Dijaloška tribina na temu „Čućete glasove o ratovima…“ održana je u utorak, 17. oktobra 2023. godine, u Svetogeorgijevskom domu pod Goricom.
Otac Gojko Perović, moderator tribine, predstavio je temu večeri, rekavši da će govoriti o zlu u svijetu koje trenutno vlada, a koje je putem svih religijskih objava i duhovnih uvjerenja najavljeno i prorokovano i da ovaj svijet u zlu leži, ali da su ljudi pozvani da se protiv zla, sukoba, netrpeljivosti i rata bore.
Njegovi gosti bili su Miodrag Lekić, diplomata i političar i Dževdet Pepić, istoričar i građanski aktivista.
Gospodin Dževdet Pepić na početku je govorio o tome kako je rat najveće zlo, iako se ratovi dijele na opravdane i neopravdane, ali nijedan u suštini nije dobar: „Ono što stvarno moramo da shvatimo jeste da je svaka žrtva naša, bila ona ukrajinsko dijete, rusko, špansko, američko, palestinsko, izraelsko, bilo čije.“
Kazao je da su česta opravdavanja ratova u ime vjere i nacije, ali da se u njima uvijek krije neki interes, te da kada bi se poštovala religijska moralna načela, ratova ne bi bilo: „Ja imam podosta godina, ali stvarno nisam sreo još nijednog vjernika, bez obzira koje je konfesije, da može da mrzi nekog drugog.“
Citirao je palestinskog pjesnika koji kaže da ne zna ko je kriv za rat, ali zna ko je platio cijenu, odnosno da najveću cijenu plaćaju ljudi koji nikakve veze sa ratom nemaju.
Istakao je da se miru veoma teško daje šansa: „Istorija je jedna velika učionica, ali istorija je veliko zlo. Uvijek mogu da izvučem nešto što mi odgovara i nešto što mi ne odgovara. Mislim da ima više pozitivnih primjera, jer neko nekoga uvijek spasava. Ne zaboravimo Šindlerovu listu.“
Gospodin Miodrag Lekić kazao je da je rat konstanta u istoriji. Obratio je pažnju na terminologiju koja se koristi kako bi se opisao ovaj fenomen, kao i na vrste ratova. Podsjetio je na period Hladnog rata, kao i trijumfalizam na početku devedesetih kada je konstatovan kraj Hladnog rata i pad Berlinskog zida, te da bi mogao cijelo veče da nabraja koji su ratovi poslije toga bili.
Govorio je o zloupotrebi demokratije i fenomenu njenog „izvoza“.
Objasnio je istorijat nastanka države Izrael, nakon perioda od devetnaest vjekova koji su Jevreji proveli bez države, ali sa sviješću o sebi. Podvukao je činjenicu da su, prema učenjima i knjigama, Mojsije, Isus i Muhamed, osnivači tri monoteističke religije koračali Jerusalimom, što govori o tome kolike su tu naslage istorije i kulture.
Istakao je primjere Nelsona Mendele, kao i Gandija i Nehrua, koji su pokazali da se pameću, a ne silom mogu postići rezultati. Ipak, otpor je nekad neminovan.
Konstatovao je da u izraelsko-palestinskom sukobu potreban kompromis, a za kompromis je potrebna hrabrost.
Na kraju je zaključio da kada se ubijaju ljudi, individualna sudbina čovjeka je tako bitna, ali se obično pokriva sa narodima i velikim ciljevima.
Otac Gojko zahvalio je prisutnima i najavio sledeću tribinu krajem oktobra, kada će biti riječi o sto šezdesetoj godišnjici osnivanja prve srednje škole u novovjekovnoj Crnoj Gori – Cetinjske bogoslovije.
Lazar Šćekić
