Na praznik svetog sveštenomučenika Klimenta, u petak 8. decembra 2023. u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, služena je sveta zaupokojena Liturgija, a pomen na starom gradskom groblju u Nikšiću, povodom četrdeset dana od upokojenja protojereja-stavrofora Marka Đurkovića, sveštenika u penziji i dugogodišnjeg paroha i arhijerejskog namjesnika nikšićkog.
Liturgiju i pomen, u prisustvu porodice, rodbine i brojnih prijatelja, služilo je sveštenstvo i sveštenomonaštvo Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke protojereji-stavrofori: Blagota Vasiljević, Predrag Vidaković, Velimir Jovović, jeromonah Jeftimije (Škuletić), protojereji: Miodrag Todorović i Radenko Koprivica i arhiđakon Jakov (Ninković).
Po odsluženom pomenu sabranima se obratio sveštenik Blagota Vasiljević, koji je, govoreći o blaženog spomena proti Marku Đurkoviću, kao prvom rukopoloženom svešteniku u Crnoj Gori nakon II Svjetskog rata, i dugogodišnjem parohu nikšićkom, kazao da je njegova žrtva bila velika.
„Nadam se da će biti i nagrada velika. Šezdesetih godina, tačnije `63. godine je rukopoložen, dakle šest decenija je vjerno služio svojoj Crkvi hrabro, nije ni pomišljao da bi odstupio sa tog teškog puta. I sve je to izdržao, a kako je Marko izdržao sve? Prvo, uz pomoć Božju, što mu je Bog bio stalno u pomoći i nikad ga nije ostavio, zatim, njegov roditeljski dom u kojem je stekao vaspitanje i stekao vjeru, i on je poštovao narod, živio za narod, jer je bio pravi narodni čovjek. Narod ga je poštovao i štitio, i pomagao. To su bila teška vremena, ne daj Bože da iko razumije kako je to bilo. Ali, njemu to ništa nije bilo teško, uz pomoć Božju, uz pomoć porodice i dobrih ljudi, koji su ga pomagali i štitili. Neka je pokoj duši našem dobrom Marku, nadamo se da će njegova duša počivati u miru. Neka Gospod Bog sačuva i da svako dobro njegovoj porodici“, rekao je o. Blagota Vasiljević.
Prigodnu besjedu održao je sveštenik Velimir Jovović, navodeći da kada se u crkvi molimo, kao što se prota Marko molio cijeli svoj život kao sveštenik, izgovarao je onu prozbu: ”Kraj života našeg da bude hrišćanski bez bola, nepostidan, miran i da dobar odgovor damo na Strašnom Hristovom sudu.”
„To je taj orijentir svakog hrišćanina, a to je bio orijentir i prote Marka. Svi to govorimo i ponavljamo, i znamo, tako je i bilo da proti nije bilo lako u ona teška i bezbožna vremena, kad je vjera u narodu bila zapustjela, kad su se crkve pretvarale u štale. Ne smijemo to nikad da zaboravimo. Ljutio se i prota kad bi se to zaboravljalo i kad bi se mi, onako brzo „prešaltali“ pa smo sad veliki vjernici. Hvala Bogu i treba da budemo svi veliki vjernici, ali treba i da se sjećamo onog ružnog, iako je prota divno rekao, kad je slavio šezdeseti jubilej svoje svešteničke službe, i hvala mu na tome, pa je rekao: Sve što je ružno bilo, što sam propatio, sva iskušenja koja sam kroz život prošao, da ih zaboravimo, da ih poništimo, a samo ono što je lijepo i blagosloveno da se toga sjećamo“, naveo je o. Velimir, saopštivši priču prote Marka, koja mu je, kako je kazao, živo ostala urezana u sjećanju.
„Kad je počeo da službuje u manastiru Kosijerevu, u njegovim i našim Banjanima, bio paroh banjanski i vučedolski, pa kaže: Ja krenuo jednom na službu za neki obred, neko je zvao ko je bio vjernik, bilo je tih rijetkih ljudi poput prote Marka, koji su ostali odvažni i držali se vjere Hristove pravoslavne i predačkog otačkog predanja, i kaže: Idem tako i dođem do jedne raskrsnice kad neko zasu kamenjima oko mene. Ja se prekrstih, Bože šta je ovo, ko me napada sada kamenjima ovdje, idem mirno svojim poslom. Ja još malo naprijed krenuh kad onaj jedan kamen, kaže, skoro me udari. Neko viče otuda: Proto Marko, stani, ne idi ovamo, vraćaj se nazad, bićeš danas ubijen. Bježi u manastir, vrati se. Eto, kakva su to vremena bila. I ja se, kaže, vratih i do danas ne znam je li bio anđeo Božji ili neki čovjek čestiti, koji je znao neki zli naum zlih ljudi, pa je došao da me opomene“, rekao je protojerej-stavrofor Velimir Jovović, napominjući da o tim teškim, prokletim godinama treba da znaju naročito mlađi ljudi.
