Danas, 19. novembra 2025. ljeta Gospodnjeg, navršilo se 10 godina od blaženog usnuća mati Fevronije (Božić) – igumanije Pećke patrijaršije, koja je skoro šest decenija na tom svetom mjestu svjedočila Hrista raspetog i vaskrslog, trpeljivo noseći na svojim plećima sve ono kroz šta je, u drugoj polovini 20. i početkom 21. vijeka, prolazila ova svetinja djeleći sudbinu i stradanje našeg naroda i svete kosovsko-metohijske zemlje.
Govoreći o mati Fevroniji, blaženopočivši Mitropolit Amfilohije je isticao da je ona sav svoj život posvetila Hristu Gospodu: “Hodila je kao bogomoljka za Svetim vladikom Nikolajem, zamonašila se i brinula o Svetom Arseniju Bradvareviću Mitropilitu crnogorskom, tokom njegovog kućnog pritvora u manastiru Ozren. 1957. godine je poslata u Pećku patrijaršiju, koja je sačuvana zahvaljujući njoj i sestrinstvu.”
Mitoropolit je govorio da je mati igumanija svoju vjeru naročito pokazala 1999. godine kada je došlo novo nacifašističko zlo na KiM, tokom kojeg je naš narod doživio najstrašnije stradanje i progon sa vjekovnih ognjišta, a 150 hramova oskrnavljeno i porušeno. Blagodareći ostanku mati i sestrinstva, hiljade naših stradalnika i mučenika je prošlo i utočište našlo u Pećkoj patrijaršiji. Tokom pogroma 2004. godine na KiM, uprkos upozorenjima Kfora i zahtjeva da mati sa sestrama napusti Patrijaršiju, jer ne mogu da im garantuju bezbjednost, mati Fevronija je rekla da je njen život i grob u Patrijaršiji i tu je i ostala do upokojenja. Zadivljen njenom hrabrošću, italijanski general je pomogao da se zaštiti ova svetinja Božija.
„Prava naslednica Svete Fevronije, podvižnica i ispovijednica Crkve Božije, i uvjeren sam da će je naša Crkva i zvanično pribrojati liku svetih, tako da i ove naše današnje Fevronije, imaju na koga da se ugledaju“, govorio je blaženog spomena Mitropolit Amfilohije, ističući da je mati Fevronija Pećka jedna od najdivnijih nevjesta Hristovih u našem rodu u ovom zlom i smutnom vijeku i vremenu.
Prava majka i utjeha
„Mati Fevronija je svoj ovozemaljski život provela skromno i pobožno, bila je prava majka i utjeha kako sestrinstvu Pećke patrijaršije, tako i svima kojima je trebala pomoć. Sjećamo se mati igumanije i držimo se svih pravila koja nam je ostavila. Zahvalne smo joj na svemu i ostajemo njena vjerna čada. Hvala Bogu, borimo se, ostajemo i opstajemo da se ne postidi ni mati igumanija, ni sve naše upokojene sestre ovdje.“ Ovim riječima je mati Haritina, igumanija stavropigijalne lavre Pećke, sa slušaocima Radio Svetigore prije par godina podijelila uspomene na svoju prethodnicu, blaženopočivšu mati Fevroniju, koja je važila za istočnik pravoslavlja na stradalnom Kosovu i Metohiji.
Mati Haritina je tada kazala da je sestrinstvo ove svete obitelji svakodnevno pominje i moli se za njenu dušu, iako vjeruju da je ona već spašena s obzirom na njen život.
Govoreći o životu mati Fevronije, igumanija sveštene lavre Pećke kaže da se ona bila čestita, pobožna, danonoćno se molila, tako da se slobodno može reći da se njena pobožnost odvajala od svih drugih monahinja.
“Živeći s njom stekli smo dosta iskustva i skromnosti, što nas je održalo tokom ovih teških godina na KiM, a i ne želimo drugačije da se ponašamo”, poručila je mati Haritina i dodala da je monaški put mati Fevronije jako dug.
Zamonašila se sa 19 godina u manastiru Jovanju u Ovčaru, za vrijeme Vladike Nikolaja, gdje je provela 12 godina, od 1940. do 1952. godine, a poslije toga bila je i u drugim manastirima. Kada se ugasilo muško monaštvo, 6. aprila 1957. godine prešla je u Pećku patrijaršiju. Uspostavljanje ženskog manastira, kako kaže mati Haritina, naišlo je na protivljenje stanovništva Peći i okoline.
