Danas kada naša Sveta crkva proslavlja Vaznesenje Gospoda Isusa Hrista, 10. juna 2021. godine, proslavljena je liturgijski hramovna slava crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Podgorici
Svetom liturgijom načalstvovao je starješina Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, protojerej-stavrofor Dragan Mitrović, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dalibora Milakovića, protonamjesnika Darka Nestorovića, paroha ariljskog, kao i protojerejâ: Miladina Kneževića, Predraga Šćepanovića, Nikole Pejovića, Branka Vujačića, kao i protođakona Vladimira Jaramaza.
Protonamjesnik Darko Nestorović je klirik Eparhije žičke, a nalazi se u posjeti Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
U slavu i u čast Božiju, tokom Svete liturgije, pojala je i odgovarala mješovita pjevnica pri Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja.
Bodrim prazničnim pastirskim slovom, obratio se nastojatelj Crkve Svetih Makaveja u Tološima i paroh tološki – protojerej Predrag Šćepanović koji je ukazao na to praznik Vaznesenja osim ove crkve, koja se nalazi pored Sabornog hrama Vaskrsenja, slave mnogi hramovi: “manastir Žiča i Dečani sveti, kao i mnogi hramovi duž zemaljskog šara”.
On je naveo da nije toliko čudo vaznesenje Gospodnje, koliko je čudo domostroja spasenja i podizanje ljudske prirode od strane Gospoda Isusa Hrista:
,,Ljudski život jeste snoviđenje strašno, ali, drama ljudskog života desila se ovaploćenjem Boga Logosa. Bog je postao čovjek i nije čudo što se Bog vaznosi sa Neba, jer je sa Neba i došao. Međutim, ono što jeste čudo jeste da je ljudska priroda koja je pala i ogrezla u grijehu preobražena i uzdignuta Hristovim domostrojem spasenja”.
Prota Predrag je podsjetio na riječi Prepodobnog Justina Ćelijskog koji kazuje da praktično cijelim našim bićem pripadamo Nebu i samim tim trebamo neprekidno njemu:
,,Neka je blagosloven Gospod koji pobijedi smrt, neka je blagosloven Gospod koji svojim vaznesenjem pokaza da je nebo naš novi dom. Kako je i govorio svetitelj naših dana Prepodobni ava Justin Popović – Čovjek je 99 posto sa Neba, samo jedan posto sa Zemlje, otuda je dužnost penjati se, trčati i puzati i ići ka Nebu sa anđelima našom vječnom braćom. Neka bi svaki čovjek imao nostalgiju za vječnom otadžbinom, za Nebom i tražimo Hrista a ne mir. Ako tražimo Hrista, naćićemo i Njega i mir”, poručio je sveštenik Predrag.
U drugom dijelu pastirskog slova, otac Predrag se osvrnuo na bezbožna vremena u kojem je crkva Vaznesenja pored Sabornog hrama u Podgorici bila ponižena i pretvorena u javni toalet, podsjećajući na veliku žrtvu i obnovu ove crkve od strane sveštenika Dragana Mitrovića:
,,Ovaj Hram Vaznesenja Gospodnjeg je jedno vrijeme bio porugan i ponižen, pretvoren u nužnik, ali je radom i predanom ljubavlju starješine sveštenika Dragana Mitrovića on obnovljen 1988. godine i iz njega se vremenom rodio i ovaj veliki hram Hristovog Vaskrsenja. Iz zajednice ove crkve izašla su mnoga duhovna djeca, a posebno bih pomenuo Episkopa buenosaireskog i južno- centralnoameričkog g. Kirila i novoizabranog Episkopa budimljansko-nikšićkog g. Metodija.
Neka bi Bog dao da molitvama svih vas koji ste gledajući ovaj hram zamišljali ovaj veći Saborni hram, da nas ovaj veći Saborni hram neprekidno podsjeća da je Nebo naša jedina i vječna otadžbina”, zaključio je protojerej Predrag Šćepanović.
Ovogodišnji domaćin i kum hramovne slave gospodin Zoran Milović, pripremio je prigodno posluženje za sav prisutni narod, a ovom prilikom kumstvo za sledeću godinu primili su članovi organizacije ,,Ljubi bližnjega svoga”.
Evharistijsko sabranje i zajedničarenje u toržestvenom proslavljanju praznika Vaznesenja Gospodnjeg nastavljeno je za slavskom trpezom ljubavi.
Tekst, foto & video: Boris Musić
