Na osmu nedjelju po Duhovima, kada naša sveta Crkva proslavlja Svetog proroka Iliju, 2. avgusta 2020. Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu posvećenom Svetom Iliji na planini Bjelasici.
Vladici su sasluživalo: arhimandrit Jefrem (Dabanović), iguman manastira Stanjevići, jeromonah Andronik (Rakočević), nastojatelj manastira Majstorovina, čiji je skit crkva Svetog Ilije na Bjelasici i jerođakon Evtihije (Kecman), sabrat manastira Đurđevi Stupovi, uz molitveno učešće vjernog naroda.
Čestitajući današnji veliki praznik i hramovnu slavu, Preosvećeni Episkop Joanikije je kazao da ne čudi što naš narod ima želju da se na Ilindan popne na vrhove planina, a to potvrđuju veliki Ilindanski sabori na Bjelasici, Jelovici, Lukavici i na drugim gorama.
Čovjek, zapravo, pojasnio je Vladika, ima potrebu da se uzdigne iznad svojih svakodnevnih briga i obaveza, želi da se dogodi promjena, a svaka dobra promjena je udizanje nas običnih.
Dodao je da je Sveti prorok Ilija jedna od najvećih ličnosti u istoriji čovječanstva do danas.
„Živio je mnogo vjekova prije Hrista, ali je svojim životom izobrazio Hristov život. Oni koji su vidjeli proroka Iliju i njegov život, vidjeli su pravog Božjeg čovjeka, onoga koji je svojim životom najavio Hristova djela. Jedna razlika je suštinska i bitna – Sveti prorok Ilija je, ipak, bio samo prorok i samo čovjek, Sveti čovjek, Božji čovjek, ali, opet, čovjek, a Hristos Gospod je Bogočovjek, Spasitelj“, rekao je Njegovo Preosveštenstvo.
Po Vladikinim riječima, Bog je ustrojavao tako, te je slao Božje ljude od davnina, prije proroka Ilije, i posle njega, da se ljudi opomenu svoje duše i spasenja. Šaljući Svete ljude, koji su propovjedali riječ Božju, On ih je pripremao da u ovaj svijet pošalje svog Sina, Gospoda Isusa Hrista, Spasitelja svijeta.
„Pored mnogih djela koja su zapisana u Svetom pismu pomenućemo samo jedno božansko djelo Sveto proroka Ilije, gdje se vidi da je on, zaista, izobražavao Hristov život. Sveti Božji ljudi žive takvim životom da je svaki tren njihovog života za ovaj svijet čudo, nešto neopisivo, toliko poučno da to nigdje drugo ne možemo naučiti. Oni koji su čitali Sveto pismo, zapamtili su taj događaj iz života Svetog proroka Ilije, a ima ih mnogo, kada, pred kraj života, on ide sa svojim učenikom Jelisejem preko rijeke Jordan i razgovaraju“.
„Njegov učenik Jelisej, prorok, takođe, vidi da se Svetom proroku Iliji približava kraj ovozemljskog života, da prelazi u novi život i kaže mu: Učini mi nešto prilikom rastanka. Šta da ti učinim? Da mi daš od Duha tvoga po mjeri koliko ti imaš. Mnogo si tražio, ne mogu ti to obećati, nego kad vidiš da se ja vaznosim i odlazim od tebe, ako ovaj plašt sa mojih ramena spane ti ga uzmi, to će ti biti znak da si primio Duha, po mjeri koliko sam i ja imao. Dok su oni razgovarali, najednom nailaze ognjene kočije, uzimaju Svetog proroka Iliju i on se vaznosi na Nebo. Kako se odmicao i uspinjao na nebo, plašt spada sa njegovih ramena i nasleđuje ga Sveti prorok Jelisej koji ima duha i dara da tvori čudesa, kao i prorok Ilija“, podsjetio je Vladika Joanikije na dio iz žitija Svetog Ilije.
Zapitao je kako je ovim događajem izobražen Hristov život i Novi zavjet?
„Čitamo u svetom Jevanđelju kako je Gospod rekao svojim učenicima i apostolima da sjede u gradu Jerusalimu, posle Njegovog vaznesenja i ne razilaze se nikud dok se ne obuku u silu sa visine, kada će On poslati Duha Svetog, koji će ih ispuniti Božjom mudrošću i silom da propovjedaju Njegovo Jevanđelje. Kako se Gospod vaznio, Njegovi učenici malo čekaju i Gospod im šalje svog Svetog Duha, u vidu ognjenih jezika, oblači ih u silu sa visine. Oni tada dobijaju božansku mudrost i hrabrost, dublje poimaju sve što je Hristos ranije činio, jer im je Bog dao novu mudrost i novo znanje“.
„Oni apostoli, koji su ranije bili slabi, postaju kao neboparni orlovi i neustrašivi propovjednici riječi Božje. Poslije toga, oni se razilaze po cijeloj vaseljeni, propovjedaju Jevanđelje“.
„Na isti način se dogodilo kako je Sveti prorok Jelisej, kao učenik Ilijin, dobio Duha Svetog. Kada se Ilija vaznio, tada je Gospod nevidljivo poslao Duha Svetog na Jeliseja, preko onog vidljivog plašta. Ovdje nije trebao ni taj plašt kad je Gospod poslao Duha Svetog na apostole, nego su se pojavili ognjeni jezici, oganj Božji. Oganj, to je Božja svjetlost, svjetlost Božje istine i pravde u koju su se obukli Sveti apostoli, kao što se ranije obukao Sveti prorok Jelisej onim plaštom Ilijinim, vidljivim, a nevidljivo se obukao u silu Duha Božjeg, te je činio čudesa“, besjedio je Episkop budimljansko-nikšićki.
Istakao je da je Sveti prorok Ilija nenadmašni učitelj duhovnog života, života po Bogu i zato, poručio je on, kada se sabiramo na svetu službu za ovaj praznik, kao i za ostale svete praznike, treba da ostavimo svoje svakodneve brige i duši svojoj se posvetimo, obogatimo se vjerom, Božjom milošću, pravdom i ljubavlju.|
„Neka bude na zdravlje ovaj veliki i divni praznik. Sveti prorok Ilija sa neba da vam svima bude pomoćnik, zaštitnik i čuvar. Posebno želim da se zahvalim o. Androniku i našem Dragiši Jeremiću, braći i sestrama koji se trude oko izgradnje ove svetinje. Divim se trudu našeg Dragiše i mnogih prijatelja ovog svetog mjesta, koji rado dolaze i trude se da Božju goru Bjelasicu ukrase ovom svetinjom. Neka ih Bog nagradi za njihovu ljubav i dobrotu“, naveo je Vladika.
Zablagodario je, takođe, o. Jefremu, igumanu manastira Stanjevića, koji je obnovio tu staru svetinju iz doba Petrovića i ukrasio je, te je sada, kako je naglasio Vladika, ljepota doći tamo, vidjeti o. Jefrema, njegovo bratstvo i obnovljenu stanjevićku svetinju, koja je nekad bila u ruševinama.
„To je naša služba, da obnavljamo, da gradimo, a ponajviše da se duhovno izgrađujemo“, zaključio je Preosvećeni Episkop Joanikije.
Domaćin slavlja bio je Dragiša Jeremić, a za iduću godinu obavezu je preuzeo Aleksandar Petrić.
