U čast Slavne Vladičice naše Bogorodice i Prisnodjeve Marije
Početkom 18. veka jedan blagočestivi ikonopisac preneo je iz Italije u Moskvu kopiju ikone ,,Sveta porodica”, Rafaela Santija i ostavio ju je kod svog rođaka, nastojatelja hrama Svete Trojice u Grizjama, na Pokrovkama u Moskvi.
Sveštenik je ikonu smestio u crkvenu pripratu te se kroz 40 godina blagodat Božija proslavila kroz nju divnim znamenjima.
Na jednu ženu sručilo se nekoliko napasti: muža su joj oklevetali i zatvorili u zatvor, imanje su joj oteli, a sina u ratu zarobili. Nesrećnica, pribegla je s vatrenom molitvom k Carici nebeskoj. Tako je jednom u snu čula glas da potraži ikonu Svete porodice i da se pomoli pred njom. Dugo vremena tražila je tu ikonu po moskovskim crkvama, i na kraju ju je pronašla u priprati Trojickog hrama.
Uskoro je bila tri puta obradovana. Muž je dokazao da je nevino oklevetan, sina su joj oslobodili, a imanje su joj vratili. Posle toga ikona je dobila naziv Tri radosti.
Sudbina ove ikone posle zatvaranja Trojicke crkve u vreme bogoborstva nepoznata je.
Kasnije su se pojavile njene kopije koje su rađene po ruskoj ikonopisačkoj tradiciji; na tim ikonama Pravedni Josif Obručnik i Jovan Krstitelj izobražavali su se kao po pravilu, neizmenično sa svake strane Presvete Bogorodice.
Za datum proslavljenja čudotvorne ikone određen je 8. januar po novom, odnosno 26. decembar po starom kalendaru.
Čuda
Pred ovom ikonom mole se za opravdanje oklevetanih, za izbavljenje zatvorenika, pronalaženje izgubljenih i za porodično blagoustrojstvo.
Izobraženje
Prisnodjeva prikazana je u samom središnjem delu ikonografskog prikaza sa Bogomladencem u rukama, pravednim Josifom i Sv. Jovanom Krstiteljem – izobraženim sa svake strane.
Kako se uobičajeno prikazuje, gornja haljina Joj je u crvenoj boji oivičena zlatnim porubom, a donja u plavoj, završena krupnim crvenim rubinima na narukvicama; po jedna zvezda izvezena je na ramenima i Prečasnoj glavi Svete Bogomajke, kao simboli Njene neporočne čistote.
Bogomladenac je prikazan u belom hitonu; primetno je da su Mu nožice u pokretu, koje Bogomajka levom rukom pridržava. Umesto svitka On u rukama nosi beli cvet, dok Je drugom rukom obgrljuje.
Neobično je da se svitak nalazi u rukama Pravednog Josifa – koji sa zanimanjem posmatra Bogomladenca i Svetu Djevu. Kao čuvar devstvenosti Njene i poočim Spasov, neizostavno je prikazan, kao što vidimo, u zrelim godinama sa belom bradom. On po nedokučivom Promislu Božijem nije dočekao početak Spasiteljeve propovedi već se upokojio po stasavanju Njegovom.
U ovom trenutku moramo se zapitati o veličini podviga, ovo dvoje bračnika.
(Ona devojka, a trudna, a on kao muškarac koji treba da je prihvati za ženu, kao i rođenje deteta, vanbračnog, koje će priznati za sina svoga; ili da je u drugom slučaju preda zakonima jevrejskim, gde bi bila podvrgnuta kamenovanju).
Tu upravo vidimo veličinu podviga i veru njihovu – gde umesto svojoj, ustupaju mesto Volji Božijoj, koja se kroz njih imala ispuniti.
Ne zaboravimo da je svet nekoliko milenijuma čekao, – da se rodi Ona koja će biti dostojna, da ponese Spasitelja svega sveta.
Dok je ovde akcenat stavljen na Svetu porodicu, primećujemo da je i Sveti Preteča u perspektivi prikazan u molitvenom položaju, dok drži Krst u rukama. Kao rođak po telu (brat od tetke) on je to i po Duhu, kojim će ga krstiti na Jordanu – te je neodvojivi deo ove porodice Svete; koja ovako prikazana izobražava tvoračku ulogu Svete Trojice u domostroju spasenja sveta, zbog kog se Njen Sin ovaplotio.
Tropar, glas 4
Od Svete ikone Tvoje radost neizrečenu preispunila jesi srca blagočestivih žena. O Prečista Vladičice Sveta, svemoćna Carice radosti, Prisnodjevo svega, koja si onoj vratila muža i sina i dostojanstvo njeno, tako i svima nama milosrdno, daruj ispunjenje blagih želja, izli tekući istočnik radosti moleći Te i svedušno vapijući: Radost celom svetu daješ, Radosti ispuni sve one koji Te traže.
Priređivač: Elza Bibić
Prevod s ruskog: O.B.
Literatura
Ooo Duhovnoe preobraženie: K BOGORODICE PRILEŽNO NJINE PRITECEM… Molitvlj k Božiei Materi pered Ee čudotvornjimi ikonami, Moskva, 2015, str: 102,103;
Tihomir S. Ilijić: Veliča duša moja Gospoda, VIGZ – Beograd, 2002.g. str: 255;