U devetu nedjelju po Duhovima, 10. avgusta 2025. ljeta Gospodnjeg, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svete apostole i đakone Nikanora, Prohora, Timona i Parmena i Svetog sveštenomučenika Miloša Grkovačko-crnoluškog saborno i molitveno bilo je u ostroškoj svetinji.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je protojerej-stavrofor Nenad Tupeša, profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči, a sasluživali su mu jereji Dušan Vučić iz Eparhije Zapadno-evropske i Obren Damjanac župski paroh, ostroška sabraća jeromonasi Nikolaj i Natanailo, te đakon Lazar Supić.
Sabranju je molitveno prisustvovao ostroški iguman arhimandrit Sergije, brojno monaštvo i vjernici.
Poslije čitanja začala iz Svetog Jevanđelja o lađi na kojoj su apostoli i koja tone, sabranima je besjedio o. Nenad.
– To more koje se uzburkalo nije ništa drugo nego more ovoga svijeta, ovaj svijet u kome živimo, a lađa koja se našla na pučini toga velikog uzburkanoga mora jeste Crkva Božija. Valovi koji se trude da potope lađu i da uznemire one koji su na njoj jesu zli duhovi podnebesja za koje Apostol Pavle kaže da naša borba nije protiv krvi i mesa, nego upravo protiv zlih duhova podnebesja. I zato to more koje sile demonske i sile ovoga svijeta uzburkavaju, žele da potope ono služi kao sredstvo spasenja, kao sigurno utočište svakog onog ko želi da dođe na lađu. Vidimo da je krmanoš onaj koji plovi morem i koje talase zapljuskuju sam Hristos – rekao je o. Nenad.
On je naglasio da na primjeru Petra koji je posumnjao da može po riječi Hristovoj da hodi po vodi, možemo pronaći sebe.
– Isti ovaj apostol Petar, koji čuje riječ Gospodnju i kada kaže, ako si ti, kaži mi da dođem k tebi po vodi. I kreće Petar, ali od jednog momenta pada u malovjerje i počinje da tone. I mi kao Petar kad čujemo riječ jevanđeljsku, kad posvjedočimo neko čudo blagodati Božje u dušama našim, obradujemo se kao oni, krenemo puni snage duhovne u ovaj svijet pa počnemo da propovijedamo reč Božiju ovome svetu. A da kada nas valovi iskušenja zapljusnu, javi se jedna sjenka sumnje u srcu našem, da li to ima smisla sve što mi radimo, da li je to zaista Hristos vječni Bog i Logos, kao čovjek čudotvorac i čudotvori Bog? I onda počinjemo polako da tonemo u sopstvenu sujetu, u sopstveni grijeh, u sopstveno malovjerje. Ali je sreća ako bivamo kao Petar pa kažemo, Gospode pomozi mi- rekao je o. Nenad.
Sabrani su se na Liturgiji pričestili Svetim Hristovima Darovima.
Izvor: Manastir Ostrog
