Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 29. avgusta, na praznik Nerukotvorene ikone Gospoda Isusa Hrista, Svetog Jevstatija drugog arhiepiskopa srpskog, Prepodobnog Romana, Prepodobnog Rafaila Banatskog, Prepodobnog Joakima Osogovskog, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Podmaine.
Sasluživali su: arhimandrit Benedikt (Jovanović) – iguman manastira Miholjska Prevlaka, jeromonah Rafailo (Boljević) – iguman manastira Podmaine, jeromonah Evstatije (Ivanović) – iguman Manastira Svetog Nikole na Obodu, protosinđel Justin (Mrenović) – iguman manastira Podlastva, jeromonah Joakim (Stojanović) – iguman manastira Vranjina, protosinđel Kliment (Boljević), protojereji Petar Cerović, Siniša Smiljić, Aleksandar Lekić i Aleksandar Orlandić, jeromonasi Jovan (Šljivančanin), Nikolaj (Antičević), Vasilije (Stojanović), Venijamin (Crnobrnja), kao i jerođakoni Josif (Đeković), Kalistrat (Bojović) i Tihik, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Prije početka Liturgije, Mitropolit je obukao u poslušničko odjejanije Darija i Uroša. U čin rase i kamilavke zamonašeni su poslušnici Veljko i Pavle sa imenima Arsenije i Avakum. U čin jerođakona Vladika je rukopoložio ipođakona Atanasija, sabrata manastira Podmaine, a u čin jeromonaha dosadašnjeg jerođakona Josifa, sabrata manastira Podmaine.
Visokopreosvećeni Mitropilit je čestitajući praznik i imendane ocu igumanu Rafailu i njegovoj bratiji, u svom arhipastirskom slovu kazao da je Uspenije Presvete Bogorodice, kao praznik koga slavi cijela hrišćanska vaseljena, donio veliku radost u svim našim svetinjama, a posebno danas, u nastavku praznika ovdje u manastiru Podmaine.
„Danas, kao što smo uobičajili, došli smo povodom imendana našega oca igumana Rafaila i njegove bratije – igumana Jevstatija i Joakima, i danas rukopoloženoga jeromonaha Josifa, i monaha Romana i Gerasima. Ali nijesmo samo imali ovdje radost zbog praznika Presvete Bogorodice i zbog imendana oca igumana i njegove bratije, nego i zbog novih, divnih i velikih događaja, značajnih za ovu svetu obitelj. Dvojicu bratije, Uroša i Darija, danas smo blagoslovili poslije početnog njihovoga podviga da budu poslušnici u ovoj svetoj obitelji, u ovome blagoslovenome bratstvu. Neka ih Gospod svojom milošću ukrijepi, da im daruje snage da izdrže podvig koji su uzeli, na koji su se opredijelili, da se dobro pripreme, ako Bog da, za monaški postrig i za služenje Crkvi.“
Ukazavši da je taj period pripreme veoma važan, Vladika je naglasio da su dvojica sabraće, koji su se lijepo pripremali, danas primili monaški postrig – monasi Arsenije i Avakum:
„Neka ih Gospod ukrijepi svojom blagodaću, svojom milošću, svojom silom, svojom ljubavlju. Da ovaj put monaškoga podviga, a možemo, možda ispravnije, reći monaškoga služenja i monaškoga smirenja, vrše na svoje spasenje i na radost Crkve Božije, na radost naroda Božijega, na slavu Božiju. Daj, Bože, da zasvijetle kao što svijeće u hramu Gospodnjem svijetle, goreći i služeći slavi Božijoj, tako da i oni u duhovnom smislu zasvijetle i da se na njima ispuni riječ Božija: Tako da se svijetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i da proslave Oca našega koji je na nebesima.“
Danas smo imali, kako je kazao Mitropolit, i vrh radosti ove svete službe kroz primanje Svetih tajni, ali i kroz Svetu tajnu sveštenstva, koju su primili naša sabraća jeromonah Josif i novi jerođakon Atanasije:
„Molili smo se svi zajedno, draga braćo i sestre, i mi u oltaru i vi u hramu, da Božija blagodat siđe i da ih ukrijepi, da ih Gospod obdari darovima Svetoga Duha i ukrijepi na svešteničku službu, odnosno na đakonsku i na svešteničku, ali to je sve u okviru Svete tajne sveštenstva.“
U nastavku besjede Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je podsjetio na veliku Tajnu sveštenstva, ističući da sveštenoslužitelji Gospodnji cio svoj život uronjavaju u dubine te tajne kroz svete službe:
