Ostroški sabrat jeromonah Nikolaj i protojerej Ilija Motika, paroh baošićki služili su Svetu liturgiju u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu, u četvrtu nedjelju po Duhovima, 6. jula 2025. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta crkva molitveno proslavlja Svetu mučenicu Agripinu i Vladimirsku ikonu Majke Božije.
Bogougodnim pojanjem odgovarala su ostroška bratija, uz molitveno učešće ostroškog monaštva i brojnih vjernika koji su iz raznih krajeva došli na poklonjenje Svetom Vasiliju.
Poslije čitanja Svetog jevanđelja o iscjeljenju kapetanovog sluge, nadahnut riječim Jevanđeliste Luke, sabranima je besjedio o. Ilija. On je podsjetio da za Hristom nijesu išli samo oni koju su povjerovali u Njega, već da je među njima bilo špijuna koji su čekali da On uradi nešto suprotno jevrejskim zakonu, kako bi ga osudili. Dodao je da je ovaj kapetan bio izuzetno dobar čovjek jer se znalo da su u to vrijeme rimski kapetani bili drugačiji, za njih su sluge bile potrošna roba.
– Međutim, kod ovog kapetana to nije bilo tako. Zaista, istinski, očinski se starao o tim svojim slugama. Gospod je rekao: ja ću doći i isceliću ga. Međutim, neki tumači Svetog jevanđelja kažu, kada bi se prevodilo to sa originala, to bi, možda, više trebalo da bude upitna rečenica, nego potvrdna i to bi glasilo: “Zar je treba da dođem i da ga iscijelim?” Zašto je to Gospod rekao tog momenta? Zato što je iza sebe imao te fariseje, koji su svakog momenta čekali, jer je za njih bio veliki greh, ući u kuću jednog paganina ili jednog, neznabošca, i oni su čekali da li će Hristos otići u taj dom i iscijeliti njegovog slugu. To je bila poenta svega. I tog momenta kapetan, razumijevši, u stvari, šta Gospod kaže, imajući veliku, veliku vjeru, on tog momenta govori: Gospode, ja nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdraviće sluga moj. Jer ja, kaže, imam pod sobom vojnike, pa kažem: jednom ide, drugom dođe i dođe, uđi i uđe – besjedio je o. Ilija i dodao da Gospod tada reče riječ i ozdravi kapetanov sluga.
Kapetan vidi da pred njim stoji Onaj koji je Gospod života i smrti, i on, zaista, istinski tog momenta povjeruje u njega, rekao je o. Ilija.
– I, onda se Gospod okreće Jevrejima, a najviše onim farisejima, onim licemjerima, i tog momenta govori: zaista, zaista vam kažem, ljudi, zaista, zaista vam kažem, ovakve vjere ni u Izrailju, kaže, ja ne nađoh. Zamislite, kakav je to bio udar za te Jevreje koji su njega posmatrali – kazao je o. Ilija.
Na kraju je poručio da je najvažnije imati veru, kao što je imao ovaj kapetan.
– Mi moramo ići putem i stazama Svetoga Save, Svetoga Vasilija Ostrškog, Svetoga Petra Cetinjskog, a ne kao ovaj izabrani narod jevrejski, koji se toliko pogordio da nisu htjeli da prihvate Mesiju, Spasitelja. Oni su očekivali ovozemaljskog Mesiju gdje će oni biti dominantan narod nad ostalim narodima. A Gospod kaže u Carstvu nebeskom mnogi od vas će biti izgnani. Da ne bismo i mi doživjeli takvu, sličnu, da kažemo, sudbinu, mi treba da se okrenemo svojoj vjeri, da vjerujemo živoga Boga, da vjerujemo i da idemo stopama Svetitelja našega Save – istakako je o. Ilija.
Sabrani koji poste Petrovdanski post, primili su Sveto Pričešće.
