Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohij
Svečanom otvaranju prisustvovao je Preovećeni vladika dioklijski g. Metodije, Vladimir Božović, ambasador Srbije u Crnoj Gori, brojni kulturni i javni radnici….
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohij
Vladika je kazao da su sva dokumenta koja su u njoj navedena, svjedočanstva tog bezakonja koje je prisutno na ovim prostorima naročito poslije Drgugog svjetskog rata, od 1945. godine, podsjećajući da je i sam savremenik toga vremena.
„Oni koji dokazuju da je Hristos van istine, neka njima njihove istine, a nama našega Hrista raspetoga prisutnoga u našoj istoriji, a ova knjiga je jedno od takvih svjedočanstava ovome narodu, počevši od njene prve slike sa pet rana. To je ikona Hristova koju sam našao u svoje vrijeme u crkvi u Gusinju, a sada je u Mitropoliji. Uvjeren sam da u nju nijesu pucali muslimani, već naši, kao što su i na Vidrovanu sahranjivali Boga“, kazao je Mitropilit pojašnjavajući da je to bilo vrijeme naših bezbožnika zatrovanih brozomorom – opakom bolešću, koja i danas traje, a koja je utemeljena na bogoubistvu i bratoubistvu.
Naglasio je da oni koji su oboljeli od te bolesti, danas ne prihvataju i negiraju svoje sopstveno biće koje je opisano u ovoj dragocjenoj knjižici, i zahvalio se Markušu što je prikupio svjedočanstva o onome što smo bili, što jesmo i što ćemo biti, kao i svim njegovim saradnicima.
Govoreći o poistovjećivanju vlastodršaca sa državom: Država to sam ja, i njihovim spočitavanjima da kad neko govori nešto protih njih, to čini protvi Crne Gore, Mitropolit je istakao da nijesu oni Crna Gora, njeno biće i istorija, već su se u jednom trenutku samo našli na njenom kormilu. Istakao je da je i sporni zakon o slobodi vjeroispovjesti upravo nikao iz te opake i otrovne bogoubilačke i bratoubilačke bolesti.
Po njegovim riječima u Markuševoj knjizi su sabrana dragocjena istorijska dokumenta i fotografije, počevši od vladike Danila pa redom: svjedočenja, zapisi, likovi, časni i čestiti govori Svetoga Petra Cetinjskoga….
U svom slovu, Visokopreosvećeni Mitropolit se osvrnuo na molitvene litije koje od donošenja spornog Zakona o slobodi vjeroispovjesti sabiraju više desetine hiljada vjernih, ističući da je to čudo Božije, čudo i za njega i za Evropu, i da to nije politika ili partija, već je to ono što izvire iz bića samoga naroda:
„Vaskrsao je narod, vaskrsla je Crna Gora preko ovog naroda. Podgorica je sada duhovni centar Evrope, jer ovo što se tu događa, ono se danas ne može dogoditi nigdje u Evropi. To je čudo“, konstatovao je Mitropolit Amfilohije.
Dodao je da ova knjiga potvrđuje odakle to čudo, posvjedočuje šta je utkano u biće Crne Gore, u svu njenu istoriju. Svi koji su bili nosioci njenoga duha kroz vjekove, oni su na neki način svjedoci svega toga do kralja Nikole, ali i do naših vremena:
„Hvala našem Jovanu Markušu, i što je donio kralja Nikolu i kraljicu Milenu na Cetinje u svoje vrijeme, i napisao o tome knjigu“, istakao je i dodao da bi bio rad da se takva sahrana priredi i za princa Mihaila, konstatujući da to ipak ne zavisi od njega i Crkve, već od onih koji sada vladaju Crnom Gorom.
Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije je zaključio da je bitno da postoje ovakve knjige kao što je Crna Gora – narod, jezik, crkva kroz istorijska dokumenta, jer su to svjedočanstva o onome što smo bili, što jesmo i što ćemo biti u budućim vremenima.
O Markuševoj zbirci istorijskih dokumenta govorila je i prof. dr Jelica Stojanović, predsjednik Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, kao i sam autor.
U programu koji je vodio Radinko Krulanović, učestvovala je i Ljiljana Popović, pojac.
Izložba Crna Gora – narod, jezik, crkva kroz istorijska dokumenta u organizaciji Matice srpske – Društvo članova u Crnoj Gori, postavljena je u izložbenom salonu „Petar Lubarda“ u Srpskoj kući.
****
Iz recenzija:
U vremenu crnogorske identitetske podjele koja potresa međusobne odnose rođene braće i najbližih ukućana, a koja se otvoreno i nasilno nameće sa zvaničnih državnih adresa, Markuševa zbirka istorijskih dokumenta veliki je dar našoj javnosti. Ona nije sabrana sa namjerom da nekog ubjeđuje, niti da sa nekim polemiše – već da jasno i razgovijetno pokaže razloge zbog kojih veliki broj građana Crne Gore ipak ne želi i ne može da razdvaja ili suprotstavlja „srpstvo” od „crnogorstva”. Osjećaj crnogorske državotvornosti od osjećaja pripadnosti srpskom narodu. Iz recenzije o. Gojka Perovića
Ova izložba je, crno na bijelo, dokumentovana potvrda autentičnosti osjećanja koje je utisnuto u naše kolektivno pamćenje: osjećanja pripadnosti zajednici čije granice uveliko prevazilaze skučeni administrativni i duhovni okvir koji nam se, u posljednjih 75 godina, pokušava nametnuti kao jedini ispravan oblik mišljenja i djelanja. Ujedno, ova svjedočanstva nas ohrabruju u naumu da se odupremo pokušajima reinterpretacije vlastite povijesti, prema kojima je svijest o našem srpskom porijeklu uvezena sa strane i podmetnuta našim precima u 19. ili 20. vijeku. Iz recenzije mr Tomaša Damjanovića
Izložba Crna Gora – narod, jezik, crkva kroz istorijska dokumenta svojim sadržajem pruža veliki doprinos duhovnoj i nacionalnoj obnovi kolektivne narodne svijesti u Crnoj Gori koja se više od sedamdeset godina sistematski ruši i falsifikuje. Na izložbi je prikupljena raznorodna, nama dostupna građa koja govori o jeziku, narodnosti i crkvi u Crnoj Gori i koja neosporno ukazuje na srpski karakter Crne Gore. Iz recenzije dr Vasilja Jovovića
Ova Mrakuševa izložba se poima doslovice kao svojevrsno širenje zenica onom dijelu nevoljnika koji olako posegnuše za tuđinskim migom i bezglavo tumaraju lavirintima skorojevićkih falsifikata, nastalih u radionicama bezdušnih obmanjivača. Iz recenzije prof. dr Mihaila Šćepanovića
Vesna Dević
