Njegovo preosveštenstvo Vladika dioklijski g. Pajsije predvodio je Đurđevdansku litiju kroz Berane, povodom praznovanja nebeskog pokrovitelja manastira Đurđevi Stupovi Eparhije budimljansko-nikšićke i grada Berana-Svetog velikomučenika Georgija.
Vladika je na početku besjede podsjetio na Gospodnje riječi da Duh Sveti svjedoči za Njega, te da svjedočenje za Hrista znači svjedočenje za dobrotu, za istinu, jer se u Hristu sabira sva dobrota i u Hristu je istina koja se nikada ne mijenja.
„Svjedočiti za Hrista znači svjedočiti život, jer jedino iz Hrista Boga našeg dolazi život cijeloj tvorevini, pa i kruni svega stvorenog, tj. samom čovjeku. A kada govorimo o svjedočenju hrišćana kroz vijekove, ono uvijek svjedoči o jednom i istom Bogu. O jednoj istini i o jednom životu, ali se ono razlikovalo kroz vijekove u odnosu na način kako su hrišćani svjedočili za Hrista.
Tako u prvim vijekovima oni koji su stradali za Hrista, bili gonjeni, bili mučeni i ubijani, samo zbog toga što su ispovijedali da su hrišćani, a onda od 4. vijeka i Milanskog edikta, kada je hrišćanstvo postala i državna religija, došao zlatni period za hrišćanstvo, kada se razvija i crkvena umjetnost i sve ono što nazivamo crkvenom kulturom. Nakon toga dolazi period kada se hrišćanstvo dijeli na dvoje, kada je trebalo razdvojiti pravu vjeru od onoga što dogmatski nije bilo utemeljeno i što nije bilo utemeljeno u Svetom Pismu, a onda u 15. vijeku dolazi period stradanja Crkve Božije kada opet imamo novomučenike i to naročito važi za ove prostore na kojima se mi danas nalazimo i na kojima živimo.
Kada je završen taj period turskoga ropstva, opet na neki novi način, hrišćani su svjedočili Hrista, pa tako i mi danas. Liči ovaj današnji savremeni život na svjedočenje Hrista, na svaki pomalo od ovih perioda koje smo naveli, ali ono što mi ne možemo da učinimo, a i ne treba, jeste, da ne možemo da biramo ni mjesto, ni vrijeme u kojem ćemo svjedočiti Hrista, nego ono što nam je dato, da u tome se pokažemo kao vjerni svjedoci i učenici Hristovi.“
Potom je Vladika dioklijski govorio o Svetom Georgiju Pobjedonoscu, zaštitiniku manastira Eparhije budimljansko-nikšićke Đurđevi Stupovi i grada Berana i istakao da svetitelju nije bilo potrebno da zna kako će postradati, ali da iz njegovog života vidimo da je cijelo njegovo srce bilo predano Gospodu i da nikoga i ništa nije stavljao ispred Boga i da su to radili svi svetitelji.
„Zbog toga ni mi ne treba da razmišljamo o tome šta nas čeka, kakva će vremena doći i šta će se od nas tražiti. Treba srce da očistimo, da ono cijelo bude predato Gospodu, a onda kada dođe to vrijeme da posvjedočimo, samo to srce u kome obitava Duh Sveti, ono će nas naučiti šta je ispravno i kako treba postupati i svjedočiti Hrista. To želim i ja svima vama. Da svi zajedno jednim srcem, jednim duhom, jednim umom i svjedočimo Hrista vaskrsloga koji daje život cijelom svijetu. Neka bude srećna slava ove svete obitelji, srećna slava ovoga grada i Gospod sve da nas blagoslovi, amin Bože daj“- zaključio je Njegovo preosveštenstvo Vladika dioklijski g. Pajsije.
Lana Ostojić
Fotografije: Maksim Šestakov
Album sa fotografijama 1
Album sa fotografijama 2
