VLADIKA VIKTOR ISPOVJEDNIK PIPERSKI, SKADARSKI I DEČANSKI
O Gospode Tvorče vasione
Otkad zvona Pravoslavna zvone
I istinu Svetu objavljuju
I svuda se na daleko čuju
Bivalo je časnih sveštenika
I Vladika Bogougodnika
Služitelja Crkve i Oltara
Pa je Gospod što za sve se stara
U Pipere mjesto glasovito
U gnijezdo ljucko stanovito
Dao da se muško čedo rodi
Što će putem Hristovim da hodi
Kod Đelije Piperske zlatije
Đe blistaše svjetlost od ranije
Od ćivota Piperskog Stefana
Čudotvorca Bogom osveštana
Što ko sunce sa nebesa sija
Tu đe Crkva blista najsjajnija
U Seoce dom Mihailovića
Odnjihaće ovoga đetića
Te Nikola i majka su Jana
Dočekali da se jednog dana
U dom njihov muško čedo rodi
Što će služit pravdi i slobodi
Muško čedo zvani Vasilije
Od krštenja tajne najsvetije
Hrišćanske će sticati vrline
I nauke i školske prvine
A poslije Carigradu pođe
Te do zvanja gimnazijskog dođe
A odatle vrati se Prizrenu
Da završi i školu sveštenu
Kad nauke pozavrši svete
Monaške je primio zavjete
I pošao put Svetog Atona
Zvala su ga s Hilandara zvona
Tu su starci Hilandarci njega
Kao brata miloga svojega
U sveštene uputili tajne
I predanje Crkve Pravoslavne
Tu Gavrila upozna Dožića
Što će dio njegovoga žića
U buduće vrijeme postati
Pa kada se u Dečane vrati
Nadležni mu Episkop bijaše
A već tada ko sunce sijaše
Viktor kao jeromonah mladi
Sve za dobro svoje crkve radi
Te stigoše mnoge preporuke
Vladikama na bijele ruke
U Carigrad hvaljena je vjera
Dostojnoga Srbskog kaluđera
Isticane njegove vrline
Ko čuvara vjere i istine
Po naredbi Gavrila Dožića
Viktora će Mihailovića
Uputiti znajuć da je kadar
Ko čuvara vjere u grad Skadar
Te morade napustit Dečane
A na Svetoj časnoj Liturgiji
U Pećkoj će on Patrijaršiji
Čin primiti i Arhimandrita
Jer već ličnost bijaše glasita
U grad Skadar na rjeci Bojani
Njegovi će prolaziti dani
U služenju Bogu i svom rodu
Što napokon uživa slobodu
Mitropolit posla preporuke
I upravu dade mu u ruke
Ni malo mu lako nije bilo
On što ljubi svoje Srbstvo milo
Gledat narod u tome vremenu
A o teškom na leđa bremenu
Nikada se nije požalio
Pomaga je narod i učio
Propovjeda služio krštava
I tu njemu pročula se slava
Skadar Vraka i sva okolina
Upamtiće ovoga Srbina
Ko čestitog časnog sveštenika
Pa je slava Srbskoga jezika
Prinosila divnim Skadrom gradom
Te će ovom slugi Božjem mladom
Ukazat se počasti velike
Ali teške bijahu prilike
Kada primi časni čin Vladike
U Karlovce svete insignije
Patrijarh mu dade Dimitrije
Tu veselje duhovno je bilo
Mitropolit bijaše Gavrilo
Emilijan Timočki Vladika
I Hrišćanska gospoda velika
Patrijarh ga s blagoslovom prati
U grad drevni đe će stolovati
Te se radost u grad Skadar vraća
Sretoše ga sveštenici braća
Jer velika potreba je bila
Crkva Srbska da tu ima krila
Narod Srbski na muci je bio
Jer se Srbski jezik progonio
A Latini pritisli sa strane
Smetaju im Crkve Pravoslavne
A Albanska bješe politika
Njima crkva Albanskog jezika
Te je muka napala velika
Na Vladiku Božjeg ugodnika
Da sačuva jezik roda svoga
