Đakon Konstantin Dojić: “Ne bih ikada imao hrabrosti da ovako postupam da nisam kadio ispred nikšićkih litija”

Đakon Konstantin Dojić: “Ne bih ikada imao hrabrosti da ovako postupam da nisam kadio ispred nikšićkih litija gdje sam osjetio duh unutrašnje slobode, koji ne može ugušiti ni jedan spoljni pritisak i nepravda“

Došli smo u Crnu Goru jer volimo ovu zemlju koja ima veliko duhovno blago i etos slobode usađen u ovaj narod, koji ima jedan dubok osjećaj pravde i borbe za slobodu koji mu niko ne može oduzeti, i dodaje da su sa litijama za odbranu Svetinja, isplivali odasvud naslednici slavnih predaka u Crnoj Gori.

“Njihov duh je isplivao odasvud. Iz zidova hramova, iz šuma, iz stijenja i kamenja, kuća prokuljala je ta žeđ i duboko ukorijenjeno osjećanje slobode i pravde odasvud. Hujanje Duha svetoga , tog vjetra slobode, litijama je bilo moguće osjetiti i vidjeti tjelesnim očima. Ne znam da li bih ikada imao hrabrosti da postupam ovako da nisam bio svjedok i kadio ispred nikšićkih litije gdje sam osjetio duh unutrašnje slobode, koji ne može ugušiti ni jedan spoljni pritisak i nepravda, jer je uptavo ta unutrašnja sloboda podobije Božije u čovjeku“- kaže otac Konstantin.

Đakon Konstantin Dojić sveštenoslužitelj Eparhije budimljansko-nikšićke sa svojim maloljetnim sinom, već šesti dan se nalazi na graničnom prelazu Ilino brdo, gdje čeka da mu bude odobren ulazak u Crnu Goru.

Đakon Konstantin, na pravdi Boga, trpi stradanje iako nijednog dana nije boravio ilegalno u Crnoj Gori, jer se, odmah po svom dolasku, prije osam godina, prijavio nadležnim institucijama od koji he stalno bio odbijan i nije mu dozvoljeno da dobije boravak u Crnoj Gori, koji je i dalje u proceduri.

Osvrćući se na situaciju u kojoj se nalazi već šesti dan đakon kaže da je njegovom maloljetnom sinu i njemu teško, ali da nisu bez hrane, vode, goriva, interneta i komunikacije.

“Graničari su korektini porodični ljudi koji sve razumiju. Dozvoljavali su mi da se, sa dvije strane granice, pod kamerama, sretnem sa porodicom i advokatom. Ipak, oni koji izdaju naređenja, sprovodeći zakone na ovakav način, moraju da se zapitaju na koji način predstavljaju i brane svoju zemlju i čime se sve služe da bi ostvarili neki apsurdni politički program da kontrolišu sabornost Vaseljenske Crkve. Država ne smije da ulazi u to koga i zašto zapošljava Crkva i na koji način bira vjerske službenike. Jer ako država kontroliše ko su vjerski službenici i da li imaju ili nemaju državljanstvo to znači da država kontroliše vjersku zajednicu, što znači da u njoj nema vjerske slobode, da nema odvojenosti Crkve od države, čime je prekršen Ustav. Mom sinu je, na neki način, drago što učestvuje u svemu ovome jer je ovo naša borba za svoja prava i normalnu ljudsku pravdu što nam daje snagu. Ovdje imamo uslove slične kampovanju. Nađemo načina i da se pomolimo Bogu onako kako uslovi dozvoljavaju. Obradovali smo se kad nam je otac Aleksandar iz Trebinja za Vidovdan donio Sveto pričešće. Ovaj Vidovdan na “ničijoj zemlji“, na asfaltu graničnog prelaza, pored kamiona koji prolaze bio i širok i dubok u duhovnom smislu“ kaže đakon Konstantin.

