Protest

Dan kada je u Skupštini Crne Gore umrla pravda i pravo: Budućnost se ne gradi na nasilju i bezakonju

Ime: 26. 12.2020 Godisnjica izglasavanja zakona; Opis: Godišnjica izglasavanja zakona Tip: audio/mpeg

Prije godinu dana, u noći između 26. i 27. decembra 2019. godine, Skupština Crne Gore je usvojila diskriminatoran i neustavan Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, čime su “u Skupštini Crne Gore umrli pravda i pravo”, kako je tada ocijenio naš duhovni otac blaženopočivši Mitropolit Amfilohije.

Zakon je usvojen glasovima vladajuće koalicije (DPS, SD, Liberalna partija, Bošnjačka stranka, Hrvatska građanska inicijativa i Forca) i tri poslanika SDP, koji su već tada znali da se većinska Crna Gora protivi tom i takvom aktu, koji je, i prije nego je ušao u skupštinsku proceduru, produbio diobe u crnogorskom društvu.

Pred skupštinsku raspravu o ovom zakonu, Mitropolit Amfilohije je u ličnom obraćanju poslanicima izrazio nadu da će u ovom važnom trenutku oni imati odgovornosti pred Bogom i građanima Crne Gore, kao i sveukupnom domaćom i evropskom javnošću: Da nećete podržati taj Predlog zakona koji grubo diskriminiše Pravoslavnu mitropoliju crnogorsko-primorsku i druge eparhije Srpske patrijaršije u Crnoj Gori, koje je prije osam vijekova osnovao Sveti Sava, prvi arhiepiskop srpskiPonavljamo Vam i u ovom ličnom obraćanju ono što smo već javno saopštili: ovako formulisan Predlog zakona ne zaslužuje da bude razmatran u Skupštini Crne Gore, te Vas pozivamo da svojim učešćem ne dajete legitimitet raspravi i glasanju o ovom Predlogu zakona ili da glasate protiv njega, ako ipak razum ne preovlada, pa dođe do glasanja o njemu.

Prije glasanja Skupština je odbila tri amandmana Mitropolije crnogorsko-primorske i ostalih eparhija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, predloženih kao minimum minimuma radi mira i bratske sloge, a u cilju smirivanja društvenih tenzija i predupređivanja teških posljedice donošenja takvog jednog pravnog akta. Odbijanjem ovih amandmana, koji su predstavljali časni izlaz za sve u ovoj nečasnoj raboti, kako su tada ocijenili iz Mitropolije crnogorsko-primorske, crnogorski režim je u suštini odbio da se o svojinsko-pravnim odnosima raspravlja pred sudovima ove zemlje u redovnim postupcima, u skladu sa preporukama Venecijanske komisije:

Na taj način su jasno potvrđene sumnje naše Crkve da se ovaj zakon, prije i iznad svega, donosi, ne da bi se obezbjedila sloboda vjere već da bi se pristupilo otimačini imovine Pravoslavne crkve i time započela realizacija cilja iz programa vladajuće partije, koji je proklamovao predsjednik te partije i predsjednik Crne Gore – stvaranju/“obnovi“ nove, državne, podobne i poslušne režimu “autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve“.

Svu odgovornost za posljedice donošenja ovakvog zakona snose direktno poslanici koji su glasali za njegovo usvajanje, Vlada Crne Gore, koja ga je predložila, i Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore, izazivajući, naročito hapšenjem opozicionih poslanika i nasiljem prema okupljenim građanima širom naše zemlje, nečuvene diobe i mržnju i uvodeći Crnu Goru u situaciju koja nikome dobra donijeti ne može.

Zahvaljujući ovome, pravoslavni vjernici u Crnoj Gori dočekuju jedan od najtužnijih Božića u novijoj istoriji.

Skupštinsku raspravu i donošenje Zakona o slobodi vjeroispovjesti, kojim se ozakonjuje otimanje imovine Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, pratile su velike tenzije i protesti širom zemlje, kao i blokade saobraćajnica od strane nezadovoljnih građana i prekomjerna upotreba policijske sile nad narodom.

