BIJELOME SKADRU NA BOJANI
Nepregledna zelena dolino
Tvrdi grade u tvrde bedeme
Koji brojiš dane i vjekove
I davnošnje predugo vrijeme
Prestonice Ilirskih vladara
U tebi je i katedra bila
Episkopa u vremena stara
Bojana te i Drim okružili
U smaragdnoj ogledaš se vodi
Tu su nekad u vremena davna
Bili mnogi vođi i narodi
Prestonice Dračkog Episkopa
Iz prošlosti bremenite davne
Bješe čuvar i tvrđa istine
Od Hristove Crkve Pravoslavne
Rimljani su tebe oduzeli
Od Ilirske kraljice Teute
Ali nikad opustio n’jesi
I ako su rane bile ljute
Na središnjem dijelu se tvome
Srbska Duklja država stvorila
I pod vlašću kratko vrijeme bila
Bugarskoga cara Samuila
Sveti Jovan vladar i Mučenik
Sa tobom je u vrijeme vlada
Kao Srbski vladar najstariji
Sve dok nije na prevaru strada
Knez Vojislav tobom upravljaše
Dok bijaše Srbskom rodu nada
A poslije kneza Vojislava
Vlast je Bodin preuzeo tada
U vijeku dvanestom je vlada
Tobom Stefan veliki Nemanja
Tad si simbol od slobode bio
Procvata i svakog blagostanja
U tebi su Hrišćanski vladari
Svoje divne podizali dvore
Tu je Silni car Dušan Nemanjić
Sa radošću dočekiva zore
Đurađ te je drugi ustupio
Te su tobom vladali Mlečani
Ali su te Srbi preoteli
Te su njima dani odbrojani
U tebi je Crnojević vlada
Stefan vladar u vrijeme Turaka
Pa si bio dosta posle toga
Bedem Hrabrih ljudi i junaka
Kralj Vukašin iz tebe je vlada
Prestonice tvrda ozidana
A bio si ponos Srbskog roda
I do novih vremena i dana
I kada su Srbe progonili
Nijesu te zaboravu dali
No su svoje slavne korijene
Njegovali i tvrdo čuvali
Kad su Turci sa tobom vladali
Srbi n’jesu izgubili nadu
Da će Srbski barjak se viorit
Na tvrdome na Bojani gradu
I džaba je htio Esad paša
Da zadrži tvrdo uporište
Vojska ga je osvojila naša
Kralj Nikola ključe grada ište
Pade Skadar Srbska prestonica
Iz davnijeh poznata vremena
Al’ uzalud bješe nada naša
Kad nam želja nije ispunjena
Danas stoji i vjekove broji
To gnijezdo Srbsko od starina
Od Vremena Svetoga Jovana
Do Dušana i kralja Bodina
Tvrdi grade koji se ogledaš
U vodama smaragdnim rijeka
U srcima našim ćeš ostati
Da vjekuješ slavno dovijeka
Samo onaj koji te vidio
Il u tebi provodio dane
Može znati ili osjetiti
Tvoju slavu iz prošlosti davne
U Crkvi su Sergija i Vakha
I grobovi Voisavljevića
A zidine tvrdih kula tvojih
Još odišu slavom Nemanjića
Sveti Sava ravnoapostolni
U tebi se istinski proslavlja
Ti si bio kolijevka vjere
I istina Svetog Pravoslavlja
U novije ovo naše doba
Ponovo te sunce slave grije
Jer je k tebi stao dolaziti
Mitropolit naš Amfilohije
On je tamo s ljubavlju tražio
Dom Skadarske Stefanide Svete
A sa njime kao sokolovi
K gradu Skadru u zagrljaj lete
Profesori iz Bogoslovije
Mnogo puta posjetiše Skadar
Među njima uvijek je bio
I Vujović mladi Aleksandar
Tu je otac Radomir Nikčević
Prinosio Liturgiju Bogu
I Skadarske Srbe pozivao
Na jedinstvo ljubav mir i slogu
Profesor je Svetozar držao
Školu tamo Srbskoga jezika
Jer je ljubav tamošnjijeh Srba
Prema Bogu i Crkvi velika
U njemu je i Viktor vladika
Srbske crkve u vrijeme stolova
On je naše tvrdo uporište
I gnijezdo sivih sokolova
Srbima je ostao u duši
Nikad n’jesu izgubili nadu
Pa se često čuje u narodu
Dogodine i u Skadru gradu
Bard čuveni epske poezije
O njemu je pisao stihove
Te i pjesme hadži Radovana
Uz gusle se poju javorove
Mitropolit radosno je gleda
Đe se narod korjenima vraća
A on tamo s ljubavlju dočekan
Kako samo znaju Srbi braća
Zajedno su tamo proslavljali
Svetitelja Savu Svesrbsoga
I prvi je put u istoriji
Patrijarha dočeka Srbskoga
Irinej je Patrijarh gledao
U bedeme Skadarskoga grada
Đe je nekad uzidana bila
Mrnjavčević Gojkovica mlada
Budimir ga dubak posjetio
I divne je ispisa stihove
Ko god ga je jednom posjetio
Ponovo ga grad Skadarski zove
Ne može se sa malo riječi
Ispričati tvoja prošlost slavna
Ali te je istinom branila
Čista Sveta vjera Pravoslavna
Još u tebi sveta zvona zvone
I osviću slobodarske zore
A titulu tvoga Episkopa
Mitropolit nosi Crne Gore
Zato i mi radosno hitamo
Istorije slavne đe su dani
Da ti sjajne zore čestitamo
Tvrdi grade slavom ovjenčani!
Sveti Emilijan Ispovednik
21. avgust 2023. godine u Nikšiću
Čtec Blažo LJ. Danilović
(Autor je čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske pravoslavne crkve, himnograf i srpski narodni epski pjesnik)