„Ona donosi mnogo radosti, kao što svako služenje Gospodu donosi radost, a posebno bogosluženje, posebno oni koji su udostojeni da služe prestolu Gospodnjem, da služe u oltaru. Ali, treba dobro znati da ova služba jeste i radosna i svijetla za one koji su uzeli krst svoj i odrekli se sebe, i koji su spremni uvijek da ispunjavaju Božije zapovijesti. A zapovijest za sveštenika je Hristov primjer i Hristova riječ, On sam Gospod i Bog i Spasitelj naš i Vječni arhijerej od koga proizilazi svaka druga služba, On sam reče: Nijesam došao da mi služe, nego da služim. Zbog toga ova sveta služba zahtjeva mnogo smirenja i samoodricanja, mnogo odricanja od svoje volje. I veoma mnogo podviga da se očisti i um i srce, i duša i misao, i svako osjećanje da se prosvijetli božanskom svjetlošću i milošću.“
Osvrnuvši na pročitano jevanđelsko začalo, u kojem Gospod opominje svoje učenike da vlast koji su od Njega primili, ne upotrebljavaju za kažnjavanje i ranjavanje duša ljudskih niti za osvetu, Mitropolit je objasnio da iako ljudi griješe i navlače na sebe gnjev Božiji, sveštenička služba je takva da ublažava gnjev Božiji i izmiruje ljude sa Bogom:
„Da privodi grešnike u pokajanje blagom riječju, istinom i ljubavlju, dobrotom i milošću, jer Gospod Isus Hristos kaže: Nijesam došao da pogubim duše ljudske, nego da ih spasim. Mi, sveštenici, treba dobro da imamo na umu te riječi Gospodnje, kao i onu prethodnu: Nijesam došao da mi služe, nego da služim i život svoj da položim za spasenje svijeta. Tako i sveštenici moraju da se žrtvuju, moraju mnogo da trpe, da budu snishodljivi prema ljudskim grijesima i manama, ne bi li tako priveli one kojima je pokajanje neophodno, ne bi li ih priveli preumljenju i pokajanju, povratku u naručje Božije.“
Govoreći o velikoj blagodati koju nosi sveštenički čin i sveštenička služba, Vladika je podsjetio da Gospod popušta i na sveštenike razna iskušenja i od ovoga svijeta, ali ponajviše i zbog naših mana:
„Jer iako smo sveštenici i mi smo pod grijesima i manama i pod slabostima, pa prolazimo kroz velika iskušenja. Ali, upravo tada kada trpimo iskušenja i od svijeta i od svojih grijehova, a ponekad i po Božijem promislu, Gospod popušti da vidi kako će se Njegove sluge ponijeti u iskušenjima. Provjerava ih, da bi im kasnije dao veću blagodat i da bih uzveo na još veći stepen služenja. Kada je najteže i kada je čovjek sklon da pomisli da ga je Bog ostavio i da nema niotkud pomoći, tada treba ostati čvrst, pouzdan na putu Gospodnjem – izdržati, smiriti se, moliti se Bogu. Kajati se za svoje grijehe i prizvati Božiju blagodat i milost, i ona će sigurno doći i pokazati da je silna Desnica Gospodnja – toliko moćna da odagna svako iskušenje.“
Po riječima Arhiepiskopa cetinjskog pred onima koji služe Gospodu, nema nikakve nepremostive prepreke, nego Gospod postavlja prepreke da bismo se što bolje izvježbali, da bi se što više projavila slava Gospodnja i da bi Njegovi sveštenoslužitelji, a to se odnosi i na sve hrišćane, dobili prolaskom kroz iskušenja što više vijenaca i što više se ovjenčali Božjim darovima i Njegovom neprolaznom slavom. Visokopreosvećeni Mitropilit je naglasio da mi hrišćani ne možemo zasvijetliti dokle ne prođemo kroz iskušenja, posebno sveštenici, i kao primjer naveo zlato koje ne može da zasija dokle se po sedam puta ne pretopi u ognju, kako bi se očistilo od svake prljavštine.
„Ne treba da se bojimo, draga braćo i sestre, jer sve ono što Gospod od nas traži, On nam to i omogućava svojom milošću. Njegova milost i Njegova krepka i silna Desnica i ljubav Njegova nas uvijek ukrepljavaju samo kad idemo Njegovim putem. Neka budu srećni imendani, srećno rukopoloženje, monaški postrizi i ovoj novoj bratiji koji su danas postali poslušnici neka Gospod bude od pomoći. I Gospod i Presveta Bogorodica i Anđeli i svi Sveti, cijelo nebo se raduje kada hrišćani, a naročito monasi i monahinje, i sveštenoslužitelji Gospodnji idu pravim, istinskim putem Njegovim“, poručio je na kraju svog poučnog slova Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Na kraju službe blagosiljan je i prerezan slavski kolač povodom imendana, oca igumana Rafaila i njegove bratije.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