Tog 26.  decembra u jutarnjim časovima Mitropolit Amfilohije, shvatajući trenutak narastajućih tenzija, kao i potrebu tadašnje vlasti da izazove sukobe, uputio je video poruku svojoj pastvi u kojoj takođe poziva sve na mir, a druga Đukanovića da odustane od zakona topuza:

Ponovo sam slobodan da, ovdje pored ćivota Svetoga Petra, i sa njegovog ćivota, pozovem sve Crnogorce, sve ljude koji žive u Crnoj Gori, bez obzira kakvoj oni ideologiji, partiji pripadali, kako se nacionalno osjećali – da ih pozovem na mir, na bratsku slogu, na ljubav, jer je to jedino što je u ovom trenutku potrebno ovdje svima nama. A u isto vrijeme da pozovem druga Đukanovića da odustane od zakona topuza, od tog bezakonja koje bi danas trebalo da se izglasava u Skupštini Crne Gore. Jer, treba da ima u vidu da je upravo to razlog onoga što se danas, protivno mome blagoslovu, događa u Crnoj Gori. On je glavni uzročnik toga što se danas događa u Crnoj Gori. On, sa svojom politikom i ideologijom titoističko-boljševičkom, izazvao je pravedni gnjev naroda.

Danas se donosi zakon pod blokadom čitavog grada, pod nasiljem u kojem je angažovana sva policija Crne Gore da bi se pod tim nasiljem dobio zakon o slobodi vjeroispovijesti. 

Nadam se u Boga da će se otrijezniti oni koji su na vlasti, a i svi drugi, da se budućnost ne gradi na nasilju i na bezakonju. Budućnost, ne samo Crne Gore, nego budućnost Evrope i svijeta se gradi na vječnim zakonima pravde Božje, istine Božje, ljubavi Božje. I zato je ovo poziv danas, i onima koji su na vlasti i svima drugima, da krenemo tim putem mira, putem bratske ljubavi i sloge. Vrijeme je poslije tolikih nevolja i nesreća koje su nas pratile da krenemo tim Božjim putem, jer jedino tako možemo nešto uraditi kao ovo pokoljenje. I da ne izgubimo iz vida – na prvom mjestu neka zna drug Milo Đukanović! – da kome zakon leži u topuzu tragovi mu smrde nečovještvom! To je ono što poručuje Lovćenski Tajnovidac, koji je istim tim duhom nasilja i zločina, eno, uhapšen na Lovćenu, i kojim je srušena njegova crkva. Kao što nam i sad pripremaju zakon kojim se otimaju crkve

Za to vrijeme u Podgorici vjerni narod, sveštenstvo i monaštvo, predvođeni vladikama budimljansko-nikšićkim Joanikijem i dioklijskim  Metodijem, koji su krenuli iz Sabornog hrama Vaksrsenja u Manastir Svetog Simeona Mirotočivog na Nemanjinom gradu, služe moleban na mostu Blaža Jovanovića, blizu Skupštine Crne Gore, gdje ih je zaustavila policija koja je od ranog jutra blokirala centar Podgorice i sve prilaze Skupštini. Na tom mostu će i dočekati izglasavanje zakona u noći između 26. i 27. decembra.

Po odsluženom molebnu pred policijskim kordonom vladika Metodije je pročitao saopštenje Episkopskog savjeta SPC  u Crnoj Gori kojim se vjerni narod poziva na mir i bratsku slogu: Mir i bratska sloga su nam najpotrebniji jer pravoslavnim hrišćanima, kao ni bilo kome u Crnoj Gori, ne priliči bilo kakav oblik nasilja. Nosioci i uzročnici nasilja jesu sadašnji vlastodršci u Crnoj Gori koji izazivaju pravedni narodni gnjev, zaboravljajući sveljudsku Njegoševu istinu: Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom.

