Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije služio je, na praznik Preobraženja Gospodnjeg, u srijedu 19. avgusta 2020. Svetu Arhijerejsku Liturgiju, u manastiru posvećenom ovom velikom i divnom Gospodnjem prazniku, na planini Somini.
Čestitajući praznik Preobraženja Gospoda Isusa Hrista na Gori Tavoru, Vladika je kazao da je na ovaj sveti dan čovjeku otkriveno nešto izuzetno i posebno, otkrivena mu je, po njegovim riječima, tajna budućeg vijeka i Carstva Božjeg.
„Za čovjeka nedostižno, ali, sve je bilo jednostavno i prosto u prisustvu Gospoda Isusa Hrista. Sveti apostoli Petar, Jakov i Jovan, po izboru Gospodnjem, našli su se, jedne noći, na Gori Tavorskoj kada se Gospod, po svom običaju, povlačio sa svojim učenicima da se pomoli Bogu. Prilikom molitve lice Gospodnje, kako pišu Sveti jevanđelisti, zasijalo je kao sunce, ali, ne možemo reći da je iz Njegovog lica zasijala obična sunčana, stvorena svjetlost, nego je to prvobitna Božanska i vječna sjetlost“.
„Zasijala je svjetlost i iz Njegovih haljina, a onda su se javili najveći starozavjetni proroci Mojsije i Ilija, te su s Njim razgovarali. Jevanđelist Luka otkriva o čemu su razgovarali, o Gospodnjem odlasku u Jerusalim koji će se dogoditi, a to, zapravo, znači da su razgovarali o Hristovom raspeću, Njegovoj golgoti i Njegovoj smrti na krstu, ali i o Njegovom tridnevnom vaskrsenju, pobjedi nad smrću i slavi Njegovog vaskrsenja, jer, preobraženje je slika, ikona vaskrsenja Hristovog“, besjedio je Preosvećeni Episkop Joanikije.
To vidimo, poučavao je Vladika, ne samo što je zasijala svjetlost iz Hristovog lica, kao znak Carstva Božjeg i otkrivenja neprolazne slave Božje, nego i po tome što su se javili proroci Mojsije i Ilija, čiji odlazak sa ovog svijeta je bio najtajanstveniji.
„Učenici Hristovi su bili zaprepašćeni. Našli su se, odjednom, u novom svijetu i u novom životu. Djelimično su okusili tajnu budućeg vijeka, ali, još, su bili ovdje na zemlji i zato su popadali, obuzeo ih je strah. Njihovo srce i njihov um je dotaklo nešto čega čovjek još nije bio u potpunosti dostojan. Zato su oni bili u strahu i trepetu, ali, to je bio poseban strah kroz koji se čovjek preporađa, nanovo se rađa kao duhovno biće. Tada su se otvorile njihove oči te su, koliko je njima to bilo moguće, razumjeli i dotakli se tajne budućeg vijeka, vječnog života i vječnog Carstva Božjeg“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo.
Naveo je da Sveti jevanđelist kaže da je lice Hristovo zasijalo kao sunce, a to, pojasnio je Episkop Joanikije, otkriva veliku tajnu onoga šta je čovjeku pripremljeno u ovom i u budućem vijeku.
„Već u ovom vijeku čovjek može da primi svjetlost Božju i prima je, neprestano, svaki hrišćanin, prije svega, na Svetom krštenju i Svetom miropomazanju, kada prima Tajnu Duha Svetog, kada se oblači u Hrista i u odjeću Duha Svetog, kada se njegova duša rađa za novi život. Već, tada čovjek prima svjetlost, Božju svjetlost i energiju, snagu, život i silu, jer tamo gdje je Božja svjetlost tamo je i sve ostalo božansko, i Božja mudrost, i božanski život, božanska vječnost i božanska ljubav“.
„Kada god primamo Svete Tajne, primamo Hrista u sebe i oblačimo se u Hrista nanovo; sve je to priprema za ono što će doći. Ne govori li jevanđelist da će, prilikom dolaska Hristovog i nastanka carstva Božjeg, pravednici zasijati kao sunce, istom onom slavom koju je Hristos otkrio preko svog lica, da će i njihova lica isto tako zasijati. Zato je ovaj praznik nama ohrabrenje, utjeha i radost da i mi postajemo učesnici slave tavorske svjetlosti, koju je Gospod otkrio i dao svojim Svetim učenicima i apostolima“, rekao je Vladika Joanikije.
Poručio je da i mi, danas sabrani na Somini, od davnina poznatoj kao gori pribježišta, utočišta, spasenja i iscjeljenja, postajemo po vjeri našoj, po čistoti srca, po mjeri pokajanja, učesnici slave Božje, naročito kroz primanje Svetih Tajni Hristovih.
„Mi smo, u ovim danima, pred velikim ispitom, kakva će biti naša budućnost. Ljudi se boje, imaju nedoumice, ali Gospod nas uči da se ne bojimo ničega osim Boga. To je nauka koju su naši preci dobro znali, a mi smo se, u međuvremenu, raslabili, pa zato i dođu te nedoumice i pometnje“.
„Želim da poručim hrišćanima, svima onima koji ljube svetinje, koji su na putu Božje pravde i vjerni su svojim svetinjama, da ne treba da se boje ničega, ako su na putu Božjem. Neka se boje oni koji su udarili na svetinje, koji su udarili na Boga, na svece, na Crkvu i na ćivot Svetog Vasilija Ostroškog. Oni neka se dobro zamisle“, istakao je Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, zaključivši da hrišćani samo treba da se boje da se ne ogriješe.
„Po cijenu bilo kakvih žrtava, ako im je savjest čista i ako je vjera na svom mjestu, oni su uvijek, budite sigurni, na dobitku. To je nauka Svetih apostola, to je nauka naše svete hrišćanske vjere, kroz vjekove, i to je nauka naših predaka koju su oni znali da čuju. Imali su čistu savjest i čuvali su ono što je glavno, a kada čovjek sačuva ono što je glavno – vjeru, osjećaj za svetinju, dušu, čistu savjest, čist obraz pred Bogom, pred narodom i pred državom, onda je on na pravom putu i to mu svjedoči Bog i ljudi i njegova savjest“.
Prelomljen je slavski kolač i osveštano žito. Sabranje, u slavu Božju i današnjeg velikog Gospodnjeg praznika, koji je slava manastira Somina, nastavljeno je uz trpezu bratske ljubavi.