“Ali živeći ovdje i pokazujući veliku skromnost i duhovnost, narod je prihvatio i poštovao mati Fevroniju sa sestrinstvom”, nastavlja svoje sjećanje mati i ističe da je to poštovanje naroda prisutno do dana današnjeg, kao i želja da uvijek budu sa sestrama i pomažu za sve što je potrebno.
Mati Haritina je upoznala blaženopočivšu mati Fevroniju kada je sa ljubavlju primila u ovu svetinju. Pored mnogih poslušanja, bila je uz mati u mnogim prilikama kad je trebalo, ali, ističe, nije se time izdvajala od drugih sestara.
Mati Fevronija je sa sestrinstvom prošla sva iskušenja kroz koja je prošao i naš narod na KiM, pogotovo u toku i poslije ratnih dešavanja: “Bilo je mnogo teško, i 1999, i poslije 2004. godine… bilo je muke i nevolje, ali molili smo se Majci Božijoj, Svetim patrijarsima i arhiepiskopima u ovoj svetinji, da nas sačuvaju. Mati igumanija je kazala da ne želimo odavde da idemo, da se selimo, što su sve sestre i prihvatile. I zajednički smo ostale sve do njene smrti, ako Bog da i dalje ostajemo u ovoj svetinji.”
I u svojoj bolesti, mati Fevronija se nije predavala, puno se molila i trudila da sve bude u redu: “Često bih je zaticala i poslije ponoći da čita Psalatir, Jevanđelje, žitija…pa joj kažem: Mati, molim vas lezite, odmorite se, ne možete da izdržite tako. Ona bi odgovarala da mora da se potrudi i moli za sve nas, da nas Gospod zaštiti od svega što se ovdje dešava i da nam pomogne. Imala je veliku vjeru i ljubav prema Crkvi, sestrama, narodu, ovoj svetinji… i bila je uporna da se ne iselimo, pa ako treba i da postradamo.”
Svoje sjećanje mati Haritina je završila riječima da nema potrebe da ona mnogo govori o životu mati Fevronije, jer je ona svojim životom sve kazala, a da sestre Pećke patrijaršije ostaju vjerne njenom životu i ljubavi kojom ih je okupila i sačuvala.
Voštanica mati Fevroniji
Povodom desetogodišnjice upokojenja znamenite mati Fevronije (Božić), podsjećamo i na emisiju Radio Svetigore, Kosmetska kandila: Voštanica mati Fevroniji, emitovanu 2020. godine, koja je bila posvećena upravo ovom kandilu vjere Srpske pravoslavne crkve na raspetom Kosovu – mati Fevroniji.
***
Mati Fevronije je rođena 29. septembra 1921. godine kao Petra Božić u selu Sandići kod Brčkog. Zamonašila se sa 19 godina u manastiru Jovanju u Ovčaru. Tu je provela 12 godina, od 1940. do 1952. godine. Tada prelazi u manastir Tavnu, gdje ostaje do 1956. godine. Nakon toga biva premeštana u još nekoliko manastira, da bi 6. aprila 1957. godine prešla u manastir Pećka patrijaršija. Tada je u njemu boravilo svega četvoro ljudi — otac Serafim sa jednim bogoslovom i dvije monahinje.
Za njeno vrijeme i njenim zalaganjem urađeno je mnogo za manastir: crkva je obnovljena i prepokrivena olovom, u manastirskoj porti su otkopani mnogi temelji srednjovjekovnih konaka, napravljena je zvonara, podignut je novi konak…
U noći 16. marta 1981. godine kada je izbio požar na krovu konaka iz 15. vijeka, spasavajući od vatre drevne relikvije, mati je ostala zarobljena u manastirskoj riznici. Vrata su bila zatrpana, na prozorima su bile gvozdene rešetke, a plafon je prijetio da padne svakog trenutka, a mati Fevronija je uporno sakupljala ikone i krstove u filigranu, rukopisne knjige i ostale dragocjenosti. Spasena je tako što je monah Damaskin uspio da iščupa rešetke sa prozora.
Prisustvovala je činu ustoličenja 43, 44. i 45. patrijarha Srpske pravoslavne crkve – Germana, Pavla i Irineja i bila svjedok svega što je zadesilo Pećku patrijaršiju i Kosovo i Metohiju u drugoj polovini 20. i početkom 21. vijeka.
Prestavila se u Gospodu 19. novembra 2015. godine.
Priredila: Vesna Dević
