Povodom četrdesetog dana od upokojenja monaha Serafima (Bira), sabrata manastira Đurđevi Stupovi, na praznik Svetog apostola i jevanđeliste Mateja, u ponedeljak 29. novembra 2021. služena je Sveta Liturgija i pomen.
Svetom zaupokojenom Litugijom načalstvovao je prepodobni protosinđel Evstatije (Dragojević), sabrat Manastira uz sasluženje visokoprepodobnog arhimandrita Danila (Trpčevskog), igumana ove svete obitelji.
Posle Liturgije, na monaškom groblju manastira Đurđevi Stupovi, odslužen je četrdesetodnevni pomen uz molitveno prisustvo bratije i članova porodice monaha Serafima.
Besjedom se obratio arhimandrit Danilo, ukazavši na riječi pjesama, koje se pjevaju za pokojnike, da je Gospod stvorio čovjeka od zemlje, te da se moramo vratiti u svoju tvorevinu, odnosno zemlju.
„Čovjek ne samo što je stvoren od zemlje, nego je primio i Duh Božji, Sveti Duh je primio od Boga, pa se i to mora vratiti kod Boga. Bog nije stvorio čovjeka za pogibelj nego za život vječni, a život vječni nalaze samo oni koji pritiču Hristu, koji su shvatili da je jedino Gospod Isus Hristos naš Spasitelj i da Njemu moramo da vratimo svoje duše“, rekao je o. Danilo.
Dodao je da je vrlo malo poznavao monaha Serafima i da su najduži razgovori sa njim bili kada se, više puta, ispovjedao.
„Njegov život nije bio lak, poslednjih dana se žalio da ga bolesti pristižu, da mu je srce slabo. Iako se požalio, to nije bilo kukanje, niti slabost nego je on bio veliki borac i nije se štedio, zato je uvijek bio prvi na bogosluženju. Sjećam se da je, uvijek, ranom zorom, dolazio, trudio se da ne propusti bogosluženja, znajući da je njemu, kao i svima nama, jedini spas u Crkvi i u Hristu Gospodu Isusu našem“, kazao je arhimandrit Danilo.
Iguman Danilo je naveo da je svakome od nas život težak, više ili manje. Nekome je Bog dao veći krst, nekome manji, ali svako treba svoj krst da nosi dostojanstveno i ko pretrpi do kraja sa svojim krstom taj će se spasiti.
„Monah Serafim je znao da jedini Gospod može da oprosti naše grijehe i da jedini Gospod može da nas spasi. Gospod je prizvao sve grešnike na pokajanje, svakog čovjeka, ali ne kaje se svaki čovjek, niti o tome mnogo razmišlja. Onima, koji Mu pritiču sa pokajanjem i sa vjerom, Bog prašta, jer nema grijeha pred Bogom koji ne može da se oprosti, osim grijeha da ostanemo nepokajani i tvrda srca“.
„Brat Serafim je monaški postrig primio iz ruku Mitropolita Joanikija ovdje, u hramu, u januaru ove godine, a zatim je primio i veliku shimu, koju je mnogo želio, na bolesničkoj postelji. To su momenti kroz koje ću se sjećati monaha Serafima, kroz te ispovjesti, ali najviše kroz onu Svetu Tajnu pokajanja, a to je monaški postrig kojeg je želio iz sveg srca da primi“, naveo je iguman Danilo.
Oca Serafima, oca Jeroteja i drugih, koji su živjeli u ovoj svetoj obitelji sjećaćemo se, dodao je on, kao molitvenike pred Bogom i kao ljude koji su se nesebično žrtvovali za služenje Bogu, ovoj svetinji, narodu, Crkvi i za svoje spasenje.
„Monah Serafim ništa niije imao, ništa ga nije interesovalo zemaljsko i to je ono što je najbitnije da je shvatio gdje su naše vrijednosti, a naše vrijednosti su u Hristu Gospodu Isusu našem, Gospod kaže: Gdje je srce vaše tamo će biti blago vaše. Ako je srce naše kod Gospoda, onda to je naše blago, drugog nemamo, a ako je naše blago na zemlji onda je ostalo tu i srce naše, na zemlji gdje će moljac da pokvari i rđa da uništi svo to blago. Monahu Serafimu Bog neka dušu prosti i Carstvo nebesko, neka se moli za nas u ovoj svetoj obitelji da i mi svoj život provedemo u miru i pokajanju i nesebičnom služenju Bogu“, rekao je arhimandrit Danilo.