Obraćajući se sabranima na mostu Blaža Jovanovića, koji nisu marili ni za hladnoću ni za neviđeno policijsko prisustvo, vladika Joanikije je kazao da je u Skupštinu došao nakazni tekst Predloga zakona o slobodi vjeroispovjesti koji nije u skladu ni sa Ustavom, ni sa međunarodnim standardima koji regulišu vjerska prava, te da ovaj skup predstavlja izraz neslaganja sa tim zakonom kojim s priprema udar na pravoslavlje u Crnoj Gori. On je istakao da skup nije ni politički ni stranački, već narodni gdje su sveštenici i narod zajedno i poručio: Naše je da ustanemo protiv nepravde, ali ne oružjem, niti bilo kakvom silom, nego samo silom istine i pravde, sa pozivom na bratsku ljubav, razumjevanje i slogu. Mi jesmo za zakon, ali ne za ovakav koji je zapravo zakon o otimanju crkvene imovine.

U Podgoricu je popodne stigao i Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije i razgovarao sa Duškom Markovićem, tadašnjim predsjednikom Vlade, i Zoranom Pažinom, tadašnjim ministrom pravde, kako bi im prenio zahtjeve Crkve pravoslavne u Crnoj Gori i zatražio odlaganja rasprave za poslije Božića.

Nakon toga Visokopreosvećeni Mitropolit se obratio sabranom vjernom narodu na mostu Blaža Jovanovića donoseći blagoslov Svetoga Petra Cetinjskog i njegovog ćivota uz poruku da sve prolazi samo Crkva opstaje i ostaje. On je kazao da se Crkva zalaže da zakon o slobodi vjeroispovjesti bude donijet saglasno Mišljenju Venecijanske komisije i kroz dijalog sa Crkvom i ostalim vjerskim zajednicama: Toga istinskog dijaloga do sada nije bilo, a onako kako su neki djelovi Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti formulisani ne donose mir i spokojstvo u Crnoj Gori, nego nesreću.

Tokom skupštinske rasprave širom Crne Gore u znak protesta građani blokiraju puteve. Dolazi do intervencije policije, privođenja i procesuiranja.

Na mostu na Đurđevića Tari policija je brutalno pretukla grupu vjernika i Episkopa Metodija koji je nakon toga bio na liječenju na VMA u Beogradu.

Prije izglasavanja spornog zakona dolazi do incidenta u skupštinskoj sali i kompletan poslanički klub Demokratskog fronta biva uhapšen i odveden u Centar bezbjednosti u Podgorici.

Ujutro tog hladnog i mračnog 27. decembra, odmah nakon što je Skupština izglasala diskriminatorni Zakon o slobodi vjeroispovjesti kojim se previđa otimanje imovine Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, vladika Jonikije poručuje da će se naša borba protiv zla i nepravde nastaviti: Mi smo večeras ovdje bili kao na pokajanju, kao na sahrani! Sahranjena je pravda i sahranjen je pravni poredak Crne Gore sa ovako usvojenim zakonom, sa tako loše sročenim zakonom, sa zlom namjerom i sa ovakvim problemima koje je donio Crnoj Gori”

U svom obraćanju narodu na Blažovom mostu u Podgorici koji je sve vrijeme skupštinskog zasjedanja molitveno protestvovao nedaleko od zgrade parlamenta, vladika se zahvalio sabranom narodu na podršci: Možemo reći, neka su usvojili, taj zakon je već propao, već je mrtvo slovo na papiru. Neka su oni živi i zdravi, ali nigdje u svijetu nema da se zakon o slobodi vjere usvaja na ovakav način.

Mi ćemo se organizovati. U svim krajevima, u svim gradovima, i u svim selima, formiraćemo odbore i bratstva za odbranu svetinja. Ne možemo dopustiti da svetinje koje su naši preci Bogu posećivali da se one skrnave i da panu u ruke bezbožnika. To neće biti!

Mi ćemo našu borbu svakako protiv zla i nepravde, a naročito protiv skrnavljenja svetinja, nastaviti, i ako se budemo borili kao hrišćani svakako i dobiti, a već smo mnogo dobili. Ova naša borba nas je mnogo osnažila, a oni koji su na ovakav način usvojili jedan zakon, i to zakon o slobodi vjere, ja mislim da su već sami sebi rupu veliku iskopali. Kako činili tako im Bog dao. Amin!

Nakon toga sveštenstvo i monaštvo, vjerni narod, predvođeni vladikom Jonikijem su došli u Hram Hristovog Vaskrsenja, gdje su se pomolili za našu Crkvu i sav narod, pozivajući sve na ljubav, mir i slogu i potom se u miru razišli.

