Praznik Svetog Save, prvog arhiepiskopa srpskog, danas je svečano i molitveno proslavljen u Cetinjskom manastiru, služenjem Svete liturgije, osveštavanjem i rezanjem slavskog kolača koji su prinela djeca vjeronauke pri ovom manastiru. Liturgijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Obren Jovanović, uz sasluženje protosinđela Isaka, protosinđela Justina, đakona Jakova, sabraće ove svetinje, đakona Aleksandra Lekića i đakona Amfilohija.
Posle pročitanog odjeljka iz Svetog jevanđelja, sabranima se riječima besjede obratio đakon Aleksandar Lekić koji je poručio da je Sveti Sava, kao otac Crkve i našeg krštenog naroda, dobio danas veliki dar, novu pobjedu pravoslavlja, odbranu prave vjere o kojoj je besjedio. On je kazao da je Sveti Sava ponosan “na svog istinitog učenika ravnoapostolnog Mitropolita i oca našeg Amfilohija, jer je kao i on obnovio i preporodio narod naš Duhom Svetim i kao pastir dobri život svoj položio za ovce”.
Besjeda đakona Aleksandra Lekića na Savindan u Cetinjskom manastiru:
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha! Ove godine, draga braćo i sestre, čini mi se, nekako nam posebno sija lik Svetog Save. Izgleda radosno, srećno, i nekako ponosno. Ponosan je na nas!
Mi smo svagda ponosni što njega imamo, ali danas možemo reći da se i on ponosi nama! Kao sveti otac Crkve i našeg krštenog naroda, dobio je najljepši poklon od svoje djece. To je odbrana prave vjere, o kojoj je besjedio i kojom je živio, to je nova Pobjeda Pravoslavlja. Pobjeda koju je izvojevao narod Božiji u Crnoj Gori. I taj dar, ne slučajno, dobio je on za veliki jubilej koji je za nama – osam stoljeća od kod je osnovao našu Episkopiju, Mitropoliju, i zasadio svoja čada kao masline u duhovnom raju.
Ponosan je Sava, bogonadahnuti ukras arhijereja, prosvjetitelj i učitelj, na svog istinskog učenika, svetog prvosveštenika i novog prosvjetitelja, ravnoapostolnog mitropolita i oca našeg Amfilohija! Ponosan jer je, kao on sam, preporodio narod naš i obnovio Duhom Svetim! Ponosan što je kao pastir dobri život svoj položio za ovce (Jn 10, 11).
Ponosan je Sava, najbolji sveštenik naš, na sveštenike koji hrabro predvodiše narod i odagnaše one lopove i vukove koji dođoše da ukradu, zakolju i upropaste Hristovo slovesno stado (Jn 10, 10)!
Ponosan je Sava, najveći monah-podvižnik, na monahe i monahinje, koji su svojom molitvom bili ognjeni stub koji je vodio narod kroz pustinju!
Ponosan je Sava, najuzorniji naš hrišćanin, na narod Božiji u sveštenom hodu koji se oslobodio straha, ponosan na one ispovjednike koji uzeše krst svoj i pođoše za Hristom, koji se ne postidješe riječi Hristovih pred knezovima ovog svijeta, ne mareći za svoj sadašnji život, posao, i ono žitejskoje popečenije!
Ponosan je Rastko – najljepše naše dijete i mladić – na onu divnu djecu i omladinu litija, iz čijih usta je, po riječi psalmpjevca, Gospod sebi načinio hvalu i učinio da zamukne neprijatelj i nemirnik; koji sada, poput mladog Save, gle čuda, postaju roditelji, učitelji i putovođe u vjeri svojim roditeljima!
Ponosan na nas, Sava, apostol vjere, danas uzvikuje: Radosti moja i vijenče moj! Tako stojte u Gospodu, ljubljeni (Flp 4, 1)! Veliki zalog, blagodatni dar, koji smo dobili na ovu Pedesetnicu Crne Gore, kako reče neko, moramo pametno sačuvati i, što je najvažnije, umnožiti, a ne proćerdati. Sveti Sava je onaj koji nam je predao „vjeru kao oklop, krst kao oružje, ljubav kao štit, kao mač – riječ Božiju“ da stojimo u Gospodu, da ostanemo i opstanemo na Božijem putu, a to nije nimalo lako. Prvine darova () dobijamo u Crkvi, braćo i sestre, na Svetoj Liturgiji, u našem hrišćanskom životu, i osjećamo predukus one radosti u Božijem Carstvu. A punoća te radosti će biti kada dostignemo do pobjede, do konačne pobjede, kako reče ono čudesno dijete, do Hristove pobjede, kada će i poslednji smrt biti uništen – smrt, u Carstvu Oca i Sina i Duha Svetog, Boga našeg, kome je slava i hvala u vijekove vijekova. Amin.
Vesna Dević
Foto: Jovan D. Radović