On učini sve što činjet moga
Te će postat vjere ispovjednik
Tvrdi temelj i naroda branik
Al’ u duši bješe pravi borac
I u srcu monah Svetogorac
Ali vlasti jezik zabraniše
Da na Srbskom i Slovenskom više
Ne može se služit Liturgija
Te velika nasta pogibija
Mrak popade i ne svanu zora
Te prognaše Vladiku Viktora
I sa njime trista familija
Sunce presta da radosno sija
Iz njegove tada Eparhije
Otidoše časne familije
Gradom Skadrom krupna kiša lije
Nebo plače nad Srbskom Golgotom
U vremenu s patnjom i strahotom
Posmatraše nijemo Vladika
Tvrdi Skadar mnogih stradalnika
Što su pali u Srbskome rodu
Da njegovu donesu slobodu
Ali neka nevolja i muka
Iz Srbskih ga otrgla je ruka
To Vladiki bol bješe na duši
Za rod Srbski obraza ne suši
Za svoj narod svagda se moljaše
I kada ga s katedre prognaše
U Dečane kada se vratio
On prepisku dugo je vodio
Stefanida Skadarska mu piše
Kakvim duhom njena duša diše
Pisma mu je molitvena slala
I tako se i ispovjedala
Kod Vladike Angelskoga lika
Stradalnika i Ispovjednika
Te je spise pronaša kasnije
Mitropolit Kir Amfilohije
U Dečane Manastir čuveni
Jer o Svetoj pisa uspomeni
Stefanide Svetiteljke vrle
Pred Gospodom nikad ne umrle
Iz toga se i moglo viđeti
Ko duhovnik bješe ovaj Sveti
I kakve su vrednosti duhovne
I vrline druge mnogobrojne
Ukrasile Viktora Vladiku
Kao ličnost Svetu i veliku
Svetigorca vrlog isposnika
Za rod Srbski časnog Mučenika
A i danas u vrijeme novo
Njegov spomen vrati se ponovo
Piperi se okrenuli Bogu
Crkva sveta pozva ih na slogu
Te dobiše časnog sveštenika
Đe i Viktor rođen je Vladika
Vladimir se Milunović zove
Te priziva Božje blagoslove
Na žitelje svojega plemena
A crkva je sveta obnovljena
Đe je kršten i Viktor Vladika
Ova ličnost časna i velika
A iz sela Zavale poteče
Monah koji Gospodu priteče
Kao uzor Piperskijeh gora
Dobi ime Vladike Viktora
Mitropolit tad Joanikije
Dade ime da ga ljubav grije
I blagoslov Vladike Svetoga
Što kod Hrista stoji Vaskrsloga
A Bojana dok teče rijeka
Upamtiće Srbi dovijeka
Vladiku što tijelom odmara
Kod Dečanske Crkve i Oltara
A slobodne neka kliču Gore
Slava tebi Vladiko Viktore
Mučeniče svojega vremena
A izdanče Piperskog plemena
Čija slava na nebesa blista
Pred Prestolom Vaskrsloga Hrista
Sad o tebi sa ponosom zbore
U Seoca i Piperske gore
Đe se tvoji potomci skupljaju
Da ti počast i slavu odaju
I ti imaš časnog naslednika
Aleksandra divnog sveštenika
Što iz tvoje loze je ponika
Te ti slavu i hvalu prinosi
A sinovcem svojim se ponosi
Koji tvoje časno ime nosi
A sveštenstvo naše Crkve Svete
Vijenac ti oko glave plete
Bog će dati s nebeske visine
Da i tebe Vladiko Srbine
Što si Hrista ispovjeda Boga
Divnog slugu Hrista Vaskrsloga
Među Svete proslavljamo naše
Ti što kao zvijezda sijaše
Pa neka se u nebesa vine
Kliktaj koji leti u visine
Slava tebi ne uveli krine
Svetitelju Vladiko Srbine
23. avgusta 2023. godine u Nikšiću
Čtec Blažo LJ. Danilović
(Autor je čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske pravoslavne crkve, himnograf i srpski narodni epski pjesnik)
