Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije služio je sa sveštenstvom, u drugu nedjelju po Duhovima, na praznik Svetog velikomučenika Teodora Stratilata, 21. juna 2020. Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu Preobraženja Gospodnjeg u Žabljaku.
U arhipastirskoj besjedi Preosvećeni Episkop se osvrnuo na pročitano sveto Jevanđelje, koje govori o tome kako je Gospod, izašavši da propovjeda riječ Božju i idući pored Galilejskog jezera, naišao na braću Petra i Andreja, potom Jakova i Jovana.
Oni su, naveo je Vladika, bili ribolovci, bacali mreže, krpili ih, bavili se običnim poslom, kojim su se mnogi zanimali u tom kraju.
„Bili su prosti ljudi, nijesu bili na visokom položaju, živjeli od svog mukotrpnog rada. Gospod ih poziva da samo krenu za Njim. Ništa im drugo ne govori, a oni, odmah, ostavljaju svoje mreže i polaze za Njim. Kakva jednostavnost u tom opisu i koliko nam te jednostavne riječi mnogo govore“, ukaza je Vladika Joanikije.
Zapitao se šta se dogodilo u dušama tih prostih ljudi, koji su bili vezani za ovaj svijet i posao od koga su živjeli, preživljavali, kao i većina naroda, uvijek.
„Oni svojim razumom nijesu mogli sve to objasniti; jer niti je bilo ubjeđivanja, niti kakvog većeg razgovora, nego samo jedan susret i, na poziv Gospodnji da idu za Njim, oni kreću odlučno. Svojim srcem, svojom dušom, nekim dubokim čulom oni su osjetili da razgovaraju sa Spasiteljem svijeta i da sve drugo u poređenju sa Njim je ništa, sve je malo i beznačajno, a da je u Njegovoj riječi i u Njegovom pozivu smisao njihovog života“, besjedio je Episkop.
To je, ocijenio je Vladika, bio veliki prelom u njihovim dušama, veliko saznanje, novo osjećanje, nova misao, nova snaga i odlučnost.
„Kada poslije toliko vjekova govorimo o tome, treba sagledati u kontekstu cjelokupnog Hristovog djela spasenja roda ljudskog na zemlji, u kontekstu Njegovog ovaploćenja od Duha Svetog i Presvete Djeve Bogorodice, i Božjeg promisla koji je predvidio da Otac naš nebeski šalje Sina svog u ovaj svijet da bude kao jedan od nas, da bismo mi preko Njega bili usinovljeni Ocu našem nebeskom, da bismo se sjedinili preko Njega sa Bogom“, naglasio je Episkop.
Dodao je da treba napomenuti Njegova čudesa i Njegovu propovjed, te da, naročito, treba naglasiti Njegov uzlazak na Golgotu, Njegovo raspeće, stradanje na krstu, Njegovu smrt i pogrebenje, a posebno Vaskrsenje, pobjedu nad smrću.
„Oni su pošli za Onim Koji je Izvor života i Koji ima vlast nad životom i nad smrću. Pošli su za Onim Koji će pobjediti smrt i Koji će, poslije svog vaznesenja, nisposlati Duha Svetog svojim učenicima, upravo, Petru i Jovanu, Jakovu i Andreju, i ostalim apostolima, obući ih u silu sa visine, kada bude Duh Sveti sišao na njih u vidu ognjenih jezika, da prožme silom Božje istine i svjetlosti svo njihovo biće, njihov um da ispuni mudrošću i da im napomene o svemu onome o čemu je Gospod govorio, da im da razum da bolje shvate Njegove riječi, djela i čudesa, koja je tvorio boraveći na zemlji“, naveo je Vladika.
Apostoli koji su pošli za Hristom, razišli su se, poslije Silaska Duha Svetog, po cijelom svijetu da propovjedaju Jevanđelje, Hristova čudesa, Njegovu riječ i Njegovu iskupiteljnu, živonosnu smrt na krstu, svjedočeći time da nas je Gospod svojim Vaskrsenjem učinio učesnicima pobjede nad smrću.
„Naša vjera je vjera u Vaskrsenje Hristovo i kada slavimo Njegovo preslavno Vaskrsenje, slavimo i našu sa Njim pobjedu nad smrću. To razumiju oni kojima je Bog dao da razumiju, a oni kojima nije dato da razumiju, stalno se spotiču i muče sa time. Naročito oni, kojih je uvijek bilo od Hrista do dana današnjeg, koji mrze vjeru pravoslavnu, mrze hrišćane i hrišćanstvo zato što vide da hrišćani imaju tu istinu i to svjedočanstvo koje razobličava djela tame“.
„Onaj koji ima svjetlost, on stalno ide prema svjetlosti, to su hrišćani, a oni koji su ogrezli u tami i sjenci smrti, oni se boje te svjetlosti, imaju strah od toga. To je realni strah i to treba razumjeti, to je donekle i ljudski, ali je mnogo više demonski nego ljudski“, besjedio je Preosvećeni Episkop Joanikije, napomenuvši da se demoni boje od svjedočanstva Hristovog i svjedočanstva hrišćana u ovom svijetu, mnogo zavide i koriste ljudske slabosti da zavađaju.
Ipak, hrišćani su na sigurnom brodu koji plovi po pučini mora, uprkos nemirnim talasima ovog života, ali, važno je, poručio je Vladika, da smo na tom sigurnom brodu, koji plovi carskim putem i uvodi nas u luku spasenja, privodi nas Hristu, u naručje Boga Oca.
„Naša vjera je živa, svijetla, istinita, radosna i pobjedonosna. Zato se ne treba bojati. Uvijek smo imali iskušenja, ali smo odolijevali, vrlo često, uz mnoga stradanja. Šta drugo da očekujemo ako smo Hristovi, ako je Hristos postradao za nas, Sin Božji? Zar i mi ne treba da budemo spremni da svjedočimo svoju vjeru po cijenu gubitaka u ovom životu? Nijesu više vremena prolivanja krvi hrišćana, makar se nadamo da nijesu, ali jesu vremena iskušenja i tada treba da se sjetimo Svetih apostola, Svetih Otaca i naših predaka, koji su uvijek bili spremni za vjeru i živote položiti“, zaključio je Njegovo Preosveštenstvo vladika Joanikije.
