Sveti Sveštenomučenik Platon Banjalučki

Čtec Blažo LJ. Danilović: Sveti Sveštenomučenik Platon Banjalučki

SVETI SVEŠTENOMUČENIK PLATON BANJALUČKI

 

U crkvi je Nemanjića Save
Koga Srbi Pravoslavci slave
Ponikao cvijet najsjajniji
Banjalučkoj što je Eparhiji
Bio ponos i crkvena glava
Kojega će okititi slava
I vijenac Svetog Mučenika
To je Platon stradalni Vladika
U Srbskoj je rođen prestonici
Milivoje ime će Vladici
Roditelji na rođenju dati
Da ga sreća u životu prati
Ne sluteći da je Božja volja
Da će ličnost postati najbolja
Od ranijeh dana i mladosti
Zemaljske se odreče sladosti
I monašku obuče mantiju
Još dok bješe u Bogosloviju
Odatle je u sveštenom činu
Napustio svoju Otadžbinu
I u zemlju pošao Rusiju
Na nauku još savršeniju
Pa kada se otačastvu vrati
On će svetu službu obavljati
U divnome Aleksincu gradu
Al’ se niko nije nado jadu
Rat je prvi zatekao njega
No poslije stradanja i svega
U manastir Krušedol će biti
I tu će ga izbor zadesiti
Za vikarnog Crkve Episkopa
Iz toga će poći opštežića
I od časnog Varnave Rosića
U Sremskijem slavnim Karlovcima
Episkopske insignije prima
Te Patrijarh sa Arhijerejima
S Dositejem i sa Irinejem
I drugijem crkve Vladikama
Usred toga sveštenoga Hrama
Čin mu Sveti Episkopski dade
Pa u Ohrid spremati se stade
Te je tamo kratko vrijeme bio
I Hristovu Crkvu predvodio
Ali dugo ne prođe vremena
Nova mu je dužnost povjerena
Da se brine o slovesnim stadu
U bijelom Banja Luci gradu
Ali poče muka i nevolja
Ratni vihor kroz sela i polja
Kroz gradove poče na sve strane
Te su svuda ljude odabrane
Zli dušmani počeli goniti
Te će isto i sa njime biti
Ustaška je vlada i država
Počela da sasvim podržava
Nacističku silu i armadu
Ali ko se nadat moga jadu
Naređuje ustaško vijeće
Odmah da se za Srbiju kreće
Jer tu mjesta za njega ne ima
Al’ on reče da će sa svojima
Podnositi patnje i nevolje
Ne znajući da bit neće bolje
Te su Majskog četr’s prve dana
Uhvatili i protu Dušana
I zajedno s Vladikom poveli
Dan da više ne vide bijeli
Tu je njino propalo nadanje
Ustaša ih Ćelić na stradanje
Poveo je toga kobnog dana
Da im zora ne osvane rana
Bog će znati na kakve su muke
Episkopa grada Banja Luke
Udarili zloglasni krvnici
Ubjeni su kažu po prilici
A njihova mučena tijela
Vrbanja je rjeka odnijela
Kad ubiše Vladiku Platona
Od tuge su zazvonila zvona
I kada ih tako namučene
Iz ledene vode izvađene
Prepoznaše da su oni bili
Potoci se krvi već se lili
Jer poteče od krvi rijeka
A ovoga Božijeg čovjeka
Sahraniše u tihoj prostoti
U vremenu smutnom i golgoti
Al ga Gospod s nebesa proslavi
Te se ime njegovo objavi
Ko Hristove Crkve Mučenika
A Platon će ostati Vladika
Simbol koji s braćom sastradava
Nebeska ga okitila slava
I dok zvona Pravoslavna zvone
Slavu tebi odaju Platone
Mučeniče Vaskrsloga Hrista
Što ti ime na nebesa blista.

16. avgust 2023. godine u Nikšiću
Čtec Blažo LJ. Danilović

(Autor je čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske pravoslavne crkve, himnograf i srpski narodni epski pjesnik)