Prošlonedjeljni ”Razgovori o vjeri sa djecom i omladinom” u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, prošli su u znaku priče o Ljestvici Svetog Jovana Lestvičnika, te priče o podvigu u mjeri djeteta.
Sa djecom i mladima je razgovarao đakon Vedran Grmuša, sabrat podgoričkog Sabornog hrama, a moderator je bila vjeroučiteljica Zorka Pejović.
Đakon Vedran je na samom početku kratko upoznao prisutne sa životom Svetog Jovana Lestvičnika.
”Sveti Jovan Lestvičnik je bio podvižnik, monah u jednom velikom manastiru na Sinaju. On je tamo živio krajem 7. vijeka. Kako je vrijeme odmicalo i kako je sticao monaška iskustva, latio se posla i napisao zbirku pouka za svoje bratstvo i nazvao je ”Ljestvica”. U toj knjizi je iznio svoje viđenje uspinjanja uz ljestvicu duhovnog života, a kao neophodan uslov tog uspinjanja naveo je podvig i usavršavanje u vrlinama.
On je dalje govorio o podvigu u malom, odnosno o tome kako iz ugla djeteta posmatrati podvig i od malih nogu se vježbati u njemu.
”Podvig je neki napor da nešto postignemo, ma šta to bilo. Podvig nije, kako mi danas obično mislimo, rezervisan za monahe u manastiru a ne i za nas koji živimo u svijetu. Podvig je, recimo, da ako navijete alarm u osam sati ujutru, zaista i ustanete u osam. To je podvig. Ako ostanete da spavate do devet, onda smo već otišli malo dalje od podviga. Podvig je da u školi, recimo, sjedite i pažljivo slušate. To je isto podvig. I to nije stvar toga da je neko nadaren za to, a neko nije nadaren. Niko nije nadaren za to, da se odmah razumijemo, nego su i pažnja i pružanje pažnje i slušanje nekoga – stvar koncentracije. Dakle, i to je na neki način podvig.”
Kroz priču o raznolikosti talenata koje dobijamo na dar o Boga, ali i onima koje stičemo kroz podvig, skrenuo je pažnju na svetiteljeve riječi da je gordost uzrok svakog našeg pada na putu postizanja vrline, te u kontekstu njih objasnio kako to talenat drugog čovjeka za nas može postati teret i skrenuti nas sa puta sticanja ljubavi kao jedne od najvećih i najljepših vrlina.
”Bog nam daje obilje darova i svako od nas je talentovan za nešto, a opet niko nije talentovan za sve. I ta različitost svih nas je jako lijepa i jako važna. Recimo, neko je dobar u fudbalu, neko lijepo crta, neko je dobar u matematici, ovaj drugi dobro razumije fiziku, ovaj dobro igra tenis itd. Zadatak nas roditelja je da kod djeteta razvijamo osjećaj da mogu da se dive drugom djetetu, drugom biću, koje ima drugačije darove od njega samog, ali i da ga naučimo da neki svoj dar ne nametne nekom drugom djetetu, toliko da ovaj drugi može biti pritisnut idejom manje vrijednosti. Zašto je to važno? Ukoliko ne naučimo mi odrasli i djeca, da vidimo ljepotu u nečemu što neko drugi radi, jako teško možemo da stvorimo prijateljstva, jako teško možemo da komuniciramo s ljudima. Iako u potpunosti ne znamo kako će izgledati Carstvo Nebesko, mi znamo da će u njemu biti Hristos i da će ta ljubav koju smo projavljivali radujući se daru drugoga, za nas u Carstvu Nebeskom imati svoj smisao”.
Đakon je naglasio da je za projavu nekog dara ili talenta neophodan trud.
”Ljestvica nas uči tome da je vrlina neka stvar koja nije samo moja, nego moja vrlina, moj dar, koji treba da poboljša i druge, a ne samo mene. Darovi koje vi svi imate, a imate ih puno i niko nije rođen bez nekog dara, ali ono što je važno da kažemo i da znamo je, da bi se neki dar ostvario, da bi bio projavljen, potreban je trud. I zbog toga je ta riječ trud upotrijebljena i za ženu koja nosi dijete – da je ona trudna. Kada bi htjeli da opišemo ženu koja treba da donese dijete na ovaj svijet, mogli bi da napišemo dvije knjige. Međutim, prosto, slovenskim jezikom, kasnije srpskim, rečeno je da ona neko ko se trudi”.
Na primjeru prekomjerne upotrebe telefona, pojasnio je da je za razvijanje nekog dara i vrline potrebna i pažnja.
”Telefon je jedna jako korisna stvar. Kad bi pričali nekome iz 6. vijeka da mi danas možemo da zovemo nekoga u Ameriku, računajući onu razliku u vremenskim zonama, oni bi rekli: ‘To nije moguće, a ako je moguće, to mora biti da vam je Bog dao nekog anđela koji vam to sve obavlja’. Toliko je to nevjerovatno. To je danas kod nas svakodnevica. Kad nastaje problem sa telefonom? A to je opet sadarovima povezano. Problem je kad se na nešto naviknemo, toliko da to postane dio naše ruke, odnosno nas samih. Pa se onda desi da telefon, koji, kako smo kazali, može da bude i korisna stvar, dođe za trpezu, dođe u krevet, u školske klupe. Telefon sam po sebi nije problem, nego je problem što on ometa našu pažnju, a uz nedostatak ili lošu pažnju mi ne možemo tako dobro da se penjemo uz ovu ljestvicu vrlina i da razvijamo svoje darove. ”
Skrenuo je pažnju na važnost dječije igre i savladavanja prepreka, pojašnjavajući da je potreba za prevazilaženje izazova u malom kroz igru, početna vježba za trud u razvijanju darova i vrlina u velikom.
”Ono što je najvažnije za razvoj svakog djeteta i ono što mi imamo priliku da vidimo kod djece ovdje kod nas u Crkvi, je igra. Vi koji dolazite u hram znate da ovdje na službu dolazi jako puno djece. I kada bi tu djecu mi nekako pogledali odozgo, da vidimo šta rade, mi bi vidjeli da djeca uglavnom imaju neki vid igre. Nisu to nikakvi nestašluci. To je onaj trenutak kad neko dijete hoće da se popne na primjer na neku stolicu, hoće nešto da savlada. I kada savlada tu prepreku, ono napreduje. Ili recimo kod jako male djece, kada nauče kroz igru da uhvate loptu. To zna da bude jako teško. Međutim, kada jednom savlada hvatanje lopte, dijete postaje jako sretno. I to su te neke početne vježbe, mali koraci, kojima se učimo trudu, da bi i kasnije u životu, u nekom višem i ozbiljnijem pogledu, mogli da ustrajemo na tom putu razvijanja svojih darova”, kazao je između ostalog đakon Vedran Grmuša.
Na sledećim ”Razgovorima o vjeri sa djecom i mladima” u nedjelju 6. aprila, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, govoriće sveštenik Pavle Božović, starješina crkve Svetih 42 Novomučenika Momišićka i koordinator Katihetskog odbora Mitropolije crnogorsko-primorske.
Razgovori se odvijaju u kripti hrama sa početkom u 17 časova.
O. B.
foto: Saborni hram Hristovog Vaskrsenja