Đakona raduje što vidi da njegova porodica i on nisu sami u ovoj borbi. ,,Iako ovo jeste naša lična, porodična borba ovo je i borba pravoslavnog naroda u Crnoj Gori za normalnu, ljudsku pravdu iza koje je stala i Božanska pravda koja je iznad svega. Često se čuju komentari da su nekoliko desetina svešteničkih porodica i naše monaštva okupatori, strani elementi ili neki agenti, iako niko do nas nije došao u Crnu Goru da bi se bavio nečim mračnim. Došli smo jer volimo ovu zemlju koja ima veliko duhovno blago i etos slobode usađen u ovaj narod, koji ima jedan dubok osjećaj pravde i borbe za slobodu koji mu niko ne može oduzeti“- kaže đakon Dojić.

Otac Konstantin kaže da su sa litijama za odbranu Svetinja, isplivali odasvud naslednici slavnih predaka u Crnoj Gori.

,,Njihov duh je isplivao odasvud. Iz zidova hramova, iz šuma, iz stijenja i kamenja, kuća prokuljala je ta žeđ i duboko ukorijenjeno osjećanje slobode i pravde odasvud. Hujanje Duha svetoga , tog vjetra slobode, u našim litijama je bilo moguće osjetiti i vidjeti tjelesnim očima. Ne znam da li bih ikada imao hrabrosti da postupam ovako da nisam bio svjedok i kadio ispred nikšićkih litije gdje sam osjetio duh unutrašnje slobode, koji ne može ugušiti ni jedan spoljni pritisak i nepravda, jer je uptavo ta unutrašnja sloboda podobije Božije u čovjeku“- kaže otac Konstantin.

Đakon Konstantin kaže i da svaka suverena država ima pravo da na svoju teritoriju pušta koga hoće i da onako kako hoće tumači svoje zakone i propise. Svaka država ima suvereno pravo da bude i maliciozna i nepravedna, ali takva država teško da može da zatraži da se nazove demokratskom, kulturnom, civilizovanom, prosvijetljenom i poštovanom. Trenutno se ne nalazim u Crnoj Gori već ispred nje. S obzirom da sam državljanin Kanade, kanadska ambasada obavlja konzularni dio posla i već su u komunikaciji sa Ministarstvom spoljnih poslova Crne Gore. Ali, koliko god Kanada bila velika i poštovana ona ne može da nametne drugoj državi kako da sprovodi svoje zakone i da li nekog može da diskriminiše. Ja sam trenutno na ,,ničijoj zemlji“ (Terra nullius). Nalazim se u svom vozilu koje je registrovano u Kanadi gdje važe zakoni međunarodnih voda, i upravo je to najbolji način da se zaštitim od progona, s obzirom da ovdje važe međunarodni zakoni, što znači da da Crna Gora ovdje nema prava“- kaže otac Konstantin.

Đakon Konstantin Dojić podsjeća da je iz Kanade došao najprije u misionarsku i vjeroučiteljsku službi, da bi ga kasnije 2015. godine preosvećeni Vladika budimljansko-nikšićki G. Joanikije rukopoložio u đakona.
,,Već u prvih devedeset dana, po stupanju na tle Crne Gore, podnio sam zahtjev za odobrenje privremenog boravka po osnovu vjerske službe ali, kao i mnogi koji su to uradili, dobio sam odgovor da vjerska zajednica, kojoj pripadam, nije registrovana kod nadležnih organa, što je čista fikcija koja služi nekoj vrsti pritiska na Crkvu i one koji žele da joj služe na teritoriji Crne Gore“- kaže đakon Konstantin i dodaje da su neistinite tvrdnje pojednih neodgovornih funkcionera da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori nelegalno gomila strano sveštenstvo.

Porodica đakona Dojića prolazi kroz veoma potresnu i dramatičnu situaciju jer pripadnici crnogorske policije, na neprimjeren i grub način, đakona Konstantina i njegovog maloljetnog sina koji je i dalje sa njim na granici, drže razdvojene od đakonove supruge i drugo dvoje djece.

Slobodanka Grdinić