Povodom godišnjice proboja logora smrti Jasenovac grupa članova Pravoslavnog bratstva svetog Arsenija Sremca iz Danilovgrada posjetila je 20. i 21.aprila 2024 godine ovo i druga stratišta srpskog pravoslavnog naroda na teritoriji nekadašnje NDH.
O jednom svojevrsnom hodočašću ovim mjestima razgovarali smo sa članom bratstva svetog Arsenija Sremca, Ivanom Bulatovićem koji je istakao da je ideja o ovom putovanju potekla prije nekoliko godina kada je na pitanje da li puno poklonika dolazi u manastir Jasenovac igumanija, mati Serafima odgovorila da je to brojka od svega dva ili tri autobusa na godišnjem nivou:
„Od tada gledamo da iskoristimo svaku priliku da organizovano dođemo u manastir Jasenovac“- ističe g. Bulatović i dodaje:
„Koliko god da čovjek biva spreman ili ne za posjetu Jasenovcu, ovo putovanje kod njega ostavlja uvijek neizbrisiv trag. Pored posjete samom manastiru obišli smo u dio memorijalnog kompleksa sa Hrvatske strane granice u kome se nalazio upravni dio koncentracionog logora. Tu smo posjetili memorijalni Muzej žrtava, centralni memorijalni kompleks ili takozvani „Kameni Cvijet“ koji je rađen 1960tih godina po projektu arhitekte Bogdana Bogdanovića kao i masovne grobnice i humke koje se nalaze na tom potezu.
Sa strane Bosne i Hercegovine, na desnoj obali rijeke Save obišli smo Donju Gradinu, kompleks koji obuhvata sistem masovnih grobnica gdje se nalaze i neki artefakti iz tog mračnog perioda.
Posebno je bilo zastrašujuće vidjeti Topolu užasa,mjesto na kome su na najbestijalni način umoreni oni koji su bili zatočeni u logoru Jasenovac. Pored toga, put nas je dalje odveo u selo Dragsenić gdje se nalazi crkva svetog Marka u kojoj je nastradao veliki broj nevinih civila. To je otprilike sve jedan veliki prostor na kome se odvijao taj masovni zločin u toku Drugog svjetskog rata.“
O značaju obilaska Jasenovca za naš srpski narod g. Bulatović ističe da je on dvojak:
„Prvo zbog toga što to ima svoju duhovnu dimenziju i element koji na svaki način utiče na izgrađivanje čovjeka u tom duhovnom smislu. Kao i svako pokloničko putovanje koje predstavlja neposredan dodir sa svetinjom tako i ovaj put simbolizuje nevidljivi dodir sa stradanjima mučenika a samim tim i naš dodir sa Hristom i njegovim stradanjima koja se pred našim očima odvijaju najdirektnije u danima strasne sedmice.
Sa druge strane, posjeta Jasenovcu ima i dimenziju kulture sjećanja i mislim da je od krucijalnog značaja da, kao narod, pamtimo ono što se dešavalo našim mučenicima i da iz toga izvlačimo istorijske lekcije. To stradanje je obilježilo naš narod i sjećanje na to stradanje nam pomaže da razumijemo sve ono što se nama danas dešava i kakvo je biće našeg naroda nakon svega.
Sjećanje na taj zločin, na sve to što se tamo desilo i na način na koji je naš narod podnio tu žrtvu je od suštinske važnosti za to kakav će naš stav biti prema životu, prema svijetu i prije svega prema našem nacionalnom biću i njenom očuvanju, zato što je svako od nas odgovoran prema tim žrtvama da živi dostojno onoga zašta su oni umrli.“ zaključio je Ivan Bulatović.