„Tada su ljudi izgubili vjeru u Boga, izgubili vjeru u sve što je ljudsko, časno i pošteno, a prota Marko se suprotno tome svega toga držao, časno, pošteno, odvažno, iskreno prema Crkvi Hristovoj. Može se na društvenim mrežama pronaći zadnji govor koji je držao ovdje u crkvi, pa koliko on blagodari Bogu, Bogorodici i krsnoj slavi Svetom Jovanu i Svetom Savi, Svetom knezu Lazaru, Svetom Vasiliju Ostroškom, onako kako je to naš narod iskreno iz duše, iz kuće u kojoj je ponikao nosio te prave, istinske vrijednosti, to je bio prota Marko. Hvala ti, proto, na istinskoj, iskrenoj ljubavi koju si imao u srcu svom prema Bogu i prema bližnjima, hvala ti što si to svjedočio i što si onaj dan takođe rekao: Evo, Bogu hvala, ima dobrih sveštenika i biće ih koji će nastaviti to djelo. Ti si u mnogo teškim vremenima živio, a i ova, koja si sa nama proživio nijesu bila lakša. Neka te Gospod sveblagi upokoji tamo gdje nema žalosti, bolesti, uzdisanja, nego gdje je, a ti to već znaš, i vidiš, i jesi, da budeš u svjetlosti lica Hristovog“, naveo je sveštenik Velimir Jovović.
U ime porodice novoprestavljenog prote Marka Đurkovića obratio se njegov sin Andrija.
„Prošlo je 40 dana od kad naš Marko nije više s nama na ovoj tužnoj i sve tužnijoj planeti zemlji, ali Marko je živio neki drugi život. Kao što je poštovani prota Jovović rekao čitav život je posvetio Crkvi, kao i majka naša. Oni su imali posebno vaspitanje, poseban odnos i poseban život samim tim što su imali samo jedan put, oni su išli Hristovim putem. Pratili su stazu Božju i uvijek se Bogu molili i u Boga se nadali. Trudili su se da se ljudima, komšijama, kumovima, prijateljima nikad ne zamjere i da pomognu svakome, koliko su mogli, čak i onome koji im je činio zlo, oni su mu uvijek uzvraćali dobrom i mnoge od njih su vratili na pravi put“.
„Većina vas je imala sreću, da kažem, i čast da sjedi sa našim ocem, da živi sa njim, da ga sluša, da priča, da se druži, ponekad i da se sporečka s nekim, ali, u ovom hramu Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, gdje smo i mi, njegova djeca proveli život uz njih zajedno, nikad se nije desilo da je moj otac nekome poželio ili uradio neko zlo zato što je znao i imao je taj Božji dar da samo dobro donosi dobro i ako jedni drugima činimo dobro i živimo zajedno, jedni druge pomažemo, savjetujemo i dobronamjerno razgovaramo, to je jedini način da izađemo iz ovih nesreća i tragedija koje svakodnevno gledamo i živimo. Pričao bih o njemu danima i o našim razgovorima, događajima. Hvala vam svima što ste došli. Danas njegova duša putuje u Carstvo nebesko u koje je on uvijek vjerovao i vjerujem da će on tamo sresti mnoge voljene osobe i ljude s kojima je provodio ovozemaljski život. Nadam se i čvrsto vjerujem da ćemo se i mi jednog dana opet sa njim negdje sresti i sa mnogim našim koji su otišli. Želim da se pomolim za duše svih njih i da im Bog podari Carstvo nebesko i da se molimo Gospodu Bogu Isusu Hristu za duše svih ljudi stradalih na pravdi Boga i za one druge, koji nijesu bili svjesni života, ni onoga što nas čeka posle toga. Još jednom, hvala vam svima, učinili ste nam veliku čast, veliko poštovanje od porodice Đurković za sve vas“, kazao je Andrija Đurković.
