U navečerje praznika Svetog Save, centralna Svetosavska akademija u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj održana je u prepunom Sabornom hramu Vaskrsenja Hristovog u Podgorici

Manifestaciju je blagoslovio i pozdravno slovo izgovorio Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije:

,,Sveti Sava je cijeli svoj zemaljski život pretvorio u službu Bogu, u sveto bogosluženje prinoseći svoje srce, svoju misao i cijelo svoje biće Bogu na dar. Ali isto tako sjedinjujući svoj narod kao duhovni pastir sa Hristom, provodeći ga Hristu, prosvećujući ga Božanskom mudrošću svjetlošću Božanskom da zasija svim hrišćanskim vrlinama. Sva djela Svetog Save nose pečat njegove ličnosti: naša kultura hrišćanska, koju je on utemeljio, pismenost, duhovnost, arhitektura i pravna nauka, jer je on taj koji je uredio i ustanovio, poredak i u Crkvi i u državi u svoje vrijeme”, podsjetio je Visokopreosvećeni Vladika.

Mitropolit Joanikije je ukazao na činjenicu da je najveće djelo Svetog Save osnivanje Žičke arhiepiskopije, samostalne autokefalne Srpske pravoslavne crkve.

“On je njoj udahnuo život, on kao sasud Duha Svetoga, udahnuo je duh koji je oživotvorava i vodi kroz burnu istoriju i vidimo, hvala Bogu, da ona i danas živi svojim punim životom, sabirajući srpski narod u zajednicu svetih, hrabreći ga i vodeći ga. I uvjereni smo da Sveti Sava vodi i dalje svoj narod, da sa Neba pastirstvuje svojom pastvom, svojim narodom, svojim nasleđem. Ali, kao Božiji ugodnik i kao ravnoapostolni učitelj i vaseljenski prosvetitelj, on ima tu vaseljensku širinu duha.”

Vladika je potom obrazložio da je Sveti Sava tim činom srpskom narodu obezbijedio najveće dostojanstvo, izvevši ga na scenu kulturnih i prosvećenih naroda Evrope:

,,On je stvarajući samostalnu Žičku arhiepiskopiju, zapravo nju uključio u zajednicu svetih Božijih crkava po vaseljeni i srpskom narodu obezbijedio najveće dostojanstvo, izveo ga na scenu kulturnih i prosvećenih naroda Evrope i uključio ga u tu zajednicu prosvećenih hrišćanskih naroda. Od svih priznat i za vrijeme svog života, a i poslije njegovog upokojenja i proslavljenja kao izuzetna ličnost svakako jedna od najvećih u istoriji Evrope XIII vijeka.”

Dalje je naglasio da makar jednom u vijeku Sveti Sava silazi sa Neba da svoj narod sabere i okupi i to se dogodilo nedavno i među nama.

“Jer smo uvjereni da je Sveti Sava sa Svetim Vasilijem Ostroškim i Svetim Petrom Cetinjskim vodio naš narod u najtežim vremenima koja su iza nas i posebno na veličanstvenim svenarodnim litijama, krijepeći nas i vodeći nas ka Carstvu nebeskom”, poručio je naposlijetku Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Prof. dr Drago Perović, profesor na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, gdje predaje više predmeta: Filozofski pojmovi i problemi, Filozofske discipline, Istorija klasične njemačke filozofije i Istorija filozofije XIX vijeka je u svojoj svetosavskoj besjedi podsjetio da nam je Sveti Sava najbliži bližnji koji nam je prvi pomogao u svakom presudnom istorijskom trenutku, prvenstvujući u svemu:

,,Danas kada čovjek nikad nije bio dalji u poslednja dva milenijuma u svojoj bogolikosti i ideje čovječnosti uopšte, Sveti Sava, prvi vojvoda Srpske crkve, Srpske države, Srpskog naroda, Srpske prosvete, jeste naš najbliži bližnji. On je onaj koji nam je prvi pomogao i koji nam u svakom trenutku, načalstvujući svim našim svetima, prvi pomaže. Onaj koji je bližnji Bogu, bližnji je i nama grešnim ljudima.”

