U Svetogeorgijevskom domu pod Goricom, u okviru dijaloške tribine na temu „O koristi čitanja Svetog pisma“, protojerej-stavrofor Gojko Perović ugostio je sinoć, 31. januara, gospodina Mila Šćekića, izuzetnog poznavaoca Biblije.
Gospodin Šćekić na početku je kazao da savremeni čovjek sve manje i sve rjeđe shvata da je povratak Svetom pismu i povratak izvorima duhovnosti zapravo povratak suštini čovjekovoj, smislu čovjekovog života. „To je najbolje osmišljen način za čovječiji život – poštovanje drugog, poštovanje prirode, a to je ono što je razborito, mudro i intuitivno.“ Ocijenio je da cijela naša civilizacija počiva na mudrosti, znanjima i temeljima Svetog pisma.
Naglasio je da je za čitanje Svetog pisma neophodan trud i želja, jer je bez blagodatnog rukovodstva svetih Otaca vrlo lako zalutati u dušegubne zablude pri tumačenju istina svetog Otkrivenja Božijeg. „Za pravilno timačenje Svetog pisma potrebno je blagodatno prosvetljenje Duhom Svetim, što pokazuje primjer mnogih svetih Otaca. Kako kaže Sveti Zlatoust, onima koji ispituju Pisma, potrebno je prosvetljenje Duhom Svetim, da bi pronašli ono što traže, i da bi sačuvali ono što pronađu.“
Istakao je da Sveto pismo treba čitati molitveno i sa strahopoštovanjem, jer je u svakoj riječi po kap vječne istine, a sve riječi sačinjavaju bezobalni okean vječne istine. Sveti Oci preporučuju ozbiljnu pripremu za čitanje i izučavanje Svetog pisma, koja se sastoji najprije u molitvi.
Poslije Svetog pisma, naveo je Braću Karamazove kao djelo koje je toliko superiorno da nadilazi sve efemernosti ovoga vremena.
Podvukao je da je Bog Starog i Bog Novog zavjeta isti Bog, nasuprot tendencija da se podijeli Stari i Novi zavjet i da se kaže da Bog Starog zavjeta i Bog Novog zavjeta nisu isti, već da je Bog Starog zavjeta isljučivo Bog koji želi kaznu i Bog koji je gnjevan, a da je Bog Novog zavjeta Bog samo Bog ljubavi.
Na pitanje šta žele od nas sveti Oci, autori Svetog pisma, apostoli, proroci, odgovara da žele od nas pokajanje, čistotu i usavršavanje sebe.
Od djela Mitropolita Amfilohija, izdvojio je citat: „Sjećam se kad moj pokojni otac reče – Nemoj ti tako da radiš, a ja rekoh – Kako onaj drugi može? Otac reče – Ma može on, ali ti ne možeš. Znaš li čiji si ti? Tada nijesam razumijevao taj savjet, ali mi je sad potpuno jasan. Ne mogu ja koji sam potomak Svetog Save i Simeona, Svetog Lazara Kosovskog, Svete majke Angeline i majke Jevrosime, Svetog Petra Cetinjskog, ne mogu ja da budem nikogović, ne smijem da budem, jer postoji neko koji me vraća meni samom i služi kao mjera mog poštenja i dostojanstva.“
Lazar Šćekić
