U ponedeljak, 28. februara 2022. godine, održana je osma dijaloška tribina u organizaciji Crkvene opštine Podgorica, u Svetogeorgijevskom domu pored Crkve Svetog Đorđa pod Goricom.
Večerašnji učesnici, protojerej Jovan Radović i doc. dr. Snežana Barjaktarović Labović, higijenolog , zajedno sa moderatorom ocem Gojkom Perovićem, govorili su na temu „ Duhovni i tjelesni aspekt posta“.
Otac Jovan je započeo svoje izlaganje podsjećanjem na to da je predstojeći post najozbiljniji post, kome treba da posvetimo najviše pažnje. Zbog toga je Crkva ustanovila mjesec dana pripreme, kada na Liturgiji slušamo jevaneđeljske odjeljke koji nam daju smjernice i uče nas kako da osmislimo post.
U prvoj priči o mitaru i fariseju govori se da je najveće zlo gordost, a gordost je nipodaštavanje drugoga i izdizanje sebe iznad ostalih, objasnio je otac Jovan i naglasio da treba da uđemo u borbu sa svim što predstavlja gordost.
U nedelji o bludnom sinu učimo o istinskom pokajanju, koje je povratak u dom Očev. Otac Jovan je istakao da se u bogoslužbenim knjigama ova priča naziva priča o milostivom Ocu, jer je Očeva ljubav ta koja sinu vraća dostojanstvo.
Nedelja praštanja uči nas da su uzaludni svi postovi i trudovi, ako imamo zlopamćenje prema bilo kome u našem okruženju i da u post treba da uđemo potpuno izmireni sa svima, zaključio je otac Jovan.
Potom je moderator dao riječ gospođi Barjaktarović Labović, koja je najprije zahvalila svojim kolegama higijenolozima na prisustvu tribini. Ukratko je objasnila šta je to higijenologija. Naglasila je značaj preventive, sprečavanja poremećaja uzrokovanih ishranom, od kojih su najvažnije bolesti nepravilne ishrane i bolesti koje se prenose kontaminiranom hranom.
Istakla je da je apstinencija od pojedinih vrsta hrane pravilna ishrana i da svako ko hoće da se hrani zdravo, trebalo bi da jede kao dijabetičar. Posebno je naglasila potrebu uzdržavanja od čvrstih vidljivih masti, koje dovode do ozbiljnih bolesti. Takođe je kazala da hljeb nipošto ne treba isključivati, već birati zdravije vrste, kao što je integralni hljeb.
Uzdržanje vidi kao jedini način da održimo dobro zdravlje.
Otac Jovan je potom govorio o bogosluženju Velikog posta, naglašavajući značaj i dubinu Trioda, bogoslužbene knjige koja se koristi u toku posta, a čiji su pisci bili izuzetni poznavaoci psihologije grijeha i vrline, kao i vještine pokajanja. Objasnio je da se atmosfera bogosluženja mijenja, da preovlađuje čitanje umjesto pojanja, i da se čine metanije-zemni pokloni , uz molitvu Svetog Jefrema Sirina, koja objašnjava šta je pokajanje.
Posebno mjesto u velikoposnom bogosluženju ima Liturgija Pređeosvećenih Darova, koja se služi svake srijede i petka.
Pojasnio je da najpravilniji post predstavlja nejedenje do tri sata popodne pet dana u nedelji, dok se subotom i nedeljom praktikuje ublažena varijanta, uz upotrebu ulja i vina.
Cilj posta je u stvari da „budući gladni gladni od zemaljske i fizičke hrane osjetimo glad za Bogom kao jedinim izvorom našega života“ kazao je otac Jovan. Pozivajući se na oca Aleksandra Šmemana, rekao je da je đavo prevario Adama tako što ga je ubijedio da će mu hrana biti izvor života. U pustinji je Hristu ponudio istu podvalu, na šta je Gospod odgovorio da čovjek ne živi samo o hljebu, već o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih. Izvor života je dakle u Hljebu nebesnom koji nam se daje kroz Sveto Pričešće.
Citirao je i Svetog Vasilija Velikog koji je za post rekao da je slika rajskoga života, jer je Bog čovjeku u raju namijenio bilje za hranu.
Pojasnio je da je cilj posta obesnaživanje strasti koje jačaju od stomakougađanja, kao i izdizanje iznad svakodnevice, konstatujući da se sit čovjek ne moli Bogu. Naglasio je važnost Božije blagodatne pomoći, koja nam omogućava da izdržimo ono što sopstvenom snagom teško možemo.
„Cilj posta nije da ubijemo svoje tijelo, već da ubijemo svoje strasti“, zaključio je otac Jovan.
Doktorka je istakla važnost umjerenosti i u postu i van njega. Kazala je da je mala šansa da posteći dovedemo organizam u nutritivni deficit, kao i da su u većem riziku vegani.
Najvažnije je šta, koliko i kada jedemo, kao i kao je ta hrana pripremljena. Ne važe za svakoga ista pravila, već su razni faktori koji ih određuju.
Pojasnila je da raznovrsnost ne znači da treba svakog dana da jedemo deset vrsta voća i povrća, već svakog dana po malo. Naglasila je da naročito djecu treba učiti važnosti unosa povrća i vode, jer je kod velikog broja djece primijećena gojaznost.
Takođe, polovina umrlih premine od hroničnih nezaraznih bolesti, koje su povezane i sa načinom ishrane.
Kazala je da mnogi od ovih problema mogu da se riješe, ali je potrebno udruženo djelovanje mnogih institucija, koje ne pokazuju dovoljno interesovanja za poboljšanje javnog zdravlja.
Doktorka je podvukla neminovnost fizičke aktivnosti, koja u postu nije zabranjena, već naprotiv. Preporučila je takozvanu aerobnu fizičku aktivnost, koja traje dugo, a umjerenog je intenziteta, naglašavajući da je svaki korak važan.
Otac Gojko zahvalio je učesnicima i publici, najavljujući sledeću tribinu koja će biti vezana za bogoslužbene teme.
Lazar Šćekić
