SVETI PETAR ZIMONJIĆ MITROPOLIT DABROBOSANSKI
Od vojvode Zimonjić Bogdana
Sveštenika i zornog junaka
Rodilo se čedo glasovito
Mara ga je porodila majka
Sin najmlađi glasitog ratnika
Proslavljenog popa i vojvode
I svoj život položiće časno
Na Oltaru vjere i slobode
Na dvorove Gatačkoga diva
Jovana će sina rodit majka
U gnijezdu časti i slobode
U plejadi glasitih junaka
Pošto bješe škole izučio
Živa želja Gospodu ga vuče
I nije se mnogo dvoumio
Nego rizu monašku obuče
U manastir on je Žitomislić
Živome se zavjetova Bogu
Da će s vjerom Gospodu služiti
I svoj narod pozivat na slogu
A drukčije moglo biti nije
Jer je kuća bila odabrana
Ponos i čast svoju je čuvala
U vrijeme tih stradalnik dana
Mitropolit Zahumski Serafim
Monaško mu dade odjejanje
I kad Petar kaluđer postade
Ljuckost ga je krasila i znanje.
Mitropolit Dabrobosanski je
U Reljevsko učilište njega
Postavio kao profesora
I zbog časnog vladanja i svega
Postavljen je za Arhimandrita
Jer bijaše napredan u svemu
A ubrzo i čin Episkopa
Ko dostojan primiće u svemu
Patrijarh će drevnog Carigrada
Na Đurđev dan kao dostojnoga
Na katedru drevnu u Zahumlju
Postaviti Petra glasitoga
S blagoslovom Joakima Trećeg
Na drevnu đe doći Eparhiju
Na stolicu Svetog Vasilija
U njegovu zemlju najmiliju
U Mostaru gradu na Neretvi
A na Praznik veliki Duhove
Sveštene će primit insignije
Ko Vladika zemlje Hercegove
Sa stotinu nevolja i muka
Obnavlja je i diza Hramove
A svoj narod u to teško doba
Na sveopšte pokajanje zove
Opominje gradi i krštava
I svoj narod provođaše Hristu
Vjeru svetu vjeru prađedovsku
Spasonosnu širio je čistu
U prvome svjetskome je ratu
Spasavao nejač od pogroma
I bio je istinski domaćin
Tog širokog narodnoga doma
Junački je držao besjede
Da mu narod ne muče i gone
A vidio svojijem očima
Kako sila Austrije tone
Za velika djela bješe rođen
Duhom pravde i slobode disa
I u svojoj on je Eparhiji
Srbske sloge pronosio misa
Kad se Srbska crkva ujedini
Po ukazu kralja od Srbije
On će novu dužnost prihvatiti
Da na mjestu od Mitropolije
U divnome Sarajevu gradu
Arhijerej bude Hrista Boga
Te ga je tu izbor zatekao
Za Vladiku Dabrobosanskoga
Tu nastavlja da gradi i služi
Odan Hristu svojemu do kraja
Hram je Sveti Preobraženija
Uz Vladiku Žičkog Nikolaja
S Patrijarhom Dožićem Gavrilom
Osvetio da se služi Bogu
A svoj narod hrabrio krjepio
Na jedinstvo zvao i na slogu
No vrijeme dugo ne potraja
Zla oluja otpoče da duva
Rat otpoče i muka zadesi
Svakog koji pravu vjeru čuva
On se samo na kratko sklonio
U Trojicu Crkvu kod Pljevalja
Al’ se odmah nazad povratio
Da svoj narod od muka izbavlja
Ubrzo mu dopadoše glasi
Banjalukom tužno zvone zvona
Ustaše su zvjerski umorile
Banjalučkog vladiku Platona
I njemu je odmah jasno bilo
Da je došlo vrijeme da se strada
Al’ živ nije htio da se skloni
Nikuda iz Sarajeva grada
Ubrzo su Gestapovci došli
I počeli njemu da prijete
Al’ đe da se i od koga sklanja
Zimonjića Bogdana dijete
Prisjeti se očevih savjeta
U grudi mu hrabro srce bije
I nikuda on iz Sarajeva
Ukloniti mislio se nije
Ustaški je povjerenik Brale
Prepun mržnje i pakosti svake
Naredio da prihvatit mora
Zle zakone države opake
Da ne piše ćirilicom više
I da mora slavit Pavelića
A li ne zna jadi ga ubili
Da sin to je popa Zimonjića
Sve iz dvora oni opljačkaše
I ordenje i lične mu stvari
Ali nije htio popustiti
Ponositi Mitropolit stari
Odvedoše iz Mitropolije
Božjeg slugu put Zagreba grada
Da ga puste il da ga ne muče
Niko tome nije se ni nada
Po pričama nekijeh svjedoka
Sijedu mu obrijaše bradu
Sveštenu mu skidoše mantiju
I o svakom zabavljahu jadu
Kažu da su htjeli da ga slome
Al’ im ništa pomagalo nije
Gledali su kako hladna kiša
Preko njega ko iz kabla lije
Odatle su u Gospićki logor
Poveli ga ustaški dželati
I na svake muke udarali
Da živ više nikad se ne vrati
Nit’ ikakvog saopštenja ima
Šta su sa njim starcem učinili
Neki kažu da na Velebitu
U jamu su njega ubacili
Druga priča kažu Jasenovac
Da njegove smrti tajnu krije
Al’ da li je jedno ili drugo
Nikad niko utvrdio nije
Pošao je putem Mučenika
I tu kraj je njegovom životu
Te je tako sa svojim Gospodom
Otišao pravo na Golgotu
O stradali u Hristu Gospodu
Sveti Petre Hristov Mučeniče
Tvoj rod grešni i stradalni tebi
U svojijem molitvama kliče
Pomoli se za nas Hristu Bogu
Sveti slugo Hristova oltara
Da Bog Gospod po svojoj milosti
Ne liši nas svog nebeskog Dara
A da i ti Sveti Mučeniče
Na pomoći budeš svima nama
I iz Carstva Nebeskog nas štitiš
Sa svojijem Svetim molitvama.
Na Prenos Moštiju Svetog Prvomučenika Arhiđakona Stefana
15. avgusta 2023. godine u Nikšiću
Čtec Blažo LJ. Danilović
(Autor je čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske pravoslavne crkve, himnograf i srpski narodni epski pjesnik)
