Svetom liturgijom koja je danas služena u Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom, obilježen je dan u kom se Crkva molitveno sjeća svih onih koji su preminuli sa nadom u Život vječni – Zadušnice iliti podušja.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Mileta Kljajević uz sasluženje protojereja-stavrofora Dragana Stanišića, jereja Ivana Crnogorčevića, dok su za pevnicom odgovarali pojci Crkve Svetog Đorđa, predvođeni starešinom hrama, protojerejem Mirčetom Šljivančaninom.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se prota Kljajević.
„Danas ćemo se sjetiti naših pokojnika, otaca, đedova i prađedova, djece naše, braće, sestara, srodnika, prijatelja i poznanika – koji se predstaviše u Gospodu; zapalićemo im i prislužiti svijeće za pokoj duša njihovih i obaviti pomene i parastose – moleći se Bogu za spasenje njihovih duša, na onom svijetu. Molitve, opijela i parastosi određeni su zato da bi se pomoglo upokojenima na onome svijetu, to je smisao svih molitava i posmtrnih pjesama koje upućujemo Gospodu Bogu. Mi se molimo, a Bog je taj koji razrešava i oprašta grijehove upokojenima, koje su oni učinili u ovom svijetu. Zadušnice su praznik njihov, jer toga dana dobijaju utjehu i pomoć koja im pričinjava radost na onom svijetu. Ovaj dan nas takođe opominje da povedemo računa, radi našeg vječnog života. Gospodu neka je slava i hvala sada i u sve vijekove, vjekova, Amin!“ poručio je prota Kljajević.
Nakon pričešća vjernih, sveštenoslužitelji su pristupili služenju pomena upokojenima.
Danas se u hram donosi kuvano žito – koljivo, koje simboliše smrtno tijelo i besmrtnu dušu, a crno vino kojim ga sveštenoslužitelj preliva, označava Božije Milosrđe kojim se iscjeljuju rane grijeha. Svijeća simboliše Svetlost Hristovu, kao i našu žrtvu i prinos Bogu za duše upokojenih u Gospodu Bogu.
Zajedničarenje je nastavljeno u Svetogeorgijevskom domu.
Elza Bibić
