Reč je o prazniku posvećenom jednom od najstarijih hrišćanskih dragocenosti – Pojasu, koji je po predanju pripadao Majci Gospodnjoj, Prisnodjevi Mariji.
Po predanju koje nam je ostavljeno, govori se da je ovaj Pojas Ona sama isplela od kamilje dlake, koji predstavlja jedinu sačuvanu dragocenost iz života Svete Djeve, pored rize Njene, koja se čuva u Gruziji.
Predanje nam takođe kaže, da je nakon Bogorodičinog Uspenija, Sv. Apostol Toma u grobu u kome je počivalo Sveto telo Njeno, a pre samog Uspenija Njenog, pronašao ovaj Pojas – i to je zapravo, sve što je nakon Majke Božije, ostalo. Apostol Toma je uzeo Djevin Pojas i čuvao ga sve do kraja svog života.
Sam Pojas je imao zanimljivu istoriju – u prvim vekovima hrišćanstva čuvan je u Jerusalimu kod blagočestivih hrišćana, da bi u 4. veku bio prenesen u Kapadokiju i postavljen u zlatni zapečaćeni kovčeg.
U Carigradu je čuvan u ovako zapečaćenom kovčegu u Bogorodičinoj crkvi – Vlaherni, zadužbini carice Pulherije. Ovo Polaganje Pojasa Presvete Bogorodice u Vlaherni, desilo se u vreme cara Arkadija (395-408).
Pojas nije vađen, iz kovčega, sve do vremena cara Lava Mudrog (886-912), usled neobičnog događaja koji se desio nad caricom Zojom.
Čuda
Naime, supruga cara Lava Mudrog, carica Zoja, duševno je obolela, i prema nekom tajanstvenom viđenju zamolila je da se na nju položi Pojas Presvete Djeve Marije. Car je umolio Patrijarha, te se kovčeg sa Pojasom tom prilikom otvorio; tada se Pojas ukazao nepromenjen od vremena kada je položen u kovčeg. Pojas Majke Božije su položili na caričinu glavu, koja je odmah ozdravila.
Carica Zoja je u znak zahvalnosti Presvetoj Bogorodici, zlatnim koncem izvezla čitav Pojas i podelila ga na tri dela, koji je tako dobio svoj današnji izgled.
Nakon ovog čuda odslužen je zahvalni moleban Presvetoj Bogorodici, a Pojas je vraćen u kovčeg, koji je ponovo zapečaćen.
Jedan deo tog pojasa nalazi se u Gruziji u Zugdidu. Naime, ćerka cara Romana iscelila se pomoću toga Pojasa, pa docnije, kada je otac udade za cara Abuhaza Gruzijskog, ona je ponela jedan deo Pojasa sa sobom.
Po zapovesti ruskog cara Aleksandra I sagrađena je naročita crkva u Mingreliji u Zugdidu, gde se čuva taj deo čudotvorne odeće Bogomatere.
Uprkos starosti, premeštanjima i povremenim krađama, Pojas je ostao sačuvan sve do današnjih dana. Svetinja se više puta delila na delove i nalazila u raznim zemljama; zbog Pojasa Presvete Djeve su često vođeni ratovi, a vojskovođe su ga nosile i u bitke, kao garant pobede.
Kao zvanični crkveni praznik, ustanovljen je od kraja 12. veka, a za datum proslavljenja određen je 13. septembar po novom, odnosno 31. avgust po starom kalendaru.
Ovaj čudotvorni Pojas Presvete Djeve Marije nalazio se u Carigradu sve do 12. veka, kada je posle poraza cara Isaka od bugarskog cara Asama 1185. g. ukraden i prenesen u Bugarsku.
U 14. veku promisao Božiji je doneo Bogorodičin Pojas i u naše krajeve; Naime, ova izvanredna dragocenost je dospela u posed kneza Lazara, koji ga je neko vreme brižljivo čuvao. Upravo je on bio taj vladar, koji je Bogorodičin Pojas zajedno sa česticom Časnog krsta poklonio svetogorskom manastiru Vatopedu, u kom se svetinje i danas nalaze.
Ove dragocenosti se uoči velikih praznika iznose na celivanje vernom narodu, koji ima priliku ne samo da celiva delić Časnog krsta Gospodnjeg i Pojas Majke Božije – već i da na blagoslov dobije, delić tkanine, koji je osveštan upravo na originalnom Pojasu, koji je izatkala Majka Božija.
Tropar, glas 8
Vladičice Prisnodjevo, pokrove ljudi, rizu i pojas prečistoga Tvoga tela, kao silan omotač si darovala gradu Tvome. I po besemenom rođenju Tvome ostala si Djeva: Od Tebe se i priroda i vreme obnavljaju. Zato Te molimo, da mir gradu tvome daruješ, i dušama našim veliku milost.
Elza Bibić
Literatura
Tihomir S. Ilijić: Veliča duša moja Gospoda – Ovozemaljski život i čudotvorne ikone Presvete Bogorodice, Viz-Publikum Beograd, 2002. g. str: 225;
http://pravoslavlje.net/Polaganje Pojasa Presvete Bogorodice
https://www.crkvaub.rs › vesti › zitija-svetih › polaganje Pojasa Presvete Bogorodice