Na 28 nedelju po Duhovdanu kada naša Sveta Crkva proslavlja Svetu Velikomučenicu Varvaru i Svetog Jovana Damaskina, – služena je Sveta Liturgija u podgoričkom hramu.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Mirčeta Šljivančanin starešina Crkve uz sasluženje protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja-stavrofora Dragana Stanišića i đakona Luke Pavićevića.
Na liturgijske vozglase odgovarali su polaznici Škole pojanja Sveti Đorđe, pod rukovodstvom protojereja Jovana Radovića.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Mirčeta Šljivančanin:
,,Približavajući se prazniku Hristovoga Rođenja, – slušamo priču koju donosi Sv. Apostol i Jevanđelist Luka.
Čuli smo da je neki čovjek zgotovio veliku večeru i pozvao na nju, mnoge. Ovu priču možemo protumačiti tako što ćemo se osvrnuti na istoriju našega spasenja, još od Staroga Zavjeta.
Vi znate da je Gospod izabrao jedan narod, da se kroz njih odvija Božiji plan, – ono što je Gospod predvideo, da bi nas spasio i priveo sebi. I upravo je taj narod čuvao riječ Božiju i zalog spasenja, sve do momenta i dana, dok nije došao Spasitelj, Mesija.
Ova priča govori o tome, kada je došao Sin Božiji, da je isti taj narod bio pozvan da ide za Gospodom; međutim, oni Ga nijesu prepoznali, nijesu se odazvali na tu večeru – a onda je Bog pozvao sve druge ljude, ovoga svijeta; svi ljudi su pozvani u Carstvo Božije. Isus je Spasitelj svih naroda, svih onih koji se odazivaju na tu gozbu, koju Gospod priprema svima onima koju vjeruju u Njega i u Njegovoga Sina Jedinorodnoga.
Međutim, ovu priču možemo primeniti na svakoga od nas – zar ova Sveta služba nije preizobilna večera, na kojoj nas Domaćin doma ovoga poziva da u njoj učestvujemo i raduje se našem odazivu.
Zar kao i u ovoj jevanđelskoj priči – mnogi jutros iz ovoga grada se nijesu izgovorili, kao da svo blago i sva dobra koja imamo nisu od Boga.
Sam naš život je dar Božiji; ali mi se često na taj poziv Božiji oglušimo ili se sporadično odazivamo, ponekad. A Gospod nas neprekidno poziva na ovu trpezu na kojoj nas hrani najvažnijom hranom koju čovjek može da primi,- Svetim pričešćem, blagodaću i Milošću Svojom.
Kod nas ne bi trebalo da ima izgovora da ne dođemo na službu Božiju, – jer to je važnije od svakog zemaljskog posla, jer je ovde u pitanju Dar Života, hrana vječnoga Života – koju postavlja Gospod na Svetoj trpezi.
Ova jevanđelska priča i post koji postimo nas opominje – da smo uvek spremni da se odazovemo na poziv našega Domaćina i Sina Njegovoga; da ništa ne pretpostavimo tome pozivu.
Svakoga dana hrišćanin treba da osjeća da pred Bogom živi i diše i da će dati odgovor za svoj život.
Primer toga su nam Svetitelji koje danas slavimo – Svetog Jovana Damaskina (koji nam je ostavio himne koje pjevamo u našoj Crkvi, odazvavši se pozivu Božijem, stvorivši tako najsavršeniju poeziju koja postoji u svijetu), kao i Svetu Velikomučenicu Varvaru koja je primjer svedočenja vjere – životom svojim – koji je položila na oltar Ljubavi Hristove.
Danas je takođe praznik naše djece, – Djetinjci, neka Gospod i njih ukrijepi kako bi uzrasli u dobre i blagoslovene ljude. !“ – poručio je prota Šljivančanin u podgoričkom hramu.
Potom su svi oni koji su se pripremali pristupili Svetoj Čaši u svetoj tajni pričešća.
Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogeorgijevskom Domu uz prigodno posluženje. Tom prilikom polaznici Škole veronauke Sveti Đorđe, nakon održanog časa – izveli su kratak program izvođenjem recitacija, koje je pripremila njihova veroučiteljica Nadica Radović.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
