OCU SIMEONU BIBERDŽIĆU – IGUMANU DOBRIĆEVSKOM
Ima jedna divna ličnost
Svete zemlje Hercegove
Od brastva je Biberdžića
Simeon se otac zove
Taj je časni Arhimandrit
Sluga Hrista Živog Boga
Rodio se prije onog
Drugog rata krvavoga
Otac Petar ratnik stari
Sa Solunskog slavnog fronta
Među prve Hercegovce
U narodu tom se konta
A majka mu Borinka je
Kašiković bila roda
Te dijete Sloba rodi
Divno čedo dar Gospoda
Od malijeh svojih nogu
Obeća je život Bogu
Pa će posle da zablista
Ko Vaskrslog sluga Hrista
Ubilo ga muka dosta
I u vreme ratnih dana
Porodica cijela mu
Put Gradiške otjerana
Ustaše su i dželati
Ubili mu Petra oca
Kad su pokolj započeli
Puneć jame oko Stoca
Ta sudbina i njemu je
Namenjena isto bila
Al’ ga Gospod Bog sačuva
I nebeska moćna sila
Vodili su časne ljude
Zlikovačka ta gomila
I njemu je namjenjena
Na Bivoljem brdu bila
Jama al’ je utekao
Put planina i vrleti
A čuva ga i štitio
Vasilije otac Sveti
Te dolazi na Cetinje
I Vladiki tu se javi
Te Lipovac rizu crnu
Na monaha novog stavi
Tu je odmah čin primio
Za časnoga sveštenika
Te u Zemlju Hercegovu
Mitropolit i Vladika
Sa Cetinja posla ga je
Da Gospodu služi Bogu
Kojemu se obećao
Od malijeh svojih nogu
Tad je sazna da ustaše
Ubile su Petra oca
A u ropstvo povedena
Porodica sva iz Stoca
Neće ni on dugo biti
U toj zemlji bez slobode
No u zatvor u Njemačku
I časnoga oca vode
Tu ga ljubav Božja grije
Prijateljstvo novo spaja
Tu Gavrila Patrijarha
I Vladiku Nikolaja
U zatvoru Njemačkome
Upozna je i vidio
Da se opet domu vrati
Nije bio odlučio
Al’ Nikolaj Vladika mu
Reče trebaš svome rodu
Otadžbini da se vratiš
Da poslužiš još Gospodu
Ponovo ga prihvatila
Hercegova zemlja mila
A cijela familija
Pobijena već je bila
Tu očeve kosti nađe
Mučenika te sahrani
Te u službi Hristu su mu
Prolazili dugi dani
Pola zemlje Hercegove
Sve od Stoca do Mostara
Do Trebinja i do Plane
O narodu svom se stara
Zbilja se je naslužio
U vremenu patnom tome
A čestito poslužio
Narodu je Srbskom svome
I novi ga rat zadesi
Iz Stoca se starac sklanja
Kod Svetoga Vasilija
Da se Hristu Spasu klanja
Odatle će u Manastir
Dobrićevo kod Bileće
Doć obnovu u narodu
I molitvu da pokreće
Služio je Sveti starac
Krštavao ispovjeda
I naroda svoga patnje
A i dobro stalno gleda
Čekao je susret s Hristom
I Vladici svome reka
Zbilja sam se naslužio
Sad me Hristos Gospod čeka
Dok jednoga dana tako
Zazvoniše tužno zvona
Odletjela Gospodu je
Duša oca Simeona
Te počinu usred zemlje
Kojom vlada Sveti Sava
On koji je svjedočio
Šta je živa vjera prava
Neka ti je vječna slava
Đe god sveta zvona zvone
Hristov slugo istiniti
Divni oče Simeone.
Na praznik Svetog despota Stefana Visokog i majke mu Svete carice Milice u monaštvu Evgenije, 1. avgust 2023. godine u drevnom gradu Risnu;
Čtec Blažo LJ. Danilović
(Autor je čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske pravoslavne crkve i srpski narodni epski pjesnik i himnograf)
