Kosmetsko-trebinjsko svjedočanstvo Dečanskog Igumana Save (Janjića) o „Vladiki djece i najvećem djetetu među vladikama“
Iguman dečanski Arhimandrit Sava (Janjić): “Vladika Atanasije i Mitropolit Amfilohije su bili ravnoapostolni učitelji našeg vremena”
Povodom druge godišnjice od upokojenja Vladike Atanasija (Jevtića), koji se upokojio 4. marta 2021. godine, iz arhive Radija „Svetigora“ donosimo razgovor koji smo na vijest o njegovom upokojenju snimili sa Arhimandritom Savom (Janjićem) igumanom manastira Visoki Dečani 6. marta 2021. godine.
„Do susreta sa Vladikom Atanasijem čitao sam o hrišćanstvu a 1986. godine, kada sam, kao student anglistike, čuo oca Atanasija na jednom predavanju istinski sam se obratio u vjeru shvativši da je naš Bog živi Bog. Sreo sam Njegovog svjedoka koji je Boga istinski poznavao. Vladika Atanasije i Mitropolit Amfilohije su bili ravnoapostolsni učitelji našeg vremena“- kazao je govoreći o blaženog spomena Vladiki Atanasiju (Jevtiću) Iguman manastira Visoki Dečani Arhimandrit Sava (Janjić) inače Trebinjac.
Za Vladiku Atanasija Sveta liturgija je bila živi susret sa Bogom i živi sabor sa Svetiteljima Hristovim, kaže otac Sava svjedočeći da je blaženopočivši Vladika u Trebinju ostavio jednu duboku evharistijsku zajednicu.
„Mislim da se nikad nismo tako žestoko molili kao dok nas je Vladika Atanasije vozio po vrletima hercegovačkim“- našalio se otac Sava, opisujući ,,vulkanski“ temperament Vladike Atanasija.
„Od trebinjske zapuštene bašte napravio je vinograd Hristov. Dolazak Vladike Atanasija, za nas u Trebinju, bio je pravi duhovni zemljotres. Vladika je probudio Trebinje i vjeru koja je bila zapretana u našem gradu, zasijana još rukom Svetog Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog. Vladika je Trebišnjicu nazivao drugim Jordanom dok je krštavajući na njoj ljude gladne i žedne Boga i istine Njegove“- svjedoči otac Sava (Janjić).
Otac Sava naglašava da je Vladika djece i najveće dijete među vladikama, Vladika Atanasije došao u Hercegovinu u ono najteže vrijeme kada je rat počinjao.
„Bio je neustrašiv. Spreman da ostane u Trvdošu i dočeka koga je god trebalo čista obraza i čiste savjesti. Vladika Atanasije je bio čovjek litije, vhoda, pokreta, za njega nije bilo statike dok je hodio stopama Svetog Vasilija Otstroškog. Išao je na mjesta najvećeg stradanja od Kosova do Jadovna bilježeći sve. Išao je za metkom a metak ga nije htio.
Bilježio je pedantno sve što je doživljavao, iako spolja neuredan naš Vladika Atanasije bio je veliki duhovni gospodin“- kaže otac Sava.
Teško da ima čovjeka koji je bolje poznavao Kosovo i Metohiju od Vladike Atanasija, dodaje Dečanski Iguman.
„Vladika je sa svima nalazio zajednički jezik, bilježeći te susrete, u čemu se pokazao kao vjerni sin ave Justina. Duboko je proživljavao stradanja svog naroda a posebno sa početkom oružanih sukoba ma Kosovu i Metohiji kada su on i Mitropolit Amfilohije odmah dotrčali da pomognu braći.
Znao je da zaplače sa svojim narodom i da ga utješi. Dokumentovao je događaje praveći spiskove o stradanju naroda koje smo iskoristili za izradu ,,Memoranduma za Kosovo i Metohiju“ u kojoj sam učestvovao“- kaže otac Sava dodajući da je Vladika Atanasije svaki kamen zalio molitvom i vinom otpjevavši pjesmu stradalnicima, doživljavajući svakoga kao svog najbližeg, pamteći i bilježeći sva imena čuvajući ih kao zlato.
„Šta su sve Mitropolit Amfilohije i Vladika Atanasije, dvojica a kao jedan, ostavili o Kosovu i Metohiji samo Bog zna. To je čitavo jedno blago. Naš stradalni narod ih je mnogo zavolio“- sjeća se otac Sava.
Iguman Visokih Dečana kaže da je radost vaskrsenja ispunjavala svaki atom bića blaženopočivšeg Vladike Atanasija.
„Nikada, ni u vrijeme najvećeg stradanja kod njega nisam osjetio beznađe i tugu. Stranci, kojih je bilo dosta na Kosovu i Metohiji bili su zbunjeni njegovom pojavom. Ali ispod te spolja gorštačke ličnosti i vulkanskog temperamenta krilo se jedno divno i toplo srce puno ljubavi.
Vladika Teodosije je u Vladiki Atanasiju i Mitropolitu Amfilohiju vidio učitelje, mnogo ih zavoljevši i mnogo naučivši od njih.
„Vladika Atanasije nas je učio da je Carstvo nebesko ovdje a da će Gospod da nam sudi po tome koliko u nama nađe lik Sina Svoga. I kada je grdio, Vladika Atanasije je ispravljao iz brige i ljubavi, držeći se uvijek crkvenog poretka. Bio je čovjek Crkve, kao žive zajednice, koju je oblikovao svojim rukama i svojim srcem. U njegovom srcu bilo je mjesta za svakoga. Svoj duh je prenio i na svoju duhovnu djecu Vladike: Grigorija, Maksima i Dimitrija i druge, i, otkrivajući u njima potencijale date od Boga, formirao od njih posebne ličnosti“- kazao je otac Sava.
Iguman Sava je uporedio ikonu Svetih apostola Petra i Pavla sa fotografijom na kojoj su zagrljeni Vladika Atanasije i Mitropolit Amfilohije, koja je na dan sahrane osvanula pod trebinjskim Platanima, rekavši da ih on i sada tako zagrljene u Carstvu nebeskom.
„Želim da vidim Mitropolita Amfilohija koji na lovćenskim visovima bdije nad Crnom Gorom i Vladiku Atanasija uz njega, jer ljudi kakvi su oni nikada ne umiru“- kaže Arhimandrit Sava i dodaje da je Vladika Atanasije je krstio njegovu majku, dok su je Vladika Grigorije i on ispratili na poslednji put, kao i njegovog oca koji je sahranjen u Sabornoj crkvi kao jedan od uvaženih građana Trebinja.
„Mnogo je veza koje imam sa Vladikom Atanasijem: Trebinje, Hercegovina Kosovo, Dečani…Vladika je, prije svega, gradio živu Crkvu, oblikujući ljude kao Božije ljude“- kaže otac Sava i dodaje da svi mi, svako na svom mjestum treba da pružimo svoj maksimum i da živimo Svetom liturgijom kako bi ostali na putu ove dvojice velikih učitelja i svetih otaca našeg doba- Mitropolita Amfilohija i Vladike Atanasija.
Ovo izdanje emisije ,,Kosmetska kandila“ posvetili smo hercegovačko- kosmetskom kandilu vjere Njegovom preosveštenstvu blaženopočivšem umirovljenog Episkopa zahumsko-hercegovačkom i primorskom Atanasiju (Jevtiću), čovjeku koji je svom svojom dušom i srcem disao za mučeničke kosovsko-metohijske krajeve, i za sve stradalne krajeve našega naroda kako i sam kaže „Od Kosova do Jadovna“.
Slobodanka Grdinić