Patrijarh srpski Irinej poziva državne vlasti Crne Gore, posebno pripadnike Ministarstva unutrašnjih poslova, da odmah prestanu sa brutalnim terorom nad Srpskom crkvom, njenim sveštenstvom i vjernim narodom: Neljudsko prebijanje vikarnog Episkopa dioklijskog g. Metodija, sveštenikâ i srpskih pravoslavnih vernika, samo zato što su Srbi i što su pravoslavne vere, čin je nezabeležen u Evropi od pada fašizma i prestanka boljševičkog terora.

Nakon izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i dešavanja u zemlji, službenik Centra bezbjednosti Nikšić Miloje Šćepanović nakon 30 godina radnog staža daje otkaz kako bi bio slobodan čovjek i pravoslavni hrišćanin: Nisam mogao da intervenišem protiv svojih komšija i prijatelja. Otišao sam u Centar za bezbjednost, zahvalio se i napustio Ministarstvo unutrašnjih poslova

Njegov primjer u danima koji su dolazili slediće i drugi slobodni i hrabri vjernici.

Povodom izglasavanja diskriminatornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je bio uperen protiv svetosavske Crkve, čime je pogrebeno pravo i pravda u crnogorskom zakonodavnom domu, Episkopski savjet Eparhija Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori naložio je da na svaka dva sata do Božića, na svim hramovima, zvone zaupokojena zvona, a poslije večernjih službi da se služi Moleban Presvetoj Bogorodici, koji se služi u nevoljama i iskušenjima koja snađu Crkvu Božiju i njene vjerne.

Nakon odsluženog Molebna Presvetoj Bogorodici u Cetinjskom manastiru, 27. decembra, otac Obren Jovanović, sekretar Mitropolije i arhijerejski namjesnik cetinjski, kazao je da je Gospod sve što se dešava dopustio radi naše dobrobiti i spasenja, da provjeri našu vjeru.

Mi se danas molimo prvo za sebe, da očistimo svoju dušu od tuge kojom smo se napunili ovih dana. Ali, ujedno molimo se za sve one koji nisu imali uši da čuju, oči da vide, koji nisu imali srce da otvore da prime riječ brata svojega, duhovnog oca svojega, svojih sveštenika, svoga naroda. Ništa drugo nego da ovaj sveti starac Mitropolit od 82 godine, ide ulicama podgoričkim i kleči pred nekom djecom znanom i neznanom, koja su juče držala neke apologije koja nemaju veze sa istinom. Ali Bog dopušta u vremenima i takve stvari da se i oni pokažu kakvi su.

Nebo ne daje nikome vlast da bi trajala vječno i da bi nekoga maltretirao. Ovaj snijeg duhovni koji je pao danas u Crnoj Gori, nije pao da se mi sledimo i da se naše srce uplaši, ili da stradamo, nego da svak pokaže svoj trag, ko je vjera i ko nevjera. Zato neka Gospod Bog prvo nama da snage da ovaj krst koji treba da ponesemo, dostojanstveno ponesemo, da bi pokazali i onima koji nemaju tu ljubav Hristovu čemu i oni treba da streme.

Poslije godinu dana od donošenja diskriminatornog zakona od strane sada već bivšeg režima, na dnevnom redu sjednice Skupštine Crne Gore, zakazane za ponedjeljak, 28. decembar, trebalo bi da se nađe Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. O njemu će glasati pozicija, poslanici pobjedničkih koalicija koje su došle na vlast na krilima narodnog oslobođenja i nezadovoljstva pokrenutog upravo donošenjem spornog Zakona o slobodi vjeroipovjesti, i današnja opozicija, koja je u prethodnom sazivu izglasala to bezakonje.

Mitropolija crnogorsko-primorska, sjećajući se predbožićnih dana iz prošle godine kada je naš vjerujući narod visoko uzdignuo barjak svoje vjere za odbranu svetinja, juče je izrazila veliku blagodarnost svima koji su na bilo koji način podržali Srpsku pravoslavnu crkvu u njenoj opravdanoj borbi protiv diskriminatornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i nepravde kojoj je bila izložena od strane bivše vlasti.

Vesna Dević