On je potom zaključio da sveti nije samo onaj koji narod približava Bogu, već koji čini i mnoga druga znamenja, podsjećajući na činjenicu da je Sveti Sava učinio da našem narodu Sveta Zemlja i Sveta Gora budu bliže nego što su to stara Crna Gora i stara Hercegovina, Brda i Primorje, stara Raška i Kosovo i Metohija:

,,I ako su tu oni oko nas, Sveta Zemlja i Sveta Gora zahvaljujući Svetome Savi su u nama, sa nama i među nama u svakom trenutku našeg hrišćanskog svetosavskog života.”

Profesor dr Perović je potom podsjetio da sagledavajući istorijski kontekst mi možemo jasno vidjeti da je srpski narod čuvala i poučavala jedino Sprska pravoslavna crkva i srpski jezik:

,,Država se dobijala i gubila, elite i kulture su se povijale i povijaju se pod tuđim uticajima, samo sa Hristom, sa pravoslavnom vjernošću Njemu, sa svjetodjelatnim Svetim Savom, sa njihovom blizinom mi izlazimo na Božiji proplanak, na ovu zemlju i u obe zemlje na mjesta gdje je svjetlost vjere, nade i ljubavi najtoplija i najprozračnija, na mjesto susreta gdje smo mi svi jedni drugima bližnji. Samo se tu na tim Božijem proplanku, preplanuli od Božije svjetlosti, možemo susresti licem u lice i ohristovljeni, opravoslavljeni, stati pred svakoga pa i sami pred sebe”.

On je zatim akcentovao da biti čovjek po Savinom slovu, znači zapravo posvetiti život Bogu i svome narodu na način kako je to on učinio:

,,Sveti Sava je hodio onim putevima kojima geografski stiješnjen čovjek jedva prolazi. On je hodio jedinim putem sveopšte blizine i širine, putem raspeća i vaskrsenja. Voditi život u blizini bližnjeg u ovim malim zemljama u ovoj izgužvanoj geografiji, biti čovjek po njegovom slovu znači kao on posvetiti svoj život Bogu i svom narodu, tačnije privesti svoj narod Bogu i vječno pred Bogom stražariti nad njim, nad njegovom dušom i srcem, mišlju i djelom, nevinošću i naivnošću kao što majka stražari nad svojim čedom. Otuda je svaki naš svetitelj stražar i otuda je svaki od njih, a ne samo Sveti Vasilije Ostroški, svetitelj. Kao naš zaštitnik Sveti Sava je i u našem kao i u svom vremenu najsavremeniji i najmoderniji od svih nas.”

Zaključio je da smo poslednjih stotinjak godina prilično bježali od Svetog Save gubeći sebe i njega kao svog bližnjeg, no kako profesor Perović ukazuje, Sveti Sava nije nikad bježao od nas, već nas je strpljivo čekao da se vratimo:

,,Iako smo u poslednjim vremenima slobode, nekih poslednjih stotinjak godina bježali od Svetog Save, oslobađali druge, ginući za njih i gubili sebe i Svetog Savu kao svog bližnjeg, on nije nikada bježao od nas. Strpljivo nas je čekao i znao da ćemo se vratiti i saznati da samo ako svetosavski budemo savremeni mi ćemo i dalje opstati u savremenosti. Ne tako davno kako već čusmo od Mitropolita, na čelu sa Svetim Savom osjetili smo njegovo prisustvo u litijama, svako od nas lično, zbog toga su naše litije bile nešto najmodernije i najblagorodnije u poslednjoj evropskoj istoriji, poslednji ostaci Evropljanina koji drži do sebe i svoga prava da služi Bogu i da vlada sam nad sobom. Sve to zahvaljujući našim najbližim bližnjima, Svetom Savi i njegovoj svetoj djeci”, poručio je naposlijetku profesor dr Drago Perović.

U okviru kulturno-umjetničkog programa večeri nastupili su: Hor Svetog apostola i jevanđelista Marka, kamerni orkestar, operski pjevač Marko Kalajanović, Danica Crnogorčević, ANIP “Đurđevdansko kolo” i guslar Vladimir Radojević.