je i tvoj bližnji, i svih nas najbliži, Gospod Isus Hristos.
Potpuno je prirodno, živjeći i svakoga dana, sve više uzrastajući u bogočovječanskoj ljubavi, postaviti sebi pitanje: Šta trebamo činiti da naslijedimo Carstvo Nebesko? Pošto Gospod zna sve naše tajne i sve naše misli, daje odgovor prije nego što si mislio postaviti pitanje: Ljubi Boga svoga, svom dušom svojom, svim silama svojim, svom snagom svojom, svim umom svojim; i ljubi bližnjega svoga kao sebe. Suština Božije ljubavi je u zajedništvu sa bližnjima, ljubeći bližnjega, ljubimo samoga Boga, ,,vidjeh brata svoga, vidjeh Boga svoga”. Gospod Hristos nas je na nešto uzvišeno pozvao. Da ljubimo one koji su po slici i prilici Božijoj stvoreni. Ima li veće sreće i većeg dara od te ljubavi?
Nebrojeno puta smo mi bili kao onaj sveštenik koji sa prezirom pogleda, a taj pogled hladniji i suroviji od muke njegove; ili kao onaj levit, kao najgori mrzitelj svega onoga što je Božanski stvoreno. Mi, draga braćo i sestre, mi smo te svirepe hijene, ti izrugivači Gospodnji. Tako, zlopateći bližnjega svoga, zlopatimo Boga svoga. A, onda Hristos, kao Hristos, uvijek i zauvjek, u svome smirenju, dođe do nas i sažali se. Sažali se i spusti se još niže, do naših preispodnjih budina, da bi nas podigao do nesrazmjernih visina. Zbog takve ljubavi Božije mi idalje živimo i opstajemo. Zato se jedino možemo ugledati na onoga koji je isti juče, danas i sjutra.
Uzdahnimo na sekund, sagledajmo malo bolje u ono što je jedino važno. Zagledajmo se malo u srca naša. Očistimo paučinu duše naše, naslušajmo se otkucaja srca i treperenja duše. Šta govore? Čovjek nije stvoren da bude sam. On je druževno biće, biće zajednice. Svako odlučenje od zajedništva, čovjeka lišava slobode, jer se sloboda njegova ogleda u slobodi zajedništva, kroz bližnje.
Neka bi nam Spasitelj dao snage, da i mi u licu brata svoga, ugledamo Boga, i da takvi živimo u vječnoj Trojičnoj ljubavi, Oca i Sina i Svetoga Duha. Amin.
Bogoslov Mihailo Drašković
(Autor je maturant Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog)
