Na praznik Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog, Vladika Dimitrije načalstvovao je Svetom Arhijerejskom Liturgijom u manastiru posvećenom Svetom Vasiliju, koji se nalazi u njegovom rodnom mjestu. Preosvećenom Vladici sasluživalo je sveštenstvo i sveštenomonaštvo Eparhije Zahumsko – hercegovačke.
Besjedeći po Jevanđelju Vladika Dimitrije je naglasio kako je Sveti Vasilije svuda pratio poziv ljubavi Božije: ”Ako ko hoće za mnom da ide, neka se odrekne sebe, neka uzme krst svoj i ide za mnom”. Taj dječak nije polagao nade u svoju silu, već u silu Božiju, znajući da je Bog preveliki, premudar i presilan. Odrekao se sebe, uzeo krst svoj i sve što mu je dolazilo u životu smatrao je kao Božiju volju, kao ljubav Božiju i kao priliku da se ispravi i bude bolji. Vladika je pojasnio da ići za Hristom i danas znači izučavati Jevanđelje, živjeti po Jevanđelju, čujući riječ Božiju držati je. To nije manje nego što su imali Sveti apostoli i oni koji su živjeli u vremenu kad je Bog hodio među ljudima na zemlji, jer u crkvi Božijoj čovjek ima živo prisustvo Hristovo. Govoreći o Svetoj Ani, majci Svetog Vasilija, Vladika je istakao da je istinito svejdočanstvo koje su mrkonjićani ostavili i sačuvali. Ona pripada starim pretkinjama, koje se, sledujući riječima apostola Petra, nisu ukrašavale spolja, već su ukrašavale skrivenog čovjeka srca. Ukrašavale su se u nepropadljivosti tihoga i krtokoga Duha, a upravo to su osjetili prisutni pri obretenju moštiju pojasnio je Vladika, jer se tihost i krotost uvijek osjeti tamo gdje je Bog prisutan i gdje pokazuje Svoju naročitu milost. Moleći da Bog podari da se vjerni pokažu dostojni velikog dara pronalaska moštiju majke Svetog Vasilija i mogućnosti poklonjenja, koju mnogi pravednici nisu dočekali, Vladika je poželio da u danima strašnih tragedija djelo staranja sina za majku i majke za sina otkrije šta znači roditeljstvo.
Po Otpustu Vladika Dimitrije poželio je da svi sabrani prime blagoslov Svetoga mjesta, Gospoda i Spasitelja, Svetog Vasilija i njegove Svete i blažene majke. Veličajući odnos majke i sina, Vladika je istakao da odnosi među hrišćanima treba da budu ozbiljni, radosni i odgovorni. Ljudi, a posebno mladi, su pozvani da se s pažnjom odnose prema ljudima koje sreću u životu, jer Bog čovjeku šalje one koje sreće kako bi tu na zemlji započeli vječni odnos, i kakav odnos čovjek ovdje izgradi sa ljudima i sa Bogom tako će biti i u Carstvu Nebeskom.
Nakon svečanog litijskog hoda, izvršeno je osvećene slavskog kolača, a mošti majke Svetog Vasilija, koje su sveštenici nosili na čelu litije, unesene su u hram.
Izvor: Eparhija zahumsko–hercegovačka
