U četranestu nedjelju po Duhovima, služena je Sveta Liturgija u hramu Svetih Novomučenika Momišićkih na Malom brdu u Podgorici. Na Svetoj Liturgiji, pored mjesnog paroha Pavla Božovića sasluživao je i đakon Vedran Grmuša sa Cetinja.
Nakon pročitanog začala iz Matejevog Jevanđelja koje govori o Svadbi Carevog sina sabranim vjernicima obratio se đakon Vedran Grmuša. „Priča postiče na preispitivanje sebe i svog života, kakav je naš život u Crkvi“ rekao je tumačeći ovu Hristovau parabolu đakon Grmuša.
„Da li smo mi ljudi koju kada pređu prag crkve stave masku a potom olako ulaze u svađe i sukobe?“ pitao je đakon Grmuša sve prisutne i potom podjsetio na sve svakodnevne probleme i nervoze na koje često svi nehrišćanski odreagujemo. Vjernici koji su slušali besjedu vidno su odreagovali pozitivno osjetivši da riječi besjednika dotiču živote svih vjernika.
Đakon Grmuša je govorio o tome da se u Svetom Pismu često koristi simbol svadbe, da je svadba zaista najljepša slika Crkve. „Cilj Crkve je da se zajednica Liturgije nikada ne završili“ naglasio je otac Vedran i postavio pitanje – kako izdržati vjerčnost u Carstvu Nebeskom ako nam je ovdje na zemlji nekada i dva sata Liturgije predugo.
„Produženje zajedništva je trening za stanje u kom ćemo biti u Carstvu Nebeskom“ objasnio je otac Grmuša i dodao da će sveta Liturgija biti stalno stanje u Nebeskom Carstvu. „Zamislite vječnost u Liturgiji – zato je i služimo stalno da se pripremamo za to neprekidno zajedničarenje“.
P.B.